Povodom Svjetskog dana oboljelih od multiple skleroze, u Koncertnoj dvorani Banskog dvora održan je humanitarni koncert soprana Albine Smajlović Tomić i pijanistkinje Maje Regodić.
Piše: Goran Dakić; Naslovna fotografija: Aleksandar Arsenović
Albina za eTrafiku kaže kako se Maja i ona poznaju veoma dugo, a put ka ovom humanitarnom koncertu trasirala je muzika i multipla skleroza. Ona dodaje kako su i Maja i ona željele da daju mali doprinos u borbi protiv ove teške bolesti.
“Iako se Svjetski dan multiple skleroze obilježava 30. maja, zapravo je ispalo odlično da je koncert dva dana prije, jer se ove godine priča o multiploj sklerozi ‘razvukla’ na nekoliko dana. Da bi se podizala svijest o bilo kojoj bolesti, da bi se dobilo razumijevanje od okoline, privukla pažnja onih koji mogu da obezbijede lijekove za sve oboljele, nije dovoljan jedan dan. Oboljelih u Republici Srpskoj je preko 4.000, a samo 260 pacijenata prima terapiju. To je strašan podatak”, kazala je Albina Smajlović.
Ona dodaje da su se trudile da obuhvate nekoliko najvažnijih muzičkih perioda na koncertu, od romantizma, verizma i impresionizma do dvadesetog i dvadeset i prvog vijeka. U tome im je, kaže Albina, pomogla gošća Marija Šestić, ali i mlada muzičarka u povoju Ksenija Regodić koja je publiku osvojila zvucima flaute.
“Najvažnije nam je bilo da su to melodije koje prijaju, tople melodije, ali i one koje mogu u čovjeka pomalo da unesu i fini nemir. Naravno, ono drugo najvažnije jeste umjetnička dosljednost i poštovanje prema muzici koje svaka od nas nosi”, rekla je Smajlović.
Maja Regodić dodaje kako su vodile računa o tome da biraju najljepše arije, pjesme i kompozicije klasične muzike, a da pritom ne opterete publiku izrazito komplikovanim i teškim djelima. Publika je čula djela Čajkovskog, Šopena, Debisija, Dvoržaka…
“Nesebično smo unijele svu svoju žensku dušu. Želja nam je bila da ljudi s našeg koncerta odu radosni i optimistični. Marija Šestić je moja vjenčana kuma, Ksenija je moja kćerka. Emitovali smo ljubav sa bine”, istakla je Maja Regodić.
I Maja i Albina su profesionalne muzičarke, a njihova želja je da pomognu najugroženijima koji boluju od multipla skleroze. Maja kaže kako računaju i na pomoć i saradnju sugrađana koji su uvijek bili velikog srca.
“Molimo za njihovu pažnju i obzirnost prema oboljelima. Multipla skleroza nije rijetka bolest. Par hiljada je usmjereno prema našim neurolozima i medicinskim osoblju, a samo deset odsto njih prima terapiju. Terapija omogućava oboljelima da imaju kvalitetniji, pa čak i potpuno normalan život. Ruku na srce, broj pacijenata koji primaju terapiju je povećan. Ali i sam broj pacijenata raste iz dana u dan”, kazala je Maja Regodić.
I Albina i Maja boluju od multiple skleroze. Ali, bolest nije prepreka, nego izazov. Albina kaže da je svaka bolest slična i da postoje periodi kada ne može ničim da se bavi, a kamoli muzikom.
“Kad je more mirno, mogu da radim skoro sve, ali u dosta manjoj mjeri nego prije bolesti. Moram često da važem i da od nečeg odustanem, bio to neki pjevački angažman ili najobičnije radnje poput čišćenja kuće, šetnje ili druženja. Prosto je tako. Naravno, mnogo je detalja koji traže daleko duži odgovor”, rekla je Albina Smajlović.
Maja Regodić ističe kako su joj uvijek pomagali vjera, nada i ljubav. Optimista je, raduje se životu, srećna je, zadovoljna onim što ima, okružena je krasnim ljudima, divnom porodicom, mnogim prijateljima i poznanicima.
“Smatram da radim najljepši posao. Muzika trenutno popravlja raspoloženje. A ja sam imala tu sreću da sam neprekidno povezana na najljepše melodije, teme i motive. Ponirem u vječnost, nosim ideje i emocije genijalnih kompozitora. Vidim da u svijetu muzikom i liječe. Što da ne? Vjerujem da je moguće”, kaže Regodić.
Kada se, kaže, okrene i prisjeti svojih početaka, jasno joj je da je muzička scena u Banjoj Luci mnogo napredovala u posljednjih trideset i kusur godina. Vjeruje da su Banjalučani svjesni da danas imamo desetine muzičara svjetskog kalibra.
“Želim da istaknem rad Banskog dvora i Ženskog hora ‘Banjalučanke’ sa fantastičnim Mladenom Matovićem na čelu, rad Akademije umjetnosti i Umjetničke škole ‘Vlado Milošević’ koje su i te kako uticale na stepen duhovnosti i kulture, potom rad Srpskog pjevačkog društva ‘Jedinstvo’ pod dirigentskom palicom Nemanje Savića, zapažen rad Branke Radošević… Narasli smo. Obećane su nam nove koncertne i operske dvorane za koje Banja Luka ima potrebu. Ako govorimo o finansiranju, daleko smo manje plaćeni nego kolege u Evropi, a pritom nismo izostali kvalitetom”, ističe Maja Regodić.
I Albina Smajlović je zadovoljna scenom, ali smatra da to može i mora mnogo više i bolje. Novac je, dodaje ona, jedna od glavnih prepreka, ali sigurna je da ga ima.
“Onima koji odlučuju i usmjeravaju sredstva, umjetnička muzika nije primarna. Ekipa okupljena oko Banskog dvora je zaista napravila čudesa u posljednjih nekoliko godina. Isto tako i Narodno pozorište RS realizuje neke dobre koncertne i operske projekte. E, sad, zamislite šta bi se sve još moglo kada bi se za kulturu izdvajala veća suma”, zaključila je Albina Smajlović.