Jama sa pijeskom u školskom dvorištu je bila sasvim dovoljna za Stefana Stankovića da se zainteresuje za skokove u dalj, do te mjere da desetak godina kasnije postavi nove rekorde Republike Srpske u ovoj disciplini i bude proglašen za najboljeg atletičara 2023. godine.
Piše: Vanja Stokić; Foto: Ajdin Kamber
Sport je jako važan dio njegovog života. Nakon pet godina u gimnastici i deset u atletici, sada 24-ogodišnji Stefan, iz Velikog Blaškog kod Laktaša, ima impresivnu kolekciju medalja i pehara. Pored svakodnevnih treninga, on je i svoje obrazovanje podredio sportu, pa je trenutno pri kraju studija na Fakultetu fizičkog ispitanja i sporta u Banjaluci.
Njegova glavna disciplina je skok udalj, a pored nje se takmiči i u troskoku. U obje discipline drži rekord Republike Srpske.
“Prošle godine sam prvi put preskočio sedam metara i oborio prethodni rekord Republike rpske, koji je bio 7,03 metra. Ja sam prvi put skočio 7,14 metra. Onda sam popravljao na 7,20 i 7,28 metra. To je sadašnji rekord Republike Srpske u skoku udalj. Takođe držim dva rekorda u troskoku na otvorenom i u dvorani, na otvorenom 14.09 i u dvorani 13.46 metara. Nadam se da ću sva tri rekorda popraviti ove godine”, govori nam Stefan dok razgledamo njegove pehare i medalje.
Kako kaže, još kao dječak je često gledao takmičenja, gdje su ga privlačile skakačke discipline. Osnovna škola, koju je tada pohađao, u svom dvorištu je imala jamu sa pijeskom, a tokom časova fizičkog su skakali udalj.
“Mene je to baš interesovalo. I kad su kolege iz razreda išle da igraju fudbal, nebitno da li sam ja u farmerkama i košulji, ja sam išao da skačem”, prisjeća se on.
Za zvaničan ulazak u atletiku bilo je presudno takmičenje za učesnike osnovnih škola, gdje je Stefan skakao udalj i trčao na 100 metara. Pobijedivši na svim nižim nivoima, osvojio je treće mjesto na republičkom takmičenju. Nakon toga je dobio poziv od trenera iz Banjaluke, sa ponudom da se posveti atletici.
“Svojim najvećim uspjehom smatram priznanje koje sam dobio krajem prošle godine, proglašen sam za najboljeg atletčara Republike Srpske za 2023. godinu, na osnovu svih rezultata koji sam postigao u toj godini”, govori nam on.
Ovaj sportista živi u opštini Laktaši, a takmiči se za klub “Marathon” iz Brčkog. Kao što nijedan uspjeh ne dolazi bez žrtvovanja i odricanja, tako je i Stefan sa svojom porodicom mnogo uložio u svoju karijeru.
“Prije svega, dugujem najveću zahvalnost roditeljima. Da nema njih, dosta toga ne bi bilo moguće. Takođe, zahvalnost i mom klubu, od kojih dobijam neka novčana sredstva i samim tim mi je lakše. A što se tiče institucija… Dosta puta sam predavao za razne stipendije, javljao sam mnogim firmama za sponzorstva i jednokratne pomoći, ali nisam nailazio na razumijevanje”, iskren je on.
U nedostatku uslova za treniranje, Stefan je prije dva mjeseca zajedno sa svojom porodicom finansirao i napravio zaletište i jamu na imanju iza porodične kuće. S obzirom na to da u Bosni i Hercegovini nema trenera specijalizovanih za njegove discipline, radi sa trenerom iz Celja.
“Nekoliko puta sam išao kod njega, a u međuvremenu on meni pošalje program šta i kako da radim. Dosta je teško. Trening je živa stvar, ne daje najbolje rezultate trening na daljinu, ali bolje ikako nego nikako. Ovdje kod nas nema trenera koji su usmjereni na skakačke discipline, tako da sam primoran da treniram sam. S njim se konsultujem, analiziramo preko poziva. Prije sam imao trenere koji nisu bili baš tako stručni u toj oblasti i baš sam zato bio primoran klub da promijenim. Došlo je do neke stagnacije i nije išlo dalje, jednostavno. Onda sam napravio taj korak u radu sa trenerom iz Celja, što je dalo neke određene rezultate, pogotovo prošle godine i nadam se da će i ove”, govori nam Stefan.
Plan za ovu godinu je prvenstveno da popravi lični rekord. Ne želeći da zvuči preambiociozno, govori nam da mu je želja i da obori rekord Bosni i Hercegovine u skoku udalj, koji je postavljen 1967. godine i iznosi 7.63 metara. Naravno, tu su i odlasci na veća takmičenja.
Ističe da bi mu značilo kad bi njegova opština napravila salu, stazu, jamu… Ne samo za njega, već za sve buduće generacije, koje možda imaju talenta za atletiku, ali nemaju načina da ga otkriju i razvijaju.
“Atletika je malo nepravedno zapostavljena u odnosu na neke druge sportove, pogotovo ovdje kod nas. Nije nam sport generalno na nekim visokim granama. Da nije bilo te jame u školskom dvorištu, ja vjerojatno ne bih danas ovo trenirao. Danas je nema, možda bi sa dolaskom jame ili nekih uslova za treniranje došlo do pojave nove djece, novih talenata koji će kasnije praviti i veće rezultate od mene”, naglašava.
Za dobre rezultate je potreban rad, ali i novac. Sportistima je neophodna posebna ishrana, suplementacija, teretana, masaže, dodatna oprema…
“Ja sam prije išao u Banjaluku svaki dan na trening. Znao sam oko 150 KM mjesečno da potrošim samo na gorivo. Sad treniram kod kuće, ali i dalje idem u teretanu. Treba se platiti članarina, suplementacija, oprema… Nikad nisam stavljao te troškove na papir, ali potrebno je bar 500 KM mjesečno. Što se tiče masaža i ozbiljnije suplementacije, to nisam nikad ni imao”, govori nam Stefan, dok nas vodi u obilazak porodičnog imanja, koje je istovremeno i njegovo mjesto za trening.