Vjekoslav Didović (25) iz Gunje kod Brčkog uz pomoć plesnih vještina već godinama obara tabue kada su u pitanju ples i muškarci. Naime, on se trbušnim plesom bavi već 15 godina, a koliko mu to dobro ide govori činjenica da je najpoznatiji plesač orijentalnog plesa na Balkanu.
Trenutno vodi dva plesna kluba i sarađuje sa mnogo drugih, često putuje po drugim gradovima i državama gdje drži radionice, seminare i privatne časove. Kaže da muziku voli još od rođenja i da je uvijek rado pred drugima pokazivao svoje plesno umijeće.
„U desetoj godini su me moji upisali u latino školu a na svoj rođendan sam prvi put plesao trbušni i to ni manje ni više nego uz pjesmu Jelene Karleuše. Iste godine sam krenuo i na folklor i od tada se rekreativno bavim plesom koliko god sam mogao finansijski, i s obzirom da sam sa sela pa je to bilo jako teško. Pogotovo neki veći napredak. A profesionalno sam se počeo baviti sa 16 godina, kad sam pravio koregrafije za školske prestave u Brčkom u srednjoj Poljoprivredno-medicinskoj školi. To su bile koregrafije trbupnog plesa i ritmike. Od tada sam intezivno u plesu.“
Ističe da je njegovim roditeljima zadavao razne muke jer je bio radoznalo dijete koje je željelo sve isprobati. Veliki je zaljubljenik u borilačke sportove pa je trenirao Taekwon Do, karate, ju jitsu, ninjicu i judo, koji mu je omiljeni pa i sada povremeno ode na treninge. Osim trbušnog, pleše i salsu, bachatu, reggaeton, argentinski tango, show dance, hip hop, a sadašnja zanimacija mu je savremeni ples. Kroz smijeh nam priznaje da je pokušao i ples na svili i šipci, break dance i balet, ali se završilo samo na probi. Zbog svega toga ga je okolina malo „čudno gledala“.
„Kod nas je neobično da muško pleše bilo šta, ne samo trbušni ples. Ja sam prvo plesao samo za sebe i podučavao druge dok nisam upoznao plesače iz drugih zemalja, proučio istoriju muškog trbušnog plesa i shvatio da je u mnogim arapskim zemaljama tradicija da muško pleše. Pa što onda ne bih i ja pokušao ako mi već to paše i uživam u tome?“
Vjekoslav kaže da trenutno u našem društvu vlada mišljenje da ukoliko plešeš to znači da nemaš pametnijih poslova u životu. Uprkos tome, posjećenost njegovih časova je odlična, a ne može se požaliti ni na broj muških članova.
„Broj raste iz dana u dan, sad imam grupicu oko 15 muških koji plešu kod mene razne vrste plesova i imam dva vjerna učenika.“
Njegove nastupe mogli smo pratiti prije nekoliko godina na hrvatskoj emisiji Super talent i srbijanskoj verziji Ja imam talenat, gdje je stigao do polufinala. Prijava je bila sasim slučajna, na nagovor učiteljice Zuzane Uhlirove i tadašnje djevojke.
„Super talent me je lansirao u javnost i ljudi su stvarno dobro prihvatili mene i moj ples. Mogu reći da nisam imao neugodnih situacija nikada u plesnoj karijeri. Srbijanski talenat je ljudima samo osvježio sjećanja.“
Kao i u svakom poslu, novac je velika prepreka u svijetu plesa. Vjekoslav je upisivao plesnu školu u Zagrebu i plesne akademije, ali ih je morao napustiti zbog nedostatka finansija.
„Novac je velika prepreka u plesnom napretku. Treba se jako puno ulagati. Ja sam znao u isto vrijeme raditi po tri posla da skupim novac za život i da sebi mogu priuštiti bar neke od plesnih radionica. Od više plesne škole i plesne akademije nisam odustao, trenutno skupljam novac pa planiram da nastavim i da to kad tad završim jer mi je to životna želja. To što nisam uspio upisati plesnu akademiju ne znači da je neko loš, radionicama i privatnim časovima sam sve nadoknadio samo što nemam napismeno da imam završenu plesnu školu.“
Ovaj posao mu oduzima jako mnogo vremena i zahtijeva velike količine novca. Ipak, Vjekoslav se ne žali jer mu sve to pričinjava zadovoljstvo.
„Radi se stvarno puno i nebitno je da li si bolestan ili umoran. Svaki mjesec je drugačiji, nista nije sigurno. Moraš puno raditi na reklami, kupovati skupe kostime… Mnogo novca ode na usavršavanje i opremu, više od pola zarade a da ne pričamo o svakodnevnim potrebama čovjeka. Ali ne žalim se, radim ono što volim i uživam u tome.“
U svojoj kolekciji još uvijek nema nagrada, jer tek sada skuplja hrabrost za takmičenja. Međutim, njegove učenice su već nastupale i osvajale priznanja.
„Ja tek sada skupljam hrabrosti da idem na evropsko prvenstvo u trbušnom plesu u Beč i na svjetsko u Rusiju, jer sada smatram da sam dovoljno spreman za to. Ali moje učenice su se vec takmičile i osvojile nekoliko nagrada. Trenutno pripremam Ninu Voloder za evropsko takmičenje u Beču. Takođe se planiram takmičiti u slobodnom stilu i salsi, polako se spremam sa svojim instruktorima.“
Bavljenje plesom omogućilo mu je da proputuje mnoge zemlje, a najdraže putovanje mu je bilo u Maribor, kod njegove druge porodice Visket. Tamo često nastupa, uči i drži časove drugima, te se rado vraća. Zatim, izdvaja nastup u švedskom gradu Malme u arapskom restoranu i na privatnom rođendanu, kao i nastup u Beču na velikom festivalu. Pleše u svim prilikama kao što su privatne zabave, rođendani, svadbe…. Kaže da su ti nastupi jako dobro plaćeni i da „izvlače“ plesače.
„Ja inače volim nastupati u pozorištu, velikim plesnim festivalima jer tu pokažemo svoj talenat, ljubav prema plesu i svu energiju prenesemo na publiku.“
Koliko uspijeva u tome pogledajte na narednim snimcima:
eTrafika.net – Vanja Stokić