Tetovaže su u razne svrhe korištene već vijekovima. Počevsi od inicijacijskog tetoviranja u plemenima, preko žigosanja osuđenika, na kraju je došlo i do tetovaža koje su rađene iz nekih estetskih ili emotivnih razloga. Ipak, taj trend je nekako kod nas prilično kasnio.
Za vrijeme Osmanlijskog carstva tetovaže su korištene kod hrišćana (češće katolika) kao način obilježavanja svoje djece (na njihovim nadlakticama je bio tetoviran krst), iz bezbjednostnih razloga, jer su mislili da im tu djecu neće odvesti u janjičare.
Do prije 30 godina najrasprostranjenije tetovaže bile su JNA i imena djevojaka, naravno od kojih su obje vrste rađene u vojsci. Pored toga, jedino mjesto gdje su se češće radile tetovaže je zatvor, tako da su svi ponosni vlasnici tetovaža iz tog vremena bili praćeni stigmom da su kriminalci, narkomani i sve srodno tome….
U zapadnom svijetu je moda tetoviranja počela još u 19. vijeku. Prvobitno je najčešće povezivana sa mornarima, međutim do kraja vijeka postalo je moderno među višim slojevima da imaju tetovaže, a do kraja vijeka pojavili su se i prvi profesionalci. Ipak opet je u većini slučajeva i tu tetoviranje bilo povezivano sa devijantnim ponašanjem (čak i u tadašnjoj kriminalističkoj nauci navedeno kao znak potencijalnog kriminalca). U moderno doba, recimo u prethodnih 40-ak godina, tetoviranje u zapadnim kulturama je prestalo da ima takvu konotaciju i postalo je prihvaćena stvar. Zanimljiv podatak jeste da je u Australiji istetovirano čak 25 % mlađih od 30 godina.
Sa druge strane, u Japanu su tetovaže bile čak i zakonom zabranjene (do 1948-e god.), a bile su znak raspoznavanja japanske mafije, Jakuza. I dan danas je u kompletnom dalekoistočnom svijetu tetoviranje tabu tema. Kuriozitet je da je Dejvid Bekam za vreme Svjetskog prvenstva 2002. u Japanu i Južnoj Koreji morao da nosi dres dugih rukava zbog svojih mnogobrojnih tetovaža.
Ali da se vratimo na ovaj prostor, samo ovaj put u sadašnje vrijeme. Sada je 2014. godina i na tetovaže se ipak gleda sa manje skepse, pogotovo među mlađim stanovništvom. Na ljude sa tetovažama okolina više ne gleda kao na kriminalce, buntovnike i slično, već se polako prihvata shvatanje da je tetovaža dio nekog ličnog odraza, koji toj osobi nosi neko određeno značenje. Tom pozitivnijem pogledu na tetovaže možemo da zahvalimo prodoru moderne kulture na ove prostore. Mladi su oduvijek replicirali ono što vide na TV-u, koji je prepun istetoviranih rok zvijezda, glumaca, sportista. Za razliku od djece prije 50 godina, koja bi se vjerovatno prepala Alena Ajversona, današnjim generacijama je on idol i lik čiji poster im visi na zidu, tako da su skupa sa njim (primjera radi) postali prihvatljivi i istetovirani likovi koje će sresti na ulici svog grada. Pored muškaraca, danas se tetoviraju i žene, što je prije bila velika rijetkost. To je kako vrijeme odmiče sve učestalija pojava. Za razliku od muškaraca žene uglavnom biraju manje vidljive i manje upadljive tetovaže, na skrivenijim dijelovima tijela (recimo donji doo leđa, prednja strana kuka, ili oko nožnog zgloba), dok ih muškarci uglavnom rade na rukama i leđima i relativno su uočljivije.
Sve u svemu danas više nema potrebe da se tetovaže skrivaju, mada ta opcija nije isključena ako obilazite baku na selu. Možda vas iznenađena žena zaganja svetom vodicom i tako pokuša da istjera šejtana iz vas. Ipak u svakom slučaju pažljivo izaberite šta želite da uradite, jer ta tetovaža ostaje sa vama do kraja života. Primjera radi, ne želite sigurno da budućoj ženi objašnjavate zašto vaše rame krasi ime neke druge…
Pored toga vodite računa i da tetovažu radite kod profesionalca, jer ipak ne treba rizikovati infekciju zbog nešto malo ušteđenog novca. Proces tetoviranja podrazumeva probijanje kože, tako da je veoma važno da je igla sterilna i za jednokratnu upotrebu. U suprotnom može doći do prenošenja hepatitisa ili čak AIDS virusa. Bez ikakve želje da ikoga prepadamo, jednostavno mjere predostožnosti su tu sa razlogom… Takođe, tetovaža se mora i održavati, pogotovo neposretno poslije tetoviranja, a te savjete treba da dobijete od strane osobe koja vas je tetovirala. Ipak vrijedi spomenuti da je mnogo pametnije tetovaže raditi u zimskom period zbog manjeg lučenja znoja, a i zbog manje izloženosti tetovaže suncu. Razlozi su i estetski (nova tetovaža na suncu zna da izblijedi), a i zdravstveni (na taj način se smanjuje mogućnost infekcija). Takođe obavezno je korištenje krema (Panthenol, Bivacyn) i antibakterijskog sapuna.
eTrafika.net – Srđan Obarčanin