U opštini sa oko 1.200 stanovnika, žene su se udružile kako bi stvorile prostor za zajedništvo, kreativnost i osnaživanje. Stvorile su mjesto gdje hobiji, radionice i putovanja postaju više od zabave, pretvaraju se u alat za jačanje samopouzdanja i promjenu zajednice.
Tekst i fotografije: Lejla Ćirić
Na Balkanu su i dalje vrlo prisutna neformalna druženja, bez dogovorenih termina, spontano, na ulici, u prodavnici ili kod kuće. Upravo tokom takvih susreta nekoliko žena, prijateljica iz Glamoča, više su puta došle na temu registracije udruženja žena. Njihov primarni cilj bio je stvoriti mjesto okupljanja na kojem bi sve Glamočanke bile dobrodošle.
„Znale smo da je jedan od uslova za prijavljivanje na razne javne pozive bila registracija udruženja. Mi smo željele da kroz projekte uradimo nešto što se tiče prava i osnaživanja žena, jer smo samo na taj način mogle više doprinijeti svim ženama, da se edukuju i osnaže. To je bila misao koja nas je vodila”, govori Mirela Ledenko, predsjednica Udruženja žena „Žad” iz Glamoča.
Postupak registracije trajao je osam mjeseci, nakon čega su zvanično pokrenule Udruženje žena, koje su, na prijedlog jedne od članica, nazvale „Žad”, po poludragom kamenu. Na listi prioriteta našla se želja da pokažu vlastiti potencijal i da otklone raširene predrasude da žene ništa ne znaju i ne umiju, osim bavljenja poljoprivredom.
„Početak je bio težak, krenule smo od nule, a prvo nam je bio potreban prostor. Obratile smo se opštinskom načelniku i dobile prostor na korištenje u zgradi Doma kulture. Osim toga, stigle su i dvije donacije za repromaterijale, jedna od opštine Glamoč, a druga od Ministarstva za kulturu i sport”, objašnjava Mirela, koja je već dugo godina prijavljena na biro za zapošljavanje.
Prva druženja bile su svojevrsne kreativne radionice. Ideje su pronalazile na internetu, zatim prilagođavale procese materijalima kojima raspolažu i od njih izrađivale različite ručne radove.
„Tokom procesa registracije upoznale smo se sa Centrom za građansku suradnju iz Livna, s kojim smo potpisale memorandum o suradnji. Tako se dogodila i naša prva prijava na javni poziv, koji je obuhvatao adaptaciju toaleta i zamijenu ulaznih vrata”, prisjeća se ona.
Postojeća ulazna vrata kancelarije bila su podbočena gredom, sa unutarnje strane, pa se moralo proći kroz cijeli Dom da bi se došlo do njihovog prostora. Ipak, javni poziv su prošle i uspjele su zamijeniti vrata, te ispuniti osnovne uvjete za vodu u toaletu.
„Onda su krenula upoznavanja. Uspostavile smo saradnju s organizacijom ‘Medica’ iz Zenice, od koje smo dobili dvije mašine za šivanje. Imamo jednu članicu specijaliziranu za izradu cegera, ona šije, a mi zatim oslikavamo motive. Tokom te saradnje sa Medicom upoznale smo i članice Udruženja žena ‘Most’ iz Jablanice, s kojim se rodilo i prijateljstvo. One su bile prve koje su nas posjetile u Glamoču”, prepričava Mirela živopisno.
Razgovarale su mnogo o zajedničkim aktivnostima za žene različitih dobnih skupina, te su donijele odluku da organizuju sakupljanje bilja širom Glamočkog polja, aktivnost kojom se mogu baviti sve žene, a koja ujedno promoviše i bogatu floru tog područja.
„Našu ideju o sušari za bilje podržao je OSCE. Nakon toga smo sudjelovale u radionici na tu temu, a uskoro ćemo proći obuku za izradu eteričnih ulja od bilja. Pored sušare, OSCE nam je donirao i novi laptop, pa sam nakon dvije godine ‘kancelarije na mobitelu’, konačno prešla na laptop”, priča kroz smijeh.
Mirelu njeno pasivno znanje engleskog jezika nije spriječilo da napravi novi korak i prijavi se na javni poziv australijske ambasade, koji je bio na engleskom jeziku. Uz pomoć Centra za građansku suradnju, uspješno je realizovala projekat i opremila još jednu manju prostoriju u Domu kulture, sada čajnu kuhinju.
„Trenutno imamo 24 aktivne članice, a u ljetnoj sezoni nas je još više, jer nam se pridruže žene iz dijaspore. Većina žena je dugo bila fokusirana na porodicu i domaćinstvo, te nisu imale priliku za zajednička druženja ili edukativne aktivnosti, pa smo stvorile ambijent u kojem mogu kvalitetno provoditi vrijeme, družiti se, zabaviti i istovremeno nešto naučiti”, govori ona.
Kroz različite radionice naučile su mnogo o nasilju i femicidu, promijenile vlastite poglede na sebe kao žene i vođe kuće u ulozi domaćice, te danas priznaju da se prije nisu smatrale toliko važnima, koliko ih je ovaj put osnažio i podigao nivo svijesti i samopouzdanja.
„Da nije bilo udruženja, poludjela bih sama. Tokom rata sam proživjela mnogo toga, pa čak i doživjela slom živaca. Na najmanje povišen ton protrnem i počnem se tresti, zato mi udruženje i atmosfera u kojoj provodimo vrijeme znače jako puno”, govori šezdesetšestogodišnja članica, koja je zamolila da joj ne spominjemo ime.
Udruženje ima veliki značaj na kvalitetu života svih članica, a nove članice su uvijek dobrodošle. U kratkom bijegu iz realnosti stvaraju nove hobije i vještine, a iz njihove prostorije izlaze proizvodi poput torbi, dekupaž kutija i tacni, slika na alufoliji, nakita, rajfova, dekica, korpi te cegera sa motivima Glamočkog kola i drugih simbola Glamoča.
„Radile smo ruže od porculana. Same smo pripremale smjesu, pekle je u mikrovalnoj pećnici, a nakon 24 sata oblikovale ruže. Do sada smo naše rezultate kreativnih radionica izlagale samo u Glamoču, ali ne bježimo ni od izložbi na drugim sajmovima”, objašnjava Mirela.
Udruženje žena „Žad” najčešće se okuplja nedjeljom, a visina mjesečne članarine iznosi deset konvertibilnih maraka.
„Moj jedini slobodan dan u sedmici je nedjelja, zbog zakona o neradnoj nedjelji trgovinama, pa su mi članice izašle u susret da druženje bude upravo tada, na čemu sam im beskrajno zahvalna. Kad se ide na seminare, radionice ili putovanja tokom radne sedmice, uzmem slobodan dan, zamijenim smjene ili čak iskoristim dane godišnjeg odmora”, priča Đemka Musić, koja je u udruženju pronašla način relaksacije nakon radne sedmice, te nedjelju smatra izuzetno važanim danom.
Putovanja su jedan od benefita udruženja. Članice vole putovati, a na putovanjima često upoznaju druga udruženja, posjećuju razne gradove i otkrivaju čari različitih kultura. Ponekada im načelnik opštine ustupi kombi kada je slobodan, ali uglavnom same finansiraju svoje izlete.
„Ljeti organizujemo autobus koji vozi na more i pozovemo sve žene iz Glamoča, nevezano za članstvo u udruženju, na jednodnevno kupanje. Ove godine smo, na poziv ‘Pazarskih hanuma’, stigle čak do Novog Pazara na manifestaciju kulture i tradicije, gdje je bilo 250 žena iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore”, dodaje Đemka.
Atmosfera, kako kažu, najljepša je u autobusu, tu se priča, ali se najviše pjeva. Udruženje žena „Žad” već tri godine organizuje „Sevdah fest” u Glamoču, uz sponzorstvo opštine i lokalnih privrednika.
„Prvenstvena ideja bila je stvoriti pandan ‘Rockfestu’, uz to je i sevdah dio naše tradicije. Manifestacija mnogo znači za grad, okolne ugostiteljske objekte i radnje, tada je veći priliv stanovništva, imaju priliku da zarade, a lokalnom stanovništvu pruža zabavu i priliku da vide davne poznanike”, nastavlja Mirela, opisujući realizaciju njihove vizije o oživljavanju Glamoča.
Prošle godine, u okviru projekta „Zajedno smo jače”, organizovale su prvu Gastrokrompirijadu. Članice su prisustvovale radionicama iz oblasti poduzetništva i prava, te mnogim drugim u sklopu projekta, a kao završni događaj odabrale su promociju glamočkog krompira.
„S obzirom na to da je naš kraj poznat po krompiru, koji je naš brend, organizovale smo Gastrokrompirijadu, gdje su sve članice pripremile razna jela od krompira. Na taj način predstavile smo se gostima iz Jablanice i Tešnja”, priča predsjednica ponosno.
Krompir definitivno najbolje uspijeva u Glamoču pod otvorenim nebom, dok povrće osjetljivo na vremenske uslove zahtijeva plastenik. Tokom posjete Turske agencije za razvoj (TIKE), prihvaćen je još jedan projekat, a sve članice koje su imale uslove, njih 18, dobile su plastenike od trideset kvadratnih metara, sistem za navodnjavanje i rasad.
„Za Glamoč je nazamislivo da raste paradajz i paprika, a sada mogu posaditi ranije, pa mi duže traje i mogu napraviti ajvar i paradajz sos. Imamo farmu i bavimo se poljoprivredom, a uz to pravim zimnicu za naše potrebe ili kao poklon. Plastenik mi itekako znači”, kaže Mersiha Sobo Dizdar, potpredsjednica udruženja, koja kroz smijeh dodaje da joj je „Žad” veća i važnija obaveza od kućnih.
Poludragi kamen žad je poznat po svojoj izvanrednoj čvrstoći, osobini koju posjeduje i ovo udruženje već četiri godine, pokazujući da žene u malim sredinama mogu nadmašiti očekivanja i razbiti usidrene stereotipe o njihovoj ulozi.
