“Once upon a time…“ – povratak u bajkovito djetinjstvo doživjećete ćim uđete studio Lenke Keleman. Jedini usko specijalizovani dječiji fotograf u Banjaluci čuva djetinjstvo banjalučkih mališana od zaborava, a uz profesionalne fotografije djece i njihovih roditelja kroz različite periode, priča bajke iznova i iznova..
Po zanimanju dizajner enterijera, Banjalučanka Lenka Keleman prije dvije godine odlučila je da napusti siguran posao i uputi se u avnturu dječije fotografije koja joj je do tada bila samo hobi.
„Dok sam bila trudna, išla sam u školu za trudnice gdje sam upoznala još deset mama sa kojima sam kasnije nastavila druženje. Sve je počelo tako što sam pomalo fotografisala našu djecu prilikom druženja, a onda sam u tome pronašla neki smisao što su potvrdili i ostali ljudi koji su jedva čekali da vide moje fotografije“, priča Lenka za eTrafiku.
To joj nije bio prvi susret sa fotoaparatom jer je na fakultetu godinu dana imala taj predmet, ali dječija fotografija bila je nešto drugačije i potpuno novi izazov.
„Prve fotografije djece radila sam telefonom, ali kad sam vidjela da ljudi jedva čekaju da ih vide i da počinju da me sve češće zovu, odlučila sam da kupim malo bolji aparat i tako je sve počelo.“
Prvi izazovniji zadatak bilo je fotografisanje 16 beba odjednom na jednom druženju, ali je to ujedno bila i prva velika prekretnica jer su nakon tih fotografija ljudi počeli još više da zovu, da se raspituju.. Najveći odjek nakon toga imalo je novogodišnje slikanje u studiju kada je imala toliko zakazanih termina da je jedva mogla sve da postigne. To su, priča Lenka, bili ključni momenti kada se zapitala da li ima smisla dopustiti da život prođe radeći posao koji joj ne donosi satisfakciju. Tu pada odluka da napusti dotadašnji posao i posveti se samo fotografiji.
„U životu je jako važno imati san i cilj. Sjetim se sebe prije dvije godine dok sam razmišljala kako bih voljela imati studio i raditi dječije fotografije što je tada izgledalo nestvarno. Nisam mogla ni zamisliti da ću za dvije godine moći da živim od toga.“
Svoju primarnu profesiju – dizajniranje enterijera, iskoristila je kao način izražavanja kreativnosti prilikom izrade scena, a sve dekoracije radi sama. To je upravo ono po čemu su Lenkine fotografije prepoznatljive jer se u njenom studiju svakog mjeseca smjenjuju scene koje su uglavnom tematske – praznične, sniježne, proljećne, vesele..
„Inspiracije za scene nalazim svuda. Dosta mi koristi i interent i praćenje dječije i porodične fotografije u svijetu gdje je taj trend već odavno zaživio. Najteže mi je pronaći odgovarajuće materijale, a nekada danima postavljam scenu kako bi svaki detalj bio na svom mjestu. U dekoracije ulažem dosta truda i novca, a velika ulaganja su neizbježna ako želim da imam dobru i originalnu fotografiju.“
Rad sa djecom za Lenku je posebno iskustvo i kaže da se svako dijete kada mu posvetite malo vremena može opustiti i u studiju osjećati slobodno.
„Djeca imaju tu neku iskrenost koja ne može da se poredi ni sa čim. I ja sam majka trogodišnje djevojčice i u radu sa drugom djecom mogu da naučim dosta stvari koje kasnije mogu da primijenim na svom djetetu, a to je prije svega srpljenje koje je u ovom poslu itekako potrebno.“
Kada je tek počela da radi dolazile su joj uglavnom mame i djeca, a sada su se priključile i tate, ali i mlade buduće mame sa stomacima.
„Idealan krug fotografisanja izgledao bi tako da prvo dođu budući roditelji kad planiraju bebu, onda trudnica sa stomakom, zatim novorođenče i opet dalje dijete svakih nekoliko mjeseci. Tako bismo imali jedan kompletan proces od dolaska bebe na svijet, od prvih novorođenačkih dana do prve rođendanske torte pa dalje. Kod nas takvo fotografisnaje još nije zaživjelo u društvu, ali stvari se polako mijenjaju i imamo sve više zainteresovanih roditelja. Osim što stvaramo lijepe fotografije, svi zajedno se dobro zabavljamo i rekla bih da je porodični fotograf neka vrsta porodičnog ljekara.“
Svi smo svjesni koliku vrijednost imaju fotografije, naročito porodične i one prve bebine nakon rođenja, ali malo ko od nas ima kvalitetne fotografije koje će čuvati kao uspomenu do kraja života.
„Posebno je interesantna ta novorođenačka fotografija djece do 15 dana starosti. Tada su bebe još savitljive i od njih možete da radite svašta, a te fotografije su nešto što ostaje kao najvrjednija uspomena u odrastanju djece. Nažalost, naši balkanski običaji nalažu mladim mamama da 40 dana ništa ne rade i nigdje ne idu, ali drago mi je da ima mama koje su se oslobodile tih stega i shvataju da male bebe ipak nisu toliko osjetljive koliko ih mi doživljavamo.“
Zanimljivo je i fotografisanje prvog rođendana uz tortu od šlaga jer su to jedinstvene reakcije i izrazi lica.
„Organizujemo i tzv. „Smash cake“ fotografisnje za prvi rođendan. Taj prvi susret sa tortom izaziva zaista posebne emocije kod djeteta, izrazi lica kad prvi put probaju tortu od šlaga su neprocjenjivi.“ 
Lenka je do sada radila dvije izložbe fotografija djece sa Daun sindromom, što je opet bilo jedno novo iskustvo.
„Prva izbložba nosila je naziv „Razlike“ a bio je cilj da fotografijom pokažemo da su sva djeca ista i da među njima nema razlike, uz poruku da ih treba prihvatiti kao dio nas i nikako ne upirati prstom u njih. Ovogodišnja izložbe zvala se „Pruži mi ruku“, a akcenat je bio na mamama koje imaju ključnu ulogu u životu djece, naročito one sa Duan sindromom.“
Lenka Keleman poručuje svim roditeljima da ne odlažu fotografisanje sa svojoj djecom jer ona tako brzo rastu i mijenjaju se, a proteklo vrijeme se nikad ne može vratiti.
„Pravo vrijeme za fotografisanje je sada. Mame ne čekajte da smršate, da imate savršenu frizuru i šminku jer vas vaša djeca vole upravo takve kakvi jeste. Sjećam se kada je moja kćerkica jednom dok je jela rekla da hoće da jede puno da bi imala stomak kao mama – u takvim momentima shvatite da bez obzira kakvi ste, vašoj djeci ste najljepši a najbolje su upravo one fotografije koje vas prikazuju onakvim kakvi zaista jeste, “ poručuje Lenka.
U nastavku pogledajte neke od fotografija Lenke Keleman. Više fotografija i dodatne informacija potražite na Fejsbuk stranici https://www.facebook.com/LenkaFoto. 
eTrafika.net – Sonja Terzić