Bonton je kodeks ponašanja koga bi se trebao pridržavati svaki pripadnik društva. Bonton nas uči kako se treba ponašati, izražavati, izgledati, komunicirati, gestikulirati, u gotovo svakoj situaciji. Najstrože osuđuje vrijeđanje, psovanje i fizičko obračunavanje. Osobe koje ne poznaju bonton ili ga se ne pridržavaju, nisu prihvaćene u svim društvima, te se smatraju nepristojnim i nevaspitanim.
Piše: Zorana Stojičić
Život u 21. vijeku čovjeku pruža i ono potrebno i nepotrebno, počevši od bezbrojnih tehnoloških inovacija, medicine koja nikada nije bila razvijenija, ekonomije koja snalažljivom korisniku omogućava bezbrojne pogodnosti, ali i kulture koja nikada nije bila na raznovrsnijem, a nižem nivou. U kulturološkom pogledu ljudski rod nikada nije bio nazadniji, iako smo u tehnološkom dostigli maksimalni prosperitet. Nažalost činjenično stanje pokazuje, da je ovaj sekundarni, tehnološki pravac, dosta primamljiviji.
Kako je čovjeku dat niz mogućnosti i olakšica da njima barata kroz moderno doba, čini se da je izgubio one fundamentalne obrasce ponašanja. Maniri, etičnost, moralnost i bonton, bez kojih je do samo 100 godina unazad bilo gotovo nezamislivo naći se na društveno atraktivnom događaju, pozorištu, muzeju, prijemu, naučnom skupu, današnjim generacijama su nažalost puka nepoznanica.
Danas vlada uvriježeno mišljenje da se morate strpiti i utišati oko svega što vam se ne dopada, jer ipak ste vječno u manjini, i pet minuta vaše galame o tome kako je svijet postao mjesto puno nekulturnih individua, neće promijeniti stvari. Sasvim je normalno da se u pozorištu konzumiraju žvakaće gume, piće, hrana i ostali popratni sadržaji, da se galami kao da se nalazite na tržnici. Tek poneki učtivi gledalac osjeti se izgubljenim u prevodu, ali on je u manjini, i tu sva njegova postojanost gubi na značaju.
Ne postoje dobar dan prilikom ulaska u institucije, doviđenja na odlasku iz istih, hvala i molim u komunikaciji, poštovanje starijih, siromašnijih, bolesnih, ali mi i dalje koračamo kao napretku. Muzeji i pozorišta zjape prazni, ali naši gedžeti su svakim danom sve raznovrsniji. Život smo podredili displejima koje bezrezervno čuvamo, a ljudima se obratimo, tu i tamo, kad se mora, i to malo bude često neprijatno i onako kao na tržnici, i u verbalnom i neverbalnom komuniciranju.
Mnoga ’’podrazumijevanja’’ dovela su do toga da mlađe generacije odrastaju na potpuno pogrešno formiranim vrijednosnim sistemima koji se teško koriguju. Sunovrat u koje vodi informacijsko doba nije nikada bio izraženiji, a nedostatak bontona se svakodnevno odražava kroz različite sfere.
Gdje smo izgubili bonton, da li je on predmet podruge ili divljenja?
Bonton se danas poistovjećuje sa davno izumrlim manirima koji se još mogu vidjeti samo na filmu. Oni koji ga se pridržavaju bivaju izvrgnuti podsmijehu, umjesto da su predmet uzora. Lijepo ponašanje se karakteriše kao zastarjelo, snobovsko ili čak neprirodno. Bonton ne podrazumijeva samo skup pravila rezervisanih za pozorište, luksuzna mjesta, ili način ponašanja za stolom, on je utemeljen u potrebi čovjeka da se osjeća dobro i da čini dobro.
„Kada sam ja bio mladić, maniri su bili prva i osnovna stvar zbog kojih biste zapali za oko lijepoj i obrazovanoj djevojci, zbog kojih bi vas cijenili i poštovali u društvu, školi i na drugim mjestima. Nažalost, vidim da je to današnjoj omladini posve nebitno, da ne poznaju ni osnovne postulate kulturnog ponašanja i da im je tako dobro. Nedostaje mi to staro vrijeme gdje su ljudi imali više poštovanja i razumijevanja jedni za druge, i gdje pitanje kulture nije bilo upitno, a danas je predmet izrugivanja”, objasnio nam je sagovornik.
Elektronska pošta
Kada je riječ o novim navikama, onda se tu dosta odnosi na bonton u elektronskim prepiskama, prije svega mejla. Jedno od glavnih pitanja je da li je kulturno poslati Bcc, tj. skrivenu kopiju? Ukoliko je neophodno poslati skrivenu kopiju, onda treba stajati i kratka poruka objašnjenja da je riječ o povjerljivoj stvari.
Ljubljenje
Poljubiti poznanika u obraz ili u oba obraza? Rukovati se, zagrliti? Sve ovo su pitanja koja danas dosta zbunjuju, ali prema bontonu, način pozdravljanja zavisi od društvenog događaja – da li je riječ o poslovnom sastanku, susretu sa rodbinom, prijateljima. Uglavnom, novo pravilo bontona kaže da je ljubljenje kao pozdrav prihvatljivo samo “među dobrim prijateljima”, dok u svim ostalim slučajevima “smatra se nepristojnim”. Takođe, ne preporučuju se poljupci “u vazduhu” koji su izuzetno nepristojni.
E-cigarete na poslu
S obzirom na to da su elektronske cigarete izuzetno popularne svi se pitaju gdje je najbolje “zapaliti”, jer pušenje e-cigarete u zatvorenom prostoru nije zabranjeno zakonom. Bonton kaže da nije pristojno koristiti e-cigaretu u kancelariji, jer para koja izlazi može da odvuče pažnju vašim kolegama, a šef će vjerovatno pomisliti da niste koncentrisani na rad.
Telefoniranje
Telefoni su neizostavni dio savremenog života. Uz sve aplikacije koje nude pametni telefoni, mnogi od nas se ne razdvajaju od njih. Međutim, bonton kaže da je, bez obzira na sve, i dalje nepristojno obraćati pažnju na telefon ako imate sagovornika pred sobom.
Jelo na javnom mjestu
Tempo današnjeg života je toliko brz da ne stižemo jesti, pa mnogi od nas jedu u hodu ili u javnom prevozu. Međutim, čak i savremeni bonton kaže da je “nepristojno jesti hranu jakog i izraženog mirisa u zatvorenom prostoru”, koliko god gladni bili.
Razgovarali smo sa banjalučkom psihologinjom Tatjanom Ticom o nedostatku bontona u današnjem društvu sa fokusom na Bosnu i Hercegovinu. Tatjana je tokom svojih master studija imala priliku proputovati zemljama širom svijeta, od Finske do Tajvana gdje se susrela sa različitim kulturama i običajima.
„U Finskoj koja ima najrazvijeniji edukativni sistem na svijetu ništa drugačije nije ni sa bontonom. Finci su poput njihove klime, hladnog temperamenta, ali su izuzetno srdačni. Zakoni u kojima odrastaju ih uče kako da se ponašaju, a strogo kažnjavaju nepoštovanje istih. U Aziji su stariji ljudi uvijek u pravu. Japanci će vam uvijek iskazati veliku naklonost, čak i kada odete u restoran. Kod nas po meni društvo mnogo utiče na nedostatak manira. Ono što gledamo na televiziji, posebno djeca znatno djeluje na sticanje pogrešnih vrijednosti”, objasnila je ona.
Istakla je kako je na Tajvanu nepristojno uzeti vizit karticu jednom rukom i potom je odmah odložiti u džep ili na neko drugo mjesto. Iz učtivosti se uvijek uzima sa dvije ruke i drži se dok komunikacija sa sagovornikom traje. U Finskoj i Tajvanu svako plaća svoj račun, nema čašćavanja.
„Na Tajvanu je nepristojno poljubiti partnera javno ili poljubiti koleginicu\kolegu u obraz, pozdrav se svodi isključivo na mahanje. Ono što mi je bilo posebno interesantno jeste to da muškarac uvijek djevojci nosi tašnu, što bi se kod nas odmah izvrgnulo podsmijehu. Na primjer u Singapuru ukoliko žvakaću gumu bacite na ulicu možete završiti u zatvoru. Kod nas i u Americi se podrazumijeva da konobari žive od napojnica, međutim to je u drugim zemljama uvreda. Na Tajvanu se poslovni bonton posebno poštuje, ukoliko vam je radno vrijeme do pet sati a vaš poslodavac ostane do šest smatralo bi se nepristojnim da odete kući prije njega”, naglasila je Tatjana.