Već dugi niz godina, udruženje gluvih i nagluvih regije Bijeljina suočava se sa brojnim poteškoćama, jer već tri godine nemaju nikakvu finansijsku pomoć od države, pa će tako i ovogodišnju Međunarodnu sedmicu gluvih dočekati sa ne baš zavidnim položajem.
Piše: Nataša Mihajlović
Udruženje trenutno broji više od 350 članova sa teritorije regije Bijeljina, i obuhvata ukupno dvanaest opština. Među članovima udruženja, nalazi se i desetoro mališana kojima ovo udruženje posvećuje najveću pažnju. Sva djeca pohađaju redovnu školu, na šta su posebno ponosni u ovom udruženju, jer prethodnih godina djeca sa oštećenim sluhom nisu imala priliku da se upišu u redovnu školu nego su uglavnom usmjeravana u specijalnu.
Predsjednica Saveza gluvih i nagluvih Republike Srpske i regionalna koordinatorka Dubravka Ostojić, naglašava da se oni svim snagama bore da se djeca sa oštećenim sluhom što bolje uklope u društvo, čemu doprinose rehabilitaciono-edukativne radionice. U prostorijama udruženja svake subote najmlađi članovi dolaze na radionice gdje uz pomoć stručnih lica rade govorne vježbe i obnavljaju gradivo koje uče u školi.
“Mi radimo na tome da se oni uklope u društvo, zbog toga i organizujemo besplatne radionice gdje oni uz stručnu pomoć uspijevaju da savladaju gradivo iz škole i da napreduju. Do sada nismo imali nijednu primjedbu roditelja, oni su zadovoljni njihovim napretkom i rezultati našeg rada su vidljivi”, rekla je Dubravka Ostojić za naš portal, dodajući da je srećna što su djeca sa oštećenim sluhom dobila priliku da pohađaju redovnu školu, jer bi u suprotnom morali odlaziti u drugi grad što podrazumijeva odvojenost od porodice i određene troškove koje porodice ne bi mogle same finansirati.
Iako kod nas još uvijek ne postoje asistenti u nastavi koji bi radili sa djecom koja imaju oštećen sluh, iz Udruženja gluvih i nagluvih regije Bijeljina su se potrudili da kroz radionice koliko toliko nadoknade nedostatak asistenta. Surdoaudiolozi Anđelija Đurđević i Slađana Mićanović, već nekoliko godina volontiraju u ovom udruženju, svake subote sa djecom izvode rehabilitacione vježbe sluha i govora, kao i dopunu školskog programa čime znatno doprinose njihovom razvoju. Prema njihovim riječima, za sada su zadovoljne postignutim rezultatima, jer se svi zajedničkim snagama trude da odigraju bitnu ulogu u razvoju ove djece te da im pomognu koliko mogu. One ističu da je vrlo važno na vrijeme uključiti dijete u sam proces rehabilitacije, jer im upravo slušno-govorne vježbe kroz koje uče prve glasove, riječi, rečenice pomažu da postanu ravnopravni članovi društva.
Prije tri godine, osobe sa oštećenim sluhom izgubile su pravo na finansijsku pomoć pri kupovini slušnog aparata, čija cijena iznosi od 1.000 do 4.000 KM, iako se iz godine u godinu suočavaju sa finansijskim poteškoćama, u ovom udruženju ne posustaju. Bore se na samo njima svojstven način da nesebično pruže pomoć svojim članovima, a jedan od takvih primjera je i taj što u prostorijama udruženja, jednom mjesečno organizuju besplatan test sluha i mogućnost popravke slušnih aparata.
Pored toga, ono za šta se takođe zalažu je uvođenje zakona o znakovnom jeziku, čime bi život osoba sa oštećenim sluhom bio znatno olakšan. Za sada ni u jednoj javnoj instituciji ne postoje prevodioci znakovnog jezika, te zbog postojanja komunikacione barijere ova populacija je prilično zapostavljena. Predsjednica Saveza gluvih i nagluvih Srpske, Dubravka Ostojić rekla je da oni rade na tome da napokon bude usvojen Zakon o znakovnom jeziku, čime bi bile uklonjene komunikacione barijere, a samim tim osobe sa oštećenim sluhom mogle bi imati kvalitetno obrazovanje putem inkluzivne nastave i veću šansu za zaposlenje.
Iz Udruženja gluvih i nagluvih osoba regije Bijeljina navode da posjeta gluvih osoba bilo kojoj javnoj ustanovi predstavlja pravo mučenje, jer se teško sporazumijevaju sa službenim licima, a uvođenjem Zakona o znakovnom jeziku bi u velikoj mjeri olakšalo tu komunikaciju.
“Dvadesetog septembra biće održan okrugli sto u Banjaluci, gdje ćemo razgovarati o uvođenju Zakona o znakovnom jeziku. Zahtijevaćemo da svaka institucija mora bar imati jednog radnika koji će znati znakovni jezik i koji će uvijek biti tu da pomogne osobi sa oštećenim sluhom. Taj zakon je u Srbiji odavno na snazi, u Kantonu Sarajevo takođe, u Hrvatskoj djelimično, dok se u Republici Srpskoj još uvijek nije ništa konkretno uradilo po tom pitanju”, rekla je Ostojićeva.
Ona je za kraj našeg razgovora istakla da će ovogodišnja Međunarodna sedmica gluvih biti upravo u znaku uvođenje Zakona o znakovnom jeziku, te da uprkos lošem položaju neće odustati od borbe za svoja prava.