Ne postoji opšti obrazac kada djetetu saopštiti da se roditelji razvode. Dijete ima pravo na istinu i na to da zna šta se dešava sa njegovim roditeljima. Kada i zbog čega su pokrenuli brakorazvodnu parnicu. Svakako da sve zavisi od kalendarskog uzrasta djeteta. Djetetu od 3 godine ne možete objasniti šta je razvod, ali djeca od devet do deset godina i starija trebaju znati kakav je to postupak i zbog čega se vodi. Bez obzira koliko je djece u domaćinstvu i koje su životne dobi, treba prići svakom ponaosob i zavisno od godina objasniti novonastalu situaciju. Djeca od deset godina imaju zakonsko pravo da se izjasne sa kojim roditeljem žele da žive, a stručni radnici vrše procjenu stvarnih potreba i najboljih interesa maloljetnog djeteta.
Dijete do pet godina nema osjećaj da se roditelji razvode u formalno-pravnom smislu, već samo da mama i tata više ne žive zajedno. Djeca u pubertetskom uzrastu mogu da dožive to veoma traumatično i zato sa njima treba razgovarati. Djeca mogu da budu osuđujuća, a ponekad i ljuta na onoga roditelja koji je postupak pokrenuo, zato je razgovor najbolja solucija.
Međusobno verbalno vrijeđanje bivših supružnika preko djece
Nasilje u porodici je krivično djelo. Svaka vrsta nasilja, pa i verbalno nasilje, poput vrijeđanja, omalovažavanja, nazivanja pogrdnim imenima, urušavanja drugog roditelja, minimiziranje njegove uloge i učešća u djetetovom razvoju je indikativno za tog roditelja koji se tako ponaša i uzima se obzir pri procjeni roditelja za vršenje roditeljskog prava. Uslovno rečeno sam razvod ima dva dijela: sam postupak mirenja supružnika i procjena roditelja za vršenje roditeljskog prava. Supružnici mogu, ukoliko su zainteresovani da posjete stručnjake kod kojih će razriješiti svoje nedoumice ili dileme oko toga da li je razvod braka rješenje loših partnerskih odnosa ili je trenutno stanje. Pojam porodice se nekoliko decenija unazad prilično promijenio, pa je sada sve učestalije da porodicu čini samo jedan roditelj i dijete. Danas supružnici nemaju potrebu da probleme rješavaju zajedno i time se otuđuju. Mladi ljudi ne trpe kao ljudi prije 20-30 godina i vrlo često ranije nisu imali podršku roditelja, a danas su liberalizovani odnosi i partner ima pravo izbora da li želi da živi u zajednici ili ne.
Prihvatanje razvoda kod djeteta u odnosu na pol?
Razlike u polovima nema. Kada se roditelji razvode – dijete je dijete. Dijete ima svoje odbrambene mehanizme. Djevojčice to lakše podnose, dok dječaci često osuđuju i znaju da bude ″sudije″ sopstvenim roditeljima.
Škola i agresivnost?
Treba obavijestiti vaspitača ili učitelja o novonastaloj situaciji u porodici i sa djecom razgovarati. Tada dijete ima problem koji može riješiti i sa psihologom.
Da li djeca neusaglašenost roditelja mogu da koriste da bi manipulisala njima i kako se tada postaviti?
Treba sa djetetom razgovarati i objasniti mu da oba roditelja pred zakonom imaju ista prava, dužnosti i obaveze. Ako dijete insistira da ode kod drugog roditelja, treba mu to i omogućiti. Ne treba ga sputavati da istraži kako živi drugi roditelji. Mora da zadovolji tu svoju želju i da vidi kako je kod tate ili mame i treba ga pustiti da on sam donese zaključak. Pritisak roditelja, na primjer ″moraš kod mene da ostaneš″ ili ″ti ćeš biti kod mene″ nije primereno i normalno je da će dijete ići linijom manjeg otpora, pa će na pritisak roditelja “moraš” odreagovati sa “ne moram”. Prava djeteta su sada široko postavljena u mnogim stvarima, kao što dijete može da odluči kod kog roditelja želi da živi, a stručni radnici su tu da procijene želje i stvarne potrebe djeteta.
Kako izbjeći problematično ponašanje djece?
Roditelji danas imaju vrlo malo vremena da razgovaraju sa svojom djecom. Često i ne primjete ono što bi trebalo da znaju o svojoj djeci. Dete od tri do pet godina može da saopšti svoje želje i potrebe i to treba saslušati. Kroz razgovor možete da otkrijete mnoge stvari da dijete nije ni svjesno da vam je otkrilo. Danas roditelji zbog manjka vremena i puno problema nedovoljno razgovaraju sa djecom.