Maroko, zemlja na sjeveru Afrike, prepuna je bogatog kulturnog naslijeđa, istorije i tradicije.
Kraljevina Maroko razdvojena je od evropskog kopna samo 15 km širokim Gibraltarskim moreuzom. To je veoma zanimljiva zemlja, sa mnogobrojnim prirodnim i društvenim kontrastima. U istim granicama su plodne ravnice sa preko 4.000 m, visoki vrhovi Atlasa i zelene oaze usred nepregledne Sahare. Teritoriju Maroka čini 3.000 km atlantskih i preko 500 km mediteranskih obala kao i čudesni predjeli na obroncima Srednjeg Atlasa, koji podsjećaju na alpske pejzaže po kojima Maroko nazivaju „afrička Švajcarska“.
Na čelu države nalazi se kralj Mohamed VI, nasljednik slavne Alavitske dinastije, koja vlada više od 350 godina. Spoj moderne i tradicionalne vladavine čini da je danas Maroko napredna zemlja u svakom pogledu. Pri pomenu Kazablanke u svakom čovjeku sa ovih prostora bude se romantična sjećanja na istoimeni film nezaboravnih Hamfrija Bogarta i Ingrid Bergman. Danas je to veliki, užurbani grad, savremena luka i najjači ekonomski centar Maroka. Pored Kazablanke, drevni gradovi poput Rabata, Fesa, Meknesa, Marakeša i drugih, svjedoci su razvoja ove zemlje i bogatog kulturnog naslijeđa.
Klima Maroka je raznolika, veliki gradovi su u zoni atlantske i mediteranske klime, sa dugim i toplim ljetima i blagim zimama. Maroko je značajan poljoprivredni proizvođač, kao i veliki proizvođač u ribarstvu. Ipak najveće prirodne resurse čini proizvodnja fosfata (prvi su u svijetu) i antimona (u tome je Marokodrugi u svijetu). Zanatstvo je posebnost Maroka. Ova zemlja divnih i gostoljubivih ljudi (dvije trećine ih je arapskog porijekla, a jedna berberskog), ekspanzivno razvija turizam koji u posljednjih pet godina dobija značajno mjesto u privredi.
Nagli prelazak iz Evrope u Afriku ipak je izvjestan kulturološki šok, prije svega ako postoji želja da se upozna istinski Maroko, a ne onaj koji je našminkan za turiste. Iako se u muslimanskom Maroku jasno osjećaju uticaji Zapadne Evrope, duboki temelj društva postavljen je bitno drugačije. Ako se napravi veliki krug po toj uzbudljivoj zemlji, i obiđu ne samo standardne turističke destinacije poput kraljevskih gradova Fesa, Meknesa, Marekeša, Kazablanke, glavnog grada Rabata i ruševine antičkog Volubilisa, već se krene u unutrašnjost zemlje – Maroko fascinira. Za taj poduhvat potrebno je preći Atlasku visoravan, koja je visoka četiri hiljade metara. Lokalni običaji, način života i shvatanja, najbolje se saznaju u kontaktima sa domaćim stanovništvom. U unutrašnjosti Maroka posebno je uzbudljivo posmatrati pješčane dine Sahare u trenucima kad se sunce diže iznad horizonta. Za razliku od velikih urbanih naselja, upravo su zabite ruralne sredine Maroka, bez mnogo turista, neuporedivo zanimljivije, jer je tamo grotlo autentičnog života. Da biste došli u ta područja, mora se krenuti iz Marakeša prema najvišim vrhovima. Put se poslije pređenih 200 kilometara po ravnici naglo sužava i vijuga na visini koja premašuje 2.000 metara. Tada počinju beskrajna bespuća gdje nema šuma već prevladavaju crvenkaste nijanse golih obronaka planina. U takvom ambijentu nikle su kućice izgrađene od blata i slame kao u prastara vremena. U toj divljini može se skrenuti sa glavnog puta i ući u selo (ksar) Ait Ben-Hadu, potpuno sačuvano od bilo kakvih kulturoloških zahvata novijeg doba. Ta naseobina odnedavno je na Uneskovoj listi svjetske baštine, i najupečatljiviji je doživljaj autentičnog mjesta u Maroku. Zbog toga ne čudi činjenica da je baš u njemu snimljen film Isus iz Nazareta. Stanovništvo čine uglavnom Berberi, no lingva franka, arapski i francuski jezik, služi im da potpuno otvoreno govore o sebi i životu u tim krajevima. Tu se može saznati da se muška i ženska djeca već sa četrnaest godina razdvajaju, a brakovi se sklapaju, isključivo prema želji roditelja, samo nekoliko godina kasnije. Žene se bave isključivo kućnom radinošću i prave su umjetnice u izradi tepiha najvažnijom zanatskom djelatnošću.
Doživljaj mistično bajkovitih priča koje utkane u drevne šare tepiha govore o željama i nadanjima tamošnjih žena, kao i opis brojnih berberskih običaja upotpunjuje izvorna muzika koja je kombinacija ritma afričkih bubnjeva i pjevanja u deliričnom zanosu neobuzdanih emocija. Poslije obilaska ovih ruralnih sredina povratak u urbani prostor gradova djeluje kao obrnuti šok povratka u civilizaciju. Objektivno gledajući, najvrijednije su u Maroku medine, stari dijelovi gradova Fesa, Meknesa i Marakeša, pa su ta mjesta i najposjećenija, jer je riječ o svjetskom kulturnom blagu neprocjenjive vrijednosti. Šetnja medinom je povratak u živost srednjovjekovne tržnice i još uvijek živih starih zanata čiji su proizvodi predmet trgovine i obaveznog cjenkanja oko kupovine robe. Ti uzani lavirinti neodoljivih bazara filigrana, kože, kristala, nakita, zlata, srebra, hrane neobičnog ukusa, voća, povrća, ribe svih vrsta, morskih plodova, slatkiša i neizmjernog obilja začina, služe istoj svrsi kao i vijekovima unazad – prodati i zaraditi. Upravo ti lavirinti zanimljiva su prepreka turistima jer su potpuno nepravilni i krivudavi, a prostiru se na površini velikoj gotovo kao pola grada. Glavne se ulice ni po čemu ne razlikuju od sporednih niti postoje njihovi nazivi kao mogućnost orijentacije Ipak, postoji jedna preporučena taktika uspješnog i brzog izlaska iz lavirinta. Treba samo slijediti brze tokove masa ljudi. Tamo gdje ih ima najviše u pokretu obično postoji i prolaz.
U pojedinim muzejima i muslimanskim medresama moguće je vidjeti prekrasne dekoracije enterijera tipične za muslimansku kulturu. Neopisiv je sklad, živost i ljepota tih prostora. Tu su impozantna pročelja, lijepe šarene fontane i vrtovi. Gradovi poput Kazablanke i Rabata moderna su sjedišta ali sa obiljem kulturno istorijskih spomenika. Džamija Hasana II u Kazablanki impresivna je ne samo zbog svoje neosporne ljepote i činjenice da je to jedan od najvećih religijskih objekata na cijeloj zemaljskoj kugli, već i zbog toga što mnogo govori o društvenom uređenju, budući da je na njenu gradnju utrošeno 600 miliona dolara. Trg Muhameda V i Ujedinjenih nacija, rezidencijalna četvrt Anfa, centralna pijaca oko koje su zgrade stare Kazablanke, biser su ovog egzotičnog grada.
Značajnu kulturno-istorijsku baštinu u Rabatu čine trgovi i parkovi urađeni u evropskom stilu kao i mehuar, kraljevska palata, tipična za zemlje Magreba, te mauzolej Muhameda V i stara kapija Bab Ruah. Rabat je udaljen od Volubilisa 160 km gdje se nalazi najznačajniji rimski lokalitet u Maroku. Zatim slijedi put dalje do Meknesa (Volubilis–Meknes 50 km) koga zovu još i „Versaj Maroka“. Grad je u XVII vijeku utvrdio i ukrasio vladar Mulaj Ismail.
Prostrani trg El Hedim, kapija Bab Mansur, najljepša kapija Maroka, zaštitni su znak ovog Carskog grada. Sljedeća važna tačka je carski grad Fes (Meknes–Fes 60 km) najstariji carski grad u Maroku. Dugo je Fes, grad koji je 808. godine osnovao Idris II. bio duhovni, ekonomski i kulturni centar islamskog svijeta. Kulturni i vjerski spomenici – medrese i džamije, svjedoci su uspona Fesa i njegove prošlosti. Medina, zapravo stari Fes, opasan zidinama, i danas kao i vijekovima prije, živi istim životom, sačuvani su stari zanati i vještine pa se kao da industrija ne postoji, tu koža još štavi ručno, zanimljivo je vidjeti radnike kako u kamenim koritima gaze kožu radi omekšavanja. Posljednja destinacija u nizu je Marakeš (Fes–Marakeš oko 500 km). Cjelodnevno putovanje do Marakeša, sa zadržavanjem u Beni Melalu na 625 m nadmorske visine u samom srcu Srednjeg Atlasa poseban je doživljaj ljepote. Pogled sa stare tvrđave iznad grada, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Odmor i zadržavanje u Ifranu, mjestu na obroncima Srednjeg Atlasa, podrazumijeva razgledanje „bisera juga“ ili još popularnije „crvenog grada“. Velika džamija sa minaretom visokim 70 m, kutubija iz XII vijeka, grobnice Seadita, vrtovi i bazeni Menara, palata i vrtovi Bahija i El Badi melem su za oko i dušu.
Posjeta marakeškom suku, uživanje u večernjem prizoru na trgu Džama el Fna na kome se svaki dan ponavljaju čudesni prizori gutača vatre, proricanja, čitanje priča i usmeno prenošenje vijesti, kao da radio i televizija i ne postoje, te bezbroj drugih događaja koji vas zadivljuju, upućuju vas da se zapitate zar ovako nešto još postoji.