Da bi Bosna i Hercegovina postala dio Evropske unije, neophodno je da ispuni 14 ključnih prioriteta. Jedan od njih je garantovanje slobode izražavanja medija i zaštita novinara. Pored toga, potrebno je osigurati praćenja slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima.
Piše: Melani Isović; Foto: Fotobaza.ba- Ajdin Kamber
Krajem prošle godine, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik najavio je izmjenu Krivičnog zakonika te vraćanje klevete i uvrede među krivična djela. Zbog klevete, koja je izbrisana iz Krivičnog zakonika prije 20 godina i u međuvremenu se procesuirala kao prekršaj, sada bi građani Republike Srpske mogli da plaćaju visoke kazne, ali i idu u zatvor.
Nakon što je Vlada Republike Srpske pripremila Nacrt izmjena i dopuna Krivičnog zakonika, uslijedile su javne rasprave i pritisci od strane novinara, civilnog društva, međunarodnih organizacija i stranih ambasada. Zahtjev je bio vrlo jasan — odustanite od kriminalizacije klevete i uvrede.
U novom tekstu izmjena i dopuna Zakona, koji je u posjedu portala „Capital“, uvreda je izbačena iz krivičnih djela, a kazne za klevetu su znatno niže od prvobitne verzije. Međutim, glavni zahtjev javnosti nije ispunjen, a to je da se odustane od kriminalizacije klevete u potpunosti. Sama kriminalizacija sa sobom nosi mnogo više opasnosti, nego što su to novčane i zatvorske kazne. Prvenstveno, to su dugi sudski procesi koji praktično onemogućavaju normalan rad novinara i medija.
Važno je napomenuti da kriminalizacija klevete nije udar samo na novinare već i na svakog građanina Republike Srpske. Ne radi se o problemu medijske zajednice, već bilo koga ko u budućnosti bude govorio stvari koje se ne dopadaju vlastima u Republici Srpskoj.
Prije dvadeset godina, kleveta je dekriminalizovana i od tada se procesuira kao prekršaj. Evropska unija ulagala je novac u obuke advokata, sudija i tužilaca, kako bi mogli adekvatno da postupaju u slučajevima klevete. Novom kriminalizacijom klevete sav taj trud i ulaganja bi izgubili smisao.
Tako je davne 2006. godine, EU organizovala sedmodnevnu obuku za dvadeset advokata iz Bosne i Hercegovine iz primjene Evropske konvencije, gdje su proučavali praksu suda i direktno su bili vođeni kroz sve faze postupka pred sudom u Strazburu. Advokatica Biljana Radulović je bila jedna od učesnica tog seminara.
„Od 2006. godine do danas, ne mogu reći tačan broj seminara na kojima sam bila, a mislim da je najbolji način izražavanja, bezbroj. Rad svih učesnika, advokata i sudija je obezvrijeđen i izbrisan, jer ako ovakva namjera zaživi, trud je bio suvišan. Lično, mislim da ne želi samo Milorad Dodik i njegova vladajuća partija da kriminalizuje klevetu. Mnogo veći problem je ćutanje ‘intelektualaca’, koji ne brane slobodu izražavanja“, govori Radulović.
Ona ističe da je cilj vraćanja klevete u krivični postupak, zapravo, plašenje građana, medija i novinara koji bi mogli biti sankcionisani radi javnog informisanja ili govora.
„To je negacija Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda, unazađivanje dosadašnjeg napretka. Time se na izvjestan način plaše građani da mogu biti sankcionisani, najprije, krivično, a kasnije i u građanskom postupku, za naknadu štete. Na taj način, postupak pred sudom se usložnjava, a izražavalac osim troškova krivičnog postupka, mora biti spreman na parnični postupak i svoju dalju obavezu, imovinske prirode“, napominje Radulović.
Izmjene i dopune Krivičnog zakonika takođe propisuju zabranu „iznošenja ličnih i porodičnih prilika“, gdje bi građani za ovo djelo mogli da budu kažnjeni sa 6.000 KM. Cilj je zabraniti javne polemike o porodicama političara, preko kojih oni nerijetko vrše različite malverzacije.
„To bi u praksi trebalo da znači da novinari ne smiju da pišu o postojanju imovine članova porodice političara, jer lične prilike da li je neko u braku ili ne ili koliko ima djece, ne bi mogle ni na koji način oštetiti bilo koga“, objašnjava Radulović.
Bosna i Hercegovina je prošle godine dobila kandidatski status za ulazak u Evropsku uniju, ali dug je put ka ispunjavanju obaveza koje je zadao Brisel. Izvršni direktor Helšinskog odbora za ljudska prava Branko Todorović govori za eTrafiku da je zabrinut jer vlasti nemaju realnu i jasnu strategiju za ispunjavanje uslove kako bi Bosna i Hercegovina postala punopravna članica Evropske unije.
„Većina naših političkih lidera je maksimalno posvećena korupciji, zloupotrebama vlasti i slabljenju bosanskohercegovačkih institucija. Izmjena Krivičnog zakonika Republike Srpske kojim kleveta postaje krivično djelo, je korak u vrijeme staljinizma. Nema potrebe da se prave ekspertske pravne analize, da bi se pokazalo da ovo nije pravni akt, nego spisak želja autokratske vlasti, koja želi da potpuno ukine civilizacijsku tekovinu, slobode mišljenja i govora. Previše je kontroverzi, u vezi sa izmjenama Krivičnog zakonika Republike Srpske, i biće to snažan doprinos pravnom haosu i nesigurnosti građana“, naglašava Todorović.
On smatra, da se vlasti na različitim nivoima u BiH ne bave pitanjima unapređenjima ekonomskog, obrazovnog, zdravstvenog, ruralnog razvoja, a ni socijalnim pitanjima poput siromašnih građana i penzionera.
„Najvažniji prioritet u BiH je svakako borba protiv političke mafije i organizovanog kriminala u institucijama BiH. Politički lideri bi trebalo da vode računa o tome da poboljšaju standard, sigurnost i odnose unutar BiH i regiona. Pošto su nesposobni za bilo kakav kreativan društveni pristup našoj stvarnosti, neodgovorni politički lideri proizvode krize unutar BiH, kako bi pažnju građana odvratili sa katastrofalnog ekonomskog stanja, nepotizma, promašenih investicija, novih zaduživanja i odlaska 100. 000 mladih iz zemlje“, ističe Todorović.
Jedan od glavnih argumenata zagovornika kriminalizacije klevete, jeste činjenica da je ona krivično djelo i u nekim zemljama Evropske unije. Iako je to tačno, treba imati u vidu i da te zemlje teže njenoj dekriminalizaciji, kao i da je besmisleno porediti pravosudni sistem Bosne i Hercegovine sa zemljama Evropske unije.
„U vrijeme pisanja izvještaja 2017. godine, 42 od 57 država članica OSCE-a su imale klevetu kao krivično djelo. Nemam tačne podatke pred sobom, ali ne vjerujem da se ova brojka nije mnogo promijenila. U većini ovih slučajeva, osobe osuđene za klevetu mogu se suočiti s zatvorskom kaznom“, napominje direktor Internacionalnog pres instituta (IPI) Skot Grifen.
Ovi zakoni se u Evropskoj uniji rijetko koriste protiv novinara i medija.
„Međutim, postoje zemlje u kojima se oni i dalje često koriste, kao što su Italija ili Grčka, i u tim slučajevima postoji rizik od zastrašujućeg efekta na novinarstvo. Neki od ovih slučajeva također se mogu smatrati “SLAPP” tužbama, što je rastući problem u Evropi, a uključuju i iscrpljujuće tužbe za klevetu pred sudom. Stav IPI-ja je da takvi zakoni predstavljaju nerazmjerno miješanje u slobodu medija i slobodu izražavanja, uglavnom zbog lakoće zloupotrebe i visokog rizika od zastrašujućeg efekta“, naglašava Grifen.
Visoke novčane i zatvorske kazne koriste se i u Rusiji da bi se sputali novinari. Ruski aktivista i novinar Vladimir Kara-Murza je 17. aprila ove godine osuđen na kaznu zatvora od 25 godina i novčanu kaznu od 4.800 evra. Poslije odslužene kazne, šest mjeseci će mu biti ograničeno kretanje, a narednih sedam godina ne smije da se bavi novinarskim poslom. Vladimir Kara-Murza je kažnjen jer je govorio o neligitimnosti izbora u Rusiji i ratu u Ukrajini.
Evropska unija zajedno je sa Vijećem Evrope, posljednjih šest godina organizovala dva programa pod nazivom „JUFREX“ u Bosni i Hercegovini, koji su bili usmjereni na primjenu evropskih standarda u pogledu slobode izražavanja i slobode medija, sa ključnim naglaskom na član 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima i sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava.
„Kao rezultat ovih programa, organizovano je 36 edukacija u kojima je učestvovalo 758 pravnih stručnjaka. Oko 60 odsto edukacija se bavilo klevetom, dok su ostale obrađivale teme poput osnovnih načela slobode izražavanja, govora mržnje i zaštite prijavitelja korupcije. Aktivnosti izgradnje kapaciteta pravosuđa u vezi sa klevetom, koja prema zakonima u BiH povlači građansku odgovornost, bile su usmjerene uglavnom na sudije parničnih odjeljenja sudova iz oba entiteta“, ističe Ferninand Koning iz Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini.
Ukoliko se usvoje izmjene i dopune Krivičnog zakonika, te kleveta ponovo postane krivično djelo, ugroziće se ispunjavanje ključnih prioriteta za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.
„Izmjene Krivičnog zakonika koje se trenutno predlažu u Republici Srpskoj bi dodatno ograničile mogućnost javnog informisanja, raspravljanja i preispitivanja djelovanja političara i nosilaca javnih funkcija, čime bi se proširio prostor za korupciju. Kriminalizacija klevete bi takođe ozbiljno uticala na djelotvornost civilnog društva i slobodu izražavanja i slobodu medija u Republici Srpskoj, te ugrozila napredak na ispunjenju ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u EU“, naglašava Koning.
Kako naglašavaju iz Ministarstva pravde Republike Srpske, promjena Krivičnog zakonika je neophodna jer dosadašnja praksa u pogledu procesuiranja klevete nije dovoljno efikasna.
„U dvodecenijskom primijenjenom zakonu, kleveta kao društveno neprihvatljiva pojava, koja prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica, postala je sve učestalija, što potvrđuju svakodnevni nastupi u medijskom prostoru, te natpisi kako u medijskom prostoru tako i putem društvenih mreža“, govore iz Ministarstva pravde.
Vraćanje klevete među krivična djela, iz Ministarstva pravde pravdaju neadekvatnom zaštitom protiv iznošenja neistina.
„Građansko-pravna zaštita ili dekriminalizacija krivičnih djela protiv časti i ugleda, praktično je dovela do situacije da ne postoji adekvatna pravna zaštita za iznošenje neistina i da važeći Zakon generalno nema ulogu, niti značaj u smislu generalne prevencije u odnosu na društveno neprihvatljiva ponašanja protiv časti i pogleda“, napominju iz Ministarstva pravde.
Kako se ističe na stranici „Safety of journalist“, a tumači ga Evropski sud za ljudska prava, član 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima, propisuje da izricanje kazne ostaje u domenu nacionalnih sudova. Međutim, izricanje zatvorske kazne za krivično djelo u medijima mora biti kompatibilno sa slobodom izražavanja novinara. Iako je državama dozvoljeno da uređuju ostvarivanje slobode izražavanja, kako bi osigurale odgovarajuću zakonsku zaštitu ugleda pojedinaca, one to ne smiju činiti na način koji neopravdano odvraća medije od ispunjavanja svoje uloge upozoravanja javnosti na očiglednu ili sumnjivu zloupotrebu javne vlasti.