Gošća šeste epizode podcasta „Mrzim kada sama šetam noću“, koji se kroz eksplanatorno novinarstvo bavi nasiljem nad ženama, je Meliha Senidić, predsjednica „Centra ženskih prava“ iz Zenice. Sa njom smo razgovarali o brutalnom fizičkom napadu poslodavca na uposlenicu koja je tražila svoja radnička prava u Jablanici, načinu na koji tretiramo nasilje nad ženama u javnom prostoru i tome zašto je važno da se prostor ne daje nasilniku.
Autorka: Vanja Šunjić
Razgovarale smo i o tome na koji način civilni sektor mijenja zakonske regulative, pruža edukaciju institucijama, ali i senzibiliše društvo kada je u pitanju nasilje nad ženama, o protestu koji će se održati u Jablanici i važnosti takvih okupljanja, te o tretmanu žena civilnih žrtava rata, koje su pomoć i podršku dobile samo od civilnog društva. Senidić je govorila i o tome na koji je način „Centar ženskih“ prava uključen u sve ove procese i kako im se žene koje su pretrpjele nasilje ili su mu izložene mogu obratiti.
Komentarišući napad vlasnika Hotela „Jablanica“ na uposlenicu, Senidić ističe da je ovakvih slučajeva mnogo, no da u takvim situacijama pažnju ne treba pridavati nasilniku, nego to treba tretirati kao društveni problem, ne ostavljajući prostor za bilo kakve rasprave i „drugu stranu“.
„Napad koji se desio u Jablanici nije izolovan slučaj. Žene doživljavaju nasilje svakodnevno, doživljavaju seksualno uznemiravanje od svojih pretpostavljenih, imamo svakodnevno grube napade muškaraca na žene u javnom prostoru i mnoge druge oblike nasilja. To su činjenice koje mogu reći iz iskustva, jer organizacija koju vodim već 27 godina dajući besplatnu pravnu i psihološku pomoć ženama koje trpe nasilje je na neki način na izvoru problema sa kojima se žene susreću“, govori ona.
Naglašava da će protest 09. avgusta u Jablanici 9. avgusta zasigurno izroditi neke promjene, jer svako javno okupljanje, aktivizam i angažman rezultuju nekom promjenom u društvu.
„Svaka reakcija, pojedinačna ili masovnija izrodi nešto. U srijedu će se skupiti veliki broj aktivistkinja koje će dati veliku podršku ne samo ženi koja je ovo objelodanila, nego i svim drugim ženama koje se susreću sa nasiljem. Ovo je poruka i drugim ženama da nisu same i da se imaju kome obratiti. Druga poruka je institucijama da žene neće ćutati i da ne guraju pod tepih razne prijave koje dobijaju. Kaznena politika mora biti strožija, kako bi dala poruku budućim nasilnicima da se neće sve završavati na uslovnim kaznama“, ističe ona.
Govoreći o promjeni percepcije u društvu, ali i institucijama i zakonodavstvu kada je u pitanju tretman nasilja nad ženama, naša sagovornica uviđa da su pomaci spori, ali i te kako vidljivi.
„Stav mladih se mijenja. To ide sporo, ali situacija sada i prije 15-20 godina nije ista. Stvari se pomjeraju. Institucije počinju da razumijevaju probleme sa kojim se žene susreću i počinju da djeluju efikasnije. To izgleda sporo, međutim dosta toga se radi. Stalno se vrše edukacije profesionalaca u institucijama, socijalnoj zaštiti, policiji i pravosuđu, što ranije nije bilo tema. Sada je u redovnim programima institucija tema nasilje nad ženama, rodno zasnovano nasilje, predrasude i stereotipi, posebno u pravosuđu gdje je „Centar za ženska prava“ radio edukaciju profesionalaca, sudija i tužilaca. Nije da ostaje sve na priči. Takve vrste promjena ne mogu ići brzo, ali pomaci postoje. Do nas je koliko ćemo uticati da se predrasude i stavovi svih u društvu mijenjaju. Ako se svi uključimo, bićemo glasnije i snažnije“, naglašava ona.
„Centar ženskih prava“ iz Zenice, osim što daje besplatnu pravnu i psihološku pomoć, osnažuje žene i vrši edukacije institucija koje su zadužene za procesuiranje i tretman nasilja nad ženama, radi i na zagovaranju promjena zakonskih regulativa.
„'Centar ženskih prava’ izgleda kao jedna advokatska kancelarija. Dođete, a onda vam pravni tim, uz psihološku podršku ako je potrebna, nudi sve usluge koje vam nudi advokat, s tim da je to besplatno. Ciljna grupa su sve žene koje trpe bilo kakav oblik rodno zasnovanog nasilja i žrtve trgovine ljudima. Kroz odjel za edukaciju rade se edukacije profesionalaca u cijeloj BiH. Treći odjel je administrativno-logistički, gdje se zaokružuje priča kako bismo mi na terenu mogli raditi i zagovarati prema institucijama, odnosno prema izmjenama zakona. Prije dvije godine smo se izborile da se doda član u „Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici“ koji podrazumijeva uvođenje osobe od povjerenja. Prošle godine smo predala inicijativu za izmjenu Krivičnog zakona. Bezbroj je aktivnosti, a sve vode boljem položaju žena u društvu“, podsjeća ona.
Govoreći o koracima koje trebaju poduzeti žene koje su izložene nasilju, Senidić ističe da je važno da se institucijama obrate u onom trenutku kada budu spremne na to, ali da uvijek neko od bliskih osoba treba znati kroz šta prolaze.
„Žene trebaju da prijave nasilje. Moraju bar nekome reći, neko mora da zna šta prožiljavaju, ako nisu spremne odmah da idu u instituciju. Kod nas žena kada dođe, mi je prvo pripremamo sa psihološkom podrškom, pa pravimo sigurnosni plan kako da izađe iz nasilne zajednice, a da odlazak ne bude koban za nju i za djecu. Zajedno s njom napravimo put kojim bi mogla da ide i tako je njen izlazak sigurniji“, govori.
Za kraj, naša sagovornica poručuje da su važni savezništvo i solidarnost, kao i spoznaja da nismo same.
„Važno je reći ženama da nisu same, ali one moraju napraviti prvi korak, a prvi korak je da se jave, a da mi zajedno sa njima istrajemo do onoga što one žele. Da nisu same pokazaće i protesti koji će okupiti aktivistkinje iz cijele BiH koje su značajne, mogu praviti promjene i pravile su promjene. Sve ćemo biti na jednom mjestu. To je pokazatelj svim ženama samo da se jave. A dalje ćemo zajedno“, zaključuje ona.