Prošla je godina dana od napada huligana na aktiviste i aktivistkinje u Banjaluci. Godina dana bez otkrivanja počinilaca i njihovog kažnjavanja. Taj 18. mart, ostao je duboko urezan u sjećanja petnaestak osoba koje su se tog dana našle na meti huligana vođenih mržnjom prema LGBTIQ zajednici. Taj dan, fizički su povrijeđene tri osobe, dok su svi oni zadobili traume.
Piše: Snježana Aničić Petković
Ekipa koja od 2019. godine organizuje Povorku ponosa u Sarajevu, planirala je prošle godina da u Banjaluci organizuje projekciju filma i panel diskusiju. Radilo se o događaju na periferiji grada, koji je prethodnih godina okupljao manji broj ljudi. Međutim, u javnost su puštene dezinformacije da se u Banjaluci organizuje Povorka, javna šetnja gradom. To je izazvalo veliki otpor Banjalučana, dok su gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik javno pozivali policiju da zabrani ovaj događaj. Preko medija je vođena hajka na organizatore i cijelu LGBTIQ zajednicu, zbog čega su ljudi iz Povorke dobijali prijetnje smrću.
Na kraju su odlučili da otkažu događaj i da umjesto toga imaju interni sastanak u privatnim prostorijama organizacije „Transparency International“ BiH. Međutim, čim su stigli na sastanak, došla je policija koja im je rekla da nisu bezbjedni i da moraju da napuste Banjaluku. Ljude koji su do tada bili unutar privatnih prostorija, policija je izvela na ulicu i otišla. Samo nekoliko minuta kasnije pojavila se grupa mlađih muškaraca sa palicama, staklenim flašama, ‘bokserima’ i ostalim rekvizitima za prebijanje, koji su fizički nasrnuli na ljude dok su stajali na ulici.
Pored aktivista Povorke ponosa, tu se nalazila urednica eTrafike Vanja Stokić i novinar i snimatelj eTrafike Ajdin Kamber. Oni su na mjesto dešavanja došli nakon što su ih aktivisti nazvali i rekli da moraju da napuste Banjaluku. Oboje su fizički povrijeđeni tokom napada. Ajdin Kamber je pogođen staklenom flašom u glavu, a zatim udaren pesnicom. Sve vrijeme je nekoliko metara dalje bilo parkirano policijsko vozilo.
Iako se tokom karijere suočavao sa napadima i prijetnjama, Ajdin ističe da se ovaj ipak izdvaja zbog brutalnosti i obima, ali i zbog nereagovanja institucija.
„Prije i tokom napada tu je bila prisutna policija koja nije učinila ništa da napad spriječi niti su učinili bilo što da se uhapse i procesuiraju napadači, već godinu dana. Danima prije napada je stvarana atmosfera haosa i linča. Kroz centar grada i pored svih najvažnijih institucija je prošla maskirana grupa huligana sa bakljama, uz pozive na ubistva. I bez apsolutno ikakvog odgovora od institucija, čime im je dat znak da mogu raditi što žele. Kroz medije i društvene mreže je dodatno podgrijavana takva ostrašćena i nenormalna atmosfera, pri čemu su i političari imali svoju ulogu, od oca grada do oca entiteta. Napad se desio i Banjaluka je postala rijetka crna rupa Evrope gdje huligani nekažnjeno prijete i napadaju aktiviste, novinare, članove zajednice, ugrožene manjinske zajednice“, prisjeća se Kamber.
Koliko je situacija bila ozbiljna, najbolje govori činjenica da su svi napadnuti, uključujući njega i urednicu eTrafike, usred noći morali da napuste Banjaluku jer im je policija tako savjetovala. Svojim kućama se nisu vratili mjesec dana. Znali su da nisu sigurni kako zbog huligana tako i zbog policije, koja je jasno stavila do znanja da ih ne želi i neće zaštititi.
Napadnutima na štetu ide i to što je sve okarakterisano kao nasilničko ponašanje, a ne zločin iz mržnje zbog čega će kazne, ukoliko ih bude, biti znatno blaže.
„Oštećeni su u podnesenoj krivičnoj prijavi insistirali i više puta naveli da su učinjena krivična djela motivisana mržnjom. Međutim, do danas postupajući tužilac nije cijenio ovu okolnost. Motiv mržnje je kvalifikovana okolnost za počinjena krivična djela Izazivanje nereda i Javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje, dok je za ostala krivična djela ovo otežavajuća okolnost koja je kao takva izričito propisana članom 52. Kaznenog zakona RS. Nadamo se da će ova okolnost biti prepoznata u daljem toku istrage jer je ujedno i osnovni motiv za izvršenje predmetnih krivičnih djela. Ukoliko bude prepoznata kao takva, moguće je da u daljem postupku oštećeni neće trpjeti. Međutim, ukoliko se motiv mržnje zanemari, oštećeni neće dobiti traženu satisfakciju niti će biti ispoštovano načelo pravičnosti“, objašnjava advokatica Jovana Kisin Zagajac.
I dalje bez imena počinilaca
Iako postoje video i audio snimci na kojima se jasno vide lica napadača i prepoznaju njihovi glasovi, još uvijek niko nije zvanično identifikovan. I dalje se „ne zna“ ko su počinioci niti nalogodavci. Snimak sa nadzorne kamere „Transparency Internationala“ je predat u policiju, koja ga je proslijedila tužilaštvu, a oni dalje na sud.
„Razočarava činjenica da tužilaštvo nije preduzimalo istražne radnja u vezi saznanja i tragova koje je dobilo ovim dokazom. Do sada je saslušano više svjedoka, ali ova saslušanja nisu rezultirala identifikacijom napadača“, ističe.
Okružno javno tužilaštvo Banjaluka kaže, da se vodi istraga protiv više NN lica zbog počinjenog krivičnog djela nasilničko ponašanje, te da je saslušano više osoba, ali da počinioci nisu otkriveni.
Da je sistem zakazao dokazuje i to da su se neki napadači hvalili na društvenim mrežama da su učestvovali u napadu, ali je to prošlo nezapaženo od onih koji treba da reaguju i zaštite povrijeđene.
„Ko će vjerovati takvoj policiji, tužilaštvu, institucijama i ko bi se tu imalo osjećao sigurnim? Pa, vi ste imali nekoliko dana nakon napada suludu i neprihvatljivu izjavu ministra unutrašnjih poslova Siniše Karana, koji je kazao da je to bio u pitanju sukob dvije grupe, čime je praktično izjednačio agresivne nasilnike i napadnute građane. U civilizovanom i normalnom svijetu ne postoje takvi primjeri bezobzirnosti i drskosti. U večeri napada dok sam davao izjavu u policiji sam otvoreno kazao da im više ne vjerujem, što je i ušlo i u zapisnik“, govori Kamber.
Dodaje da su odbili policijsku pratnju kako bi izašli iz grada, jer nije želio da znaju kuda se kreću niti je bio siguran kakva je njihova uloga u svemu.
„Osjećaj potpunog nepovjerenja traje do danas. Godinu dana su imali šansu da pronađu počinitelje, ali nisu učinili ništa. Isto tako sam siguran da znaju ko su napadači samo je pitanje da li će ih hapsiti i poslati na sud“, napominje i poručuje da će i dalje izvještavati iz cijele BiH, pogotovo na temama ugroženih, obespravljenih i diskriminisanih građanki i građana, jer je ta potreba i osjećaj mnogo jači od bilo kakvih prijetnji i napada.
Prema riječima advokatice Jovane Kisin Zagajac, oštećeni su, putem svojih punomoćnika, više puta urgirali preduzimanje određenih radnji, kao što je npr. donošenje naredbe o izuzimanju nadzornih snimaka, saslušanje određenih lica i sl.
„Nakon proteka roka od šest mjeseci upitali smo šta je Tužilaštvo u zakonskom i objektivnom roku preduzelo kada su u pitanju rezultati istrage. Izvršili smo i uvid u spis i ne mogu reći da smo zadovoljni zatečenim stanjem. Smatramo da se moglo mnogo toga više uraditi kada je u pitanju efektivnost istrage i smatramo i tražimo sve ove vrijeme da tužilac, osim donošenja naredbe o pokretanju istrage, bude više angažovan i uključen u samu istragu. Nakon, evo, čitavih godinu dana od štetnog događaja, stiče se utisak da su se samo formalno ispoštovali određeni zahtjevi kako bi predmet bio bilo čime ispunjen između korica, a da je stvarna volja da se ispitaju sve okolnosti i istraže svi tragovi ovih krivičnih djela, kojih je zaista bilo jako mnogo i to ne samo od noći kada se napad desio, u potpunosti izostali“, poručuje advokatica.
Dobijena jedna žalba
Bh. povorka ponosa dobila je tužbu protiv Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) zbog njihovog odbijanja da pruže informacije o policajcima angažovanim tokom napada. Pravni tim Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa je povodom napada podnio šest žalbi Instituciji ombudsmana za ljudska prava u BiH, na koje je do danas dobio samo jednu preporuku i šutnju na ostalih pet.
Podnesene su tri žalbe protiv MUP-a zbog nezakonite zabrane javnog okupljanja i zbog ugrožavanja bezbjednosti učesnika i učesnica, te zbog povrede prava na pristup informacijama kao i protiv govora mržnje koji su izrekli predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković, ali i protiv 12 udruženja iz RS koja su pozivala na zabranu okupljanja.
Okružni sud u Banjoj Luci prihvatio je tužbu i naložio MUP-u da dostavi tražene informacije koje se tiču pristupa informacijama i zaštite ličnih podataka. U slučaju žalbi protiv Milorada Dodika i Draška Stanivukovića, Organizacioni odbor je neformalnim putem saznao da su predmeti zatvoreni bez provođenja istrage.