Šešir na glavi, ruža u džepu, osmijeh na licu. Svi Dervenćani, i stari i mladi, odmah znaju da je to njihov Siki. Čovjek koji važi, prvo za velikog čovjeka, a onda i humanitarca. Mirsad Haurdić je dobro poznato ime na polju humanitarnog rada u Derventi, ali i šire. Iza njega je 800 raznih donacija unazad 16 godina.
Tekst i foto: Snježana Aničić Petković
Mirsad je Dervenćanin koji je rođen i školovao se u Derventi, a kasnije u Bosanskom Brodu. Ostao je privržen svom gradu dok god je mogao biti tu, a onda ga je život odveo u daleki Stokholm iz kojeg se brzo vratio. Kako kaže, volio bi da može biti bar jedna kapljica u moru pomoći drugima.
„Volim Derventu i za nju i dalje živim, samo sam ostao u onom starom vremenu. Provodim vrijeme sa djecom i ljudima koji su daleko od politike i nekih podjela. Ja volim biti tamo gdje su svi ljudi normalni i gdje možemo zajedno. Takva je moja grupa ljudi. Oko mene su ljudi svih nacionalnosti, ali mi ne gledamo na to. Gledamo kako da pomognemo djeci kojoj treba pomoć, ne pitamo ih za nacionalnost. Bitno je da sve i dalje funkcioniše“, govori kroz osmijeh.
Usput objašnjava i otkud ljubav prema šeširima po kojima je prepoznatljiv među Dervenćanima. Kaže da je sve krenulo zbog hladnog vremena u Švedskoj, a onda su postali dio imidža. Danas ih ima oko 20, a često među najmlađim sugrađanima čuje: „Eno čike sa šeširom“. Tu je i zanimljiva anegdota oko nadimka, a ukratko govori da je za sve kriva sestrina jakna, koju je morao obući nakon što je u povratku iz škole upao u lokvu i isprljao svoju odjeću.
Humanost u genima
Mirsadov otac je bio humanitarac, a on je sa svojom porodicom nastavio tim putem. Želio je da doprinese svom gradu, ali i ljudima koji su preživjeli strahote rata i ostali bez svega.
„Svi smo mi vidjeli napaćene, nemoćne, stare, djecu… Odlučio sam sa svojom djecom da pomognemo, jer smo i mi bili ‘s kesom’. Htjeli smo da pomognemo, pa koliko mognemo i tako je počelo“, prisjeća se.
Prvo su se zvali „Siki i familija“, a sada su poznati pod nazivom „Siki i prijatelji“, s obzirom na to da se vremenom u akcije uključivalo sve više ljudi iz cijelog svijeta. Danas ih ima iz Njemačke, Kanade, Australije, Francuske, Hrvatske…
U većini donacija ljudi izraze želju kome žele da pomognu. Većinom rade sa djecom sa poteškoćama u razvoju. Njihovu pomoć ne dobijaju samo Dervenćani. Pomagali su i Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica „Drin“ iz Fojnice, ljudima iz Sarajeva i drugih krajeva BiH, ali i Švedske.
„Ranije je u prosjeku bilo 70-80 donacija godišnje. Sada je svega malo manje, valjda je i s godinama oslabilo. Nema više ni dosta prijatelja, ali i dalje se radi. Pomagao sam i onima koji su ostavljeni od roditelja. Imali smo i brojne donacije za škole. Obilazili smo stare, nemoćne i one slabijeg finansijskog stanja. Svake godine smo dijelili nekih dvadesetak paketa hrane. Nažalost, sad dijelimo po deset. Nekima smo obezbjeđivali drva za zimu, invalidska kolica, pelene, hodalice…“, ističe.
Sve što rade, rade direktno bez posredovanja. Smatra da je tako bolje, jer pomoć brže i sigurno stigne do onih kome je namijenjena. Ispunjava ga pomaganje drugima i rado se odazove na pozive u pomoć. Trudi se da svima obezbijedi ono što je potrebno. Dodaje da, ljudi koji su oko njega, nisu prebogati i da su svi radnička raja.
Djeluju kao manja neformalna grupa građana. Vrijednost njihovih donacija se godišnje kreće između 15.000 i 20.000 KM, a najveći dio odlazi na pomoć djeci. Dosta su pomagali i lokalnim školama po pitanju sportske i muzičke opreme i knjiga za biblioteke.
„Ove godine smo derventskom samostanu dali štake, hodalice, pelene. Prije smo to radili sa Gerontološkim centrom, kad njima nešto treba. Školama, svake godine dodijelimo po 300-400 knjiga ili biblioteci Branko Radičević. Biblioteci smo ove godine dali 350 knjiga. Organizujemo tri teniska turnira. Jedan je na Vlašiću, gdje se okuplja omladina. Imamo jedan u ‘Drinu’ gdje doniramo opremu potrebnu za turnir. Ovdje u Derventi imamo turnir pod nazivom Sreten Jovanović Karuzo, koji je posvećen mom velikom prijatelju, a traje već 14 godina. Nedavno smo Centru za djecu i omladinu ‘Budućnost’ donirali dvije Brajeve mašine“, nabraja Mirsad.
Prepoznati rad i trud
„Siki i prijatelji“ su 2019. godine dobili priznanje Derventsko srce, koje se dodjeljuje već 15 godina onima koji su ambasadori Dervente i uspješni su na polju svog djelovanja.
Najviše rade sa Udruženjem „Sunce“ sa kojima sprovode razne aktivnosti tokom godine. Redovno odlaze zajedno na ručak i druženje uz bilijar, a najviše se raduju zajedničkom zimovanju na Vlašiću. Cilj druženja je socijalizacija, smijeh, uživanje i druženje.
„Za skijanje na Vlašiću nam je svake godine potrebno 4.000 KM, ali imamo jednog prijatelja koji u Njemačkoj održi humanitarni koncert i pola sredstava se tako prikupi, a ostatak su donacije drugih prijatelja. Zahvaljujući njima obezbijedim im hotel, hranu, prevoz, sanke, skije i ostalo šta treba. Nije mi cilj da samo dođu na Vlašić. Mi se tu tako lijepo družimo, grudvamo, valjamo u snijegu. Nema ništa ljepše nego kad ih vidim da su srećni i zadovoljni zbog sitnica koje im dajemo“, govori Siki i dodaje da je već počeo sa planiranjem sljedećeg zimovanja.