„Ne znam kako da započnem ovu temu pa ću jednostavno reći da sam žrtva seksualnog zlostavljanja među malodobnom djecom. Naime, u predškolskoj dobi moj nekoliko godina stariji nećak i nećakinja su me seksualno zlostavljali kroz igru. Onako djetinjasta i naivna sam pristala nemajući pojma o čemu se radi. Nismo imali seksualni odnos u pravom smislu, ali smo se skidali goli i oni su me dirali po intimnim mjestima i između sebe. Čak mi je i nećak prislanjao penis uz moju vaginu. To bi se desilo svaki put kada bi smo im došli u goste. U početku mi se to nije nikako sviđalo, da bi mi kasnije to postalo kao nesto sasvim normalno, kao dio igre, da bi mi još kasnije to bilo i zabavno. Međutim, posljedica je ostala, ja tokom seksualnog odnosa ne mogu se dovoljno opustiti, a o vrhuncu mogu samo maštati.“
Piše: Vanja Stokić
Ovako je na stranici forum.hr korisnica pod nadimnkom Ocajna82 otvorila temu seksualnog nasilja među djecom. Nakon njene ispovijesti u kojoj je jasno navela da se radilo o djeci predškolskog uzrasta i da joj nije bilo ugodno pri tome, nižu se razni komentari ostalih korisnika foruma. Preveliki broj njih pokušava da je ubijedi kako su to „normalne stvari među djecom, svima se dešava, nije to seksualno zlostavljanje“. Kako tvrde, zlostavljanje bi bilo da je jedno od njih bilo u nadmoćnoj poziciji, ali pošto se radilo o djeci, to se smatra „nekakvim istraživanjem“.
„Oh, kakve tlapnje. A što su to djeca loše radila osim istraživala na naivni način seksualnost? Pa seksualnost nit je išta pokvareno, nit loše, nit grijeh.“
„Očajna, uistinu obrati se nekom autoritetu, psihijatru npr, pa nek ti objasni da su to normalne stvari.“
Nakon svega toga Očajna82 dopunjava svoju priču sa još detalja. Ona navodi da je bila najmlađa od njih troje, te da su njome lako manipulisali.
„Mene to boli što se desilo, veoma me je stid svega toga i da, ostavilo je posljedicu na moj seksualni zivot….. a evo i kako. Prisiljavali su me da u toku tog ‘našeg igranja’ budem isključivo mirna i da ne pričam, da ne plačem, da se ne mrdam…. i upravo sam takva sada u seksu….kao da sam samo promatrač i puštam partneru da radi sa mnom što želi…ne mogu da se otkočim i da se pokrenem….“, navodi ona, te pita sagovornike zašto je njen nećak (rođak) pobjesnio kada je zatekao kćerku u istoj situaciji, ukoliko se radi o nečem sasvim normalnom, kao što kažu.
Zagovornici teorije da se radi o naivnoj dječijoj igri nastavili su sa branjenjem svoje teze, a pomenutog rođaka su čak nazivali primitivnim jer je pobjesnio zbog istog slučaja sa svojom kćerkom.
„Normalno svakako jest, i rasprostranjeno – uobičajena dječja igra. Ali, na tebe je ostavilo posljedice. Čini mi se da to nije prvenstveno zato što je igra imala ikakve veze sa seksom. Da su te tako tretirali (naređivali, nametali svoju volju) u bilo kakvoj igri, koja tebi nije bila po ćefu, nastale bi traume. Zapravo se dogodio tzv. bullying. Tvoj je nećak poludio kad je zatekao svoju kćerku samo zato jer je primitivac. Sad mala može imati traume zbog takve njegove nepedagoške reakcije. Loš odgoj.“
Ispovijest Očajne ohrabrila je još neke od korisnika da progovore o tome, pa je jedna od njih ispričala kako je jedan dječak zlostavljao kada je ona imala šest, a on 12 godina.
„Zatvarao me u sobu i gurao mi prste gdje nije smio, sjećam se da sam vrištala i molila ga da me pusti. Ako vi mislite da to nije zlostavljanje, niste u pravu jer ja i dan danas imam posljedice toga. Ja sam bila u vrticu kad je on meni to radio…Nije bitno je li to dječija igra ili šta već, ja na to NISAM pristala, pa bila sam dijete za boga miloga… I točno se sjećam svega, vrištanja, plača dok njegova sestra (koja je moje godište) je sve to slušala, ali nije smjela nikoga zvati jer ko zna šta bi on njoj u tom slučaju napravio ili još gore, ko zna možda je i njoj takve stvari radio, ne daj bože…“
„Od 7 do 9 godine zlostavljao me očev bratić. Stariji je od mene 10 godina. Ne sjećam se kako je to počelo. Uglavnom kad bi prošla pozvao bi me i dirao. I ja bih njega morala dirati. Ili leći na njega pa se maziti. Ja stvarno nisam shvaćala šta radim. U jednu ruku sam čak uživala i jako se toga sramim. U drugu ruku, znala sam da je to nešto loše, nešto zabranjeno i sramila sam se i zbog toga. Bilo je to u vrijeme rata… Mi izbjeglice. Došli smo u neko mjesto gdje je bilo dosta praznih kuća. Sjećam se kako me pozvao u jednu i rekao: ‘Baš pravi bračni krevet…’ ili bi me slijedio u šumu kad bih išla tražiti cvijeće. Smatrala sam se odraslom, jer ipak je on odrastao, pa sam mislila da sam i ja i da sve tako treba biti. Povjerila sam se sestričnama… One su se dugo dugo rugale na račun toga i ja sam se posramila. I naravno da su posljedice tu, sramim se biti gola, sramim se nešto tražiti. Kad dođe vrijeme za seks, ja se ukočim. Roditeljima nikad to nisam rekla, ni sestri, ni bratu… Mužu da, ali mu nisam rekla tko mi je to radio. Dan danas kad vidim tu beštiju, ubila bih ga najradije.“
Među učenicima kruže porno snimci
Koliko je seksualno uznemiravanje i nasilje rasprostranjeno među djecom potvrdila nam je i koordinatorka za prava djeteta u organizaciji „Zdravo da ste“ Aleksandra Štrbac. Istraživanje koje je sprovedeno 2003. godine u osnovnim i srednjim školama Republike Srpske obuhvatilo je 1.244 učenika u 10 gradova. Tada je nastao izvještaj „Djeca o sebi“, u kome čak 14 odsto ispitanika kaže da poznaje nekoga ko je seksualno zlostavljan od strane vršnjaka.
„Teško im je da zauzmu zdraviji stav prema tome jer je zastupljena masovna zloupotreba seksualnosti među mladima, ona se koristi za postizanje nekog statusne pozicije u društvu, pogotovo kada su u pitanju djevojčice. To dovodi do zloupotrebe društvenih mreža i stvari koje koriste za razmjenu podataka. Bili smo šokirani podacima koje smo dobili od djece, jer je fokus bio umjeren na razgovor sa njima. Jedan dječak je rekao da u tom trenutku ima više od 150 snimaka sa seksualnim sadržajem koji nisu sa interneta, već su ga snimili njegovi vršnjaci. Ti snimci kruže od jednog do drugog djeteta i ko zna gdje odu. Pri tome nisu inormisani o opasnostima koje ih vrebaju. Djevojčice su pristajale na to zbog materijalne nadoknade, govorili su nam da su to radile zbog dopuna za telefon i sticanja popularnosti“, navodi Aleksandra Štrbac.
Kako kaže, to je izuzetno opasno jer je djeci važno da steknu popularnost i sve što gradi njihov socijalni život. Kada su razgovarali o tome kome bi se obratili kada bi bili izloženi seksualnom zlostavljanju, otkrili su kako imaju vrlo malo povjerenja u odrasle.
„Roditelji rijetko razgovaraju sa djecom o tome, to je osjetljiva, tabu tema, a u školi nastavnici izbjegavaju da pristupe toj temi. Djecu treba edukovati da prepoznaju i osnažiti da kažu. Treba pripremiti i odrasle da to prihvate na pravi način. Djeca nisu dovoljno edukovana, nemaju povjerenja u odrasle, nemaju od koga saznati te stvari, a veoma su zainteresovani. Potrebno je te stvari uvesti u obrazovne programe. Ako budemo zatvarali oči pred problemima koji su rezultat neznanja, suočavamo se sa posljedicama nasilja, zloupotrebe djece i maloljetnika i činjenice da ne postoji sistem koji bi odgovorio na posljedice, koji bi zaštitio i oporavio žrtve takvog nasilja, kako bi one mogle da funkcionišu kao normalne, zdrave jedinke. Edukacija o seksualnom i reproduktivnom zdravlju je zabilježena u školskom programu, ali nastavnici često kažu da nisu osposobljeni da o tome pričaju. Prebacuje se odgovornost, roditelji smatraju da to treba uraditi škola, škola da trebaju roditelji. Kada to niko ne odradi djeca ostaju bez informacija, prepušteni medijima. Djeca apsolutno nisu kriva ni za šta, ona su samo produkt onoga što radimo ili ne radimo.”
Kada govorimo o seksualnosti, Štrbac ističe da je ona sama po sebi zloupotrebljena i pogrešno interpretirana, djeca je koriste da stignu u svijet odraslih prije nego što treba, i onda ulaze u sve to potpuno nespremni.
„Psihičke posljedice su ogromne, blokiraju čovjeka da postigne emocionalno zdravlje i svoj puni potencijal u razvoju. Tijelo se vrlo brzo oporavi, ali duša se vrlo često nikada ne oporavi, pogotovo kada dijete prilikom odnosa odraslih prema sebi gubi povjerenje i osjećaj sigurnosti. To su fundamentalne stvari koje utiču na njegov dalji stav prema životu i odnos prema sebi. Žrtva se dovodi u poziciju da je ona sama tražila i kriva, da je uzrokovala to što joj se desilo. To dijete odrasta u osobu sa posebnim psihološkim profilom, koji blokira njeno normalno funkcionisanje.“
Slučajevi seksualnog nasilja među djecom
Tokom avgusta 2007. godine maloljetnica iz Vlasenice prijavila je da je sedam maloljetnika silovalo u napuštenoj kući.
U aprilu 2014. djevojku (17) su silovala trojica mladica, od kojih su dvojica imali 16 i 17 godina. Iživljavanju je prethodilo ucjenjivanje fotografijama na kojima je gola.
U novogodišnjoj noći 2015. godine u Brčkom je maloljetnu djevojku (17) silovao poznanik (16).
U februaru 2015. godine maloljetni štićenik Zavoda za vaspitanje muške djece i omladine “Hum” u Sarajevu prisilio je drugog štićenika na oralni seks.
U martu 2015. godine maloljetnik je u Tešnju silovao dječaka od devet godina.
eTrafika.net
[post_ender]