Osuđenicima za trgovinu ljudima i navođenje na prostituciju na ruku ide pravosuđe Bosne i Hercegovine (BiH). Profit od nelegalnog posla uglavnom zadržavaju za sebe i u zatvoru ne ostaju dugo.
Mustafa Krasnić razmišlja da uđe u politiku. U ljeto 2014. godine napisao je status na Facebook profilu da misli kako može biti bolji gradonačelnik Tuzle od sadašnjeg. Status su lajkovali i komentarisali njegovi prijatelji. Lokalni izbori biće održani 2016. godine.
U prošlosti je Krasnić u Opštinskim sudom u Tuzli osuđivan zbog prostitucije. Prvi put 2006. godine na tri mjeseca zatvora zbog posredovanja u prostituciji u svom klubu „Mona Lisa“ u Tuzli. Prema presudi, znajući za teško materijalno stanje plesačice iz Ukrajine, predložio joj je seks sa gostima i podjelu zarade. Sve je trajalo oko pola godine. Zatvorsku kaznu zamijenio je plaćanjem 4.500 KM.
Nakon toga, Krasnić se okreće poslu u svom motelu „Tuzla“ na periferiji grada. Uhapšen je 18. jula 2008. godine, a optužnica je glasila da je od sredine marta 2008. godine pa do hapšenja navodio jednu djevojku iz BiH i pet iz Srbije da svakodnevno pružaju seks gostima u motelu, a veći dio zarade uzimao je sebi. Osuđen je na 20 mjeseci zatvora i ovu kaznu je odslužio.
U oba slučaja je priznao krivicu, a visina nezakonite zarade nije se utvrđivala. Krasnić je odbio komentarisati svoje slučajeve za BIRN.
Ovaj slučaj nije izuzetak. Od 23 predmeta okončana pred Sudom BiH, mahom za trgovinu ljudima radi seksualne eksploatacije i međunarodno vrbovanje radi prostitucije, u četiri je naređeno oduzimanje koristi, a ostvareno u jednom.
Na entitetskom nivou i Brčko Distriktu na zatvorsku kaznu od 2011. do kraja 2013. godine osuđeno je oko 15 osoba zbog trgovine ljudima radi prostitucije i navođenja na prostituciju, a niti u jednom slučaju nije bilo oduzimanja imovinske koristi, navodi se u izvještajima Ministarstva sigurnosti BiH. U jednom slučaju, pored zatvorske kazne, izrečena je i novčana u iznosu od 18.000 KM.
Sudije, tužioci i stručnjaci za BIRN kažu da nelegalna zarada ostaje kod osuđenika jer tužioci nisu spremni da se uhvate u koštac sa dodatnim poslom dokazivanja nezakonite imovinske koristi, dok pokušavaju dokazati krivicu optuženima.
A čak i kada urade istragu o nezakonitom bogaćenju i sudovi prihvate takve dokaze, podaci pokazuju kako do naplate ne dolazi zbog neefikasnosti pravosudnih i drugih institucija. Pojedine osuđenike država novčano stiumliše kada se odluče pokrenuti privatni posao.
Unosan posao
U toku i po završetku rata, masovno dolazi do trgovine ženama u BiH. Otvoreno je nekoliko stotina klubova u cijeloj državi u kojima su djevojke iz Istočne Evrope korištene za bogaćenje. Mnogi klubovi su otvarani u blizini baza međunarodnih mirovnih snaga.
Početkom dvijehiljadite godine kreću policijske racije i objekti se zatvaraju. Međutim, problem nije riješen. Otvarani su novi klubovi, a organizovana prostitucija premiješta se u stanove i funkcioniše preko oglasa. U odnosu na ranije godine, danas su žrtve većinom domaći državljani.
Od 2007. godine do prošle godine evidentirano je najmanje 100 slučajeva seksualnog iskorištavanja, navodi se u izvještajima Ministarstva sigurnosti. Prema istim izvještajima, u tom periodu na zatvorsku kaznu osuđeno je nekoliko desetina osoba zbog trgovine ljudima ili navođenja na prostituciju.
Na državnom nivou trgovina ljudima je propisana kao krivično djelo, a u Brčko Distriktu i Republici Srpskoj (RS) to je učinjeno prije dvije godine, dok u Federaciji BiH još uvijek nije. U nedostatku zakona neki trgovci ljudima su procesuirani za navođenje na prostituciju. To ne znači da navođenje na prostituciju ujedno predstavlja trgovinu ljudima.
Ovi kriminalni poslovi smatraju se među unosnijim. Za pet osuđenika je Sud BiH utvrdio da su pribavili najmanje 500.000 KM . Cijena se kreće od 50 do nekoliko stotina KM.
Hajrija Muftić-Hadžiomerović, tužiteljica Federalnog tužilaštva i ujedno član Udarne grupe za borbu protiv trgovine ljudima i ilegalnih imigracija kaže:
“Najčešće, teže počinioca pogađa činjenica kada mu se imovina oduzme, nego kazna. Ako ona nije još adekvatna, on kad-tad će izaći iz zatvora.”
Sve u rukama tužioca
Sudije, tužioci, advokati i stručnjaci kažu da je nelegalno stečenu zaradu, nekretnine ili druge vrijednosti moguće oduzeti samo pravosnažnom osuđujućom presudom, a uloga tužioca u tome je ključna. Tužilac vodi istragu i daje zadatke policiji i drugim istražiocima.
“Tužioci prilikom provođenja istrage bi morali utvrditi apsolutno sve okolnosti koje se tiču i oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. To je njihova zakonska obaveza”, kaže advokatica Mirna Delalić.
Međutim, to se često ne dešava, kaže tužiteljica Hadžiomerović-Muftić, pojašnjavajući da su tužioci zanemarivali taj segment istrage. Tužioci su, kaže ona, išli za tim da dokažu krivicu osumnjičenm.
Neophodno je u istrazi, kaže advokatica Delalić, utvrditi visinu nezakonitih prihoda, kao i da se ustanovi šta je osumnjičeni stekao zakonito, a na što se sumnja da potiče od krivičnog djela.
Znanje i volja tužioca često su na testu. Eldan Mujanović, stručnjak za oduzimanje imovine, kaže da sudovi ne obavezuju tužioce da se visina nelegalne zarade utvrdi precizno, kao u slučajevima porezne utaje, a hoće li to tužioci uraditi zavisi od njihovog znanja i volje. On dodaje da to tužiocima predstavlja dodatni teret uz klasičnu istragu koju vode.
Mujanović upućuje i na veliki broj predmeta u tužilaštvima, nedovoljan broj tužilaca, da nemaju zaposlenih finansijskih istražilaca i slično.
U posljednje vrijeme česti su seminari o oduzimanju imovine.
„Te obuke idu kroz interaktivni rad. I sada u samom startu kroz ta pitanja edukator komunicira u interaktivnom radu, vidi se da znanja ponekada nisu zadovoljavajuća”, kaže tužiteljica Hadžiomerović-Muftić, te dodaje kako u narednom periodu očekuje bolje rezultate.
Branko Perić, sudija Suda BiH, kaže da istraga u cilju oduzimanja imovinske koristi traži više vremena, a primijetio je da ima tužilaca koje ne zanima kompletan rezultat slučaja na kojem rade.
„Tako da, rade se oni predmeti do mjere gdje će biti završeni, gdje oni očekuju osuđujuću presudu, a izbjegava se šire upuštanje u predmet, finansijska istraga i neke druge stvari. Dakle, svjesno se izbjegavaju neke stvari da bi se što brže okončao predmet i da bi se dobila dobra statistika“, kaže on.
Kučevićeva imovina još nije na prodaju
I kada tužioci istraže i kriminalno bogaćenje dokažu na suđenju, često ne dođe do oduzimanja novca i nekretnina zbog sporosti pravosudnih i drugih institucija. Sud BiH je u četiri predmeta presudio oduzimanje koristi. Nelegalni novac (36.700 KM i 50.375 eura) stvarno je oduzet od jednog osuđenika, a pronađen je policijskim pretresom objekata koji su služili za seksualnu eksploataciju četiri djevojke.
U presudama se često nalaže da osuđenici utvrđeni nezakoniti novčani iznos uplate u budžet, a oni to izbjegavaju učiniti, pa se pokreće postupak izvršenja.
Dešavalo se i da su osuđenici prodavali ili na druge prebacivali imovinu jer nije bila pod blokadom tokom sudskog procesa ili su pravosudne i druge institucije zakasnile to uraditi nakon pravosnažne presude, pa do oduzimanja nije došlo. Ovo je izvještajima navodilo Pravobranilaštvo BiH koje je i pokretalo izvršne postupke nakon što im Sud BiH dostavi presudu radi.
Tasima Kučevića, zajedno sa njegovom suprugom Melihom Pjević, Sud BiH osudio je 2009. godine na ukupno 18 godina zatvora zbog trgovine ljudima i pranja novca. Presudom su obavezani da na račun budžeta uplate blizu 287.000 KM. Ovaj novac su stekli jer su organizovali pružanje seksualnih usluga u svojim objektima na području Tuzle – motel „Mlin“ i noćni klub „Amerikan“ u periodu od tri godine. Kako taj iznos nije uplaćen pokrenut je postupak prisilne naplate.
Kučeviću, koji se nalazi u zatvoru, uspjelo se blokirati nekoliko vrijednih nekretnina na području Tuzlanskog kantona radi prinudne naplate. Za prodaju su nadležni Opštinski sud Tuzla i Živinice. Do danas ni jedna njegova nekretnina nije prodata, a iz Suda BiH kažu da još uvijek nisu održana ročišta za prodaju.
Ni Nerminu Ćupini država nije uspjela oduzeti 100.000 KM. U oktobru 2006. godine Sud BiH osudio ga je 12 godina zatvora zbog trgovine ljudima i pranja novca. Tokom procesa je utvrđeno da je tim novcem kupio stan u vrijednosti od 61.500 KM i naređeno je oduzimanje, te da preostali iznos uplati u budžet.
Ništa od ovog se nije desilo, a Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je pisao prije četiri godine kako je pri pokretanju izvršnog postupka utvrđeno da Ćupina ne posjeduje stan. Iz Suda BiH kažu da se preko izvršnog postupka i dalje pokušava oduzeti nezakonita korist. Praksa se promijenila i Sud BiH više ne šalje presude Pravobranilaštvu BiH, već postupke izvršenja provodi samostalno.
Dok država ne oduzima nezakonitu korist, istovremeno pojedinim osuđenicima daje pomoć ako se upuste u vlastitu proizvodnju. Šemsi Mrkaljeviću, koji je osuđen dvije godine zatvora zbog navođenja na prostituciju djevojaka u svom motelu „Royal“ u Čeliću, sa budžeta se isplaćuje novac kao podsticaj za proizvodnju voća.
Na spiskovima korisnika novčane podrške njegovo ime se pojavljuje od 2012. godine. U prošloj godini na osnovu ostvarene proizvodnje u vrijednosti oko 10.500 KM isplaćeno mu je 500 KM. Dio postupka je Mrkaljević proveo u pritvoru, a kompletnu kaznu nije odslužio jer je pomilovan.
Presuda Mrkaljeviću, koji nije htio dati izjavu za BIRN, zakonski nije bila prepreka za ostvarivanje prava na podsticaj. Tako i Izborni zakon osuđenicima ne predstavlja prepreku za kandidaturu, a da li će se i na koju poziciju Mustafa Krasnić kandidovati, ostaje da se vidi.
Istraživačka priča podržana kroz projekat Ministarstva sigurnosti BiH i Asocijacije XY, uz finansijsku podršku USAID-a.
BIRN – Amer Jahić