’’Postoji nešto u tom’’, sintagma je koja se gotovo uvijek krije u odgovoru u kome neko pojašnjava zašto radi nešto što voli, što ga ispunjava i čemu je posvećen, jer najbolje stvari, često su i neobjašnjive, ali i dalje ostaju najbolje. Upravo ta neobjašnjivost čini božansku notu nečijeg talenta, a svojevrsan talenat posjeduje i Banjalučanka Sara Spasojević (20) koja se školuje na prestižnom muzičkom koledžu Berkli u Bostonu.
Za sebe kaže da je samo još jedna duša koja koristi svoj dar i energiju da promijeni mali dio svijeta, uljepšavajući nekome dan. Pjevati je počela sa svoje tri godine, u dječijem horu “Vrapčići” i za nju od tada na prvom mjestu postoji samo muzika. Svira klavir, gitaru, bubnjeve, a pomalo i saksofon. Klavir je počela svirati sa četiri godine kod profesorice Sanje Zelić. Nakon toga, uz osnovnu školu pohađala je muzičku školu ’’Vlado Milošević’’, gdje je svirala klavir. Muzičku srednju školu pohađala je paralelno sa Gimnazijom samo u prvom razredu, nakon čega se ipak odlučila za Gimnaziju i njen poznati IB program na engleskom jeziku.
„Najveći muzički uzor, cijeli život, a cijeli jer volim da istaknem da sam je slušala dok sam još bila u maminom stomaku, je Whitney Houston. Pored nje, tu su i Stevie Wonder, Aretha Franklin, Sam Cooke, Oleta Adams, Donny Hathaway, Dionne Warwick, Dione Ross, Michael Jackson i drugi. Ličnosti koje su duboko uticale na mene su iz raznih životnih sfera, i svaka od njih ima svoje mjesto u mom razvoju. Međutim, želim da istaknem one oko sebe, i da naglasim da imam sreću da sav svoj život budem okružena divnim ljudima koji me inspirišu, od porodice, prijatelja, i svih onih koji su pozitivnom energijom kao pozvani došli u moj život. Oni znaju ko su”, kaže Sara.
Muzika je pokreće svakodnevno pa često uzme slušalice, isključi se i ode bar na pola sata u svoj svijet, kako ona kaže, da nahrani dušu i potraži energiju. Muzika joj je izvor pozitivne energije, kome se okreće i u radosnim i teškim trenucima. Tu su i ljudi koji je vole, i koji su uz nju svaki dan, šta god se dešavalo i gdje god se nalazili. Pored muzike, jako joj je bitno da povremeno ispuni i nešto od svojih drugih mnogbrojnih interesovanja kao što su planinarenje, skijanje, tenis, video produkcija…
„Jako mi je bitno da se nešto dešava, radi, i da sam ja ta koja pokreće stvari. Inspiraciju pronalazim u svemu što vidim svaki dan. Ponekad čak i u sitnim stvarima kao što je sirena auta koja me podsjeti na neki zvuk iz neke pjesme. U zadnje vrijeme to je najviše jedna osoba, koja je za jako kratko vrijeme dobila važno mjesto u mom srcu”, istakla je ona.
Za eTrafiku je posebno naglasila razlike između školovanja u BIH i Americi, te kako uopšte izgledaju život i školovanje u SAD.
„Život i školovanje su brzi. Svaki dan mi je ispunjen od 7 ujutru do 9 naveče, često i duže. U slobodno vrijeme se čujem sa onim najvažnijima u mom životu, ali nemam mnogo vremena za sportske aktivnosti i hobije. Međutim, odgovaraju mi atmosfera i tempo života, jer sam i sama navikla da funkcionišem u takvim uslovima. Školovanje u SAD se dosta razlikuje od školovanja na Balkanu. Način predavanja i ispiti su drugačiji, nastava je interaktivna, i mnogo je više prilika da se uči kroz saradnju, projekte i da se znanje odmah primjeni. Najveća razlika je u onome što je nama kao studentima dostupno dok studiramo ovdje i nakon toga. Najteže mi pada nemogućnost da vidim porodicu i prijatelje svaki dan. Nedostatak slobodnog vremena ponekad zna imati svojih nedostataka. Najviše mi se dopada to što imam priliku da radim ono što volim. Takođe, volim to što se krugovi ljudi među kojima se krećem sastoje od mnogo različitih nacionalnosti i vjera. Ljudi trebaju da nauče da žive sa razlikama, jer su one nešto sasvim normalno i zanemarivo pri sudu ličnosti”, naglasila je Spasojević.
Sara objašnjava kako svaka zemlja i u muzici ima svoje dobro i loše. Tako se i u Americi može naći ekvivalent našem turbo folku . Odnos je prilično sličan. Kvalitetna muzika je malo manje popularna, ali se isto tako uvijek nađu oni koji tu muziku znaju da cijene. Postoji jako mnogo kvalitetne, ali isto tako i mnogo loše muzike. U zavisnosti u koju grupu spadaš, sud je drugačiji. Strastveni je ljubitelj stare Pop, Soul, R&B, i Gospel muzike iz perioda 60-90-tih, to pretežno i sluša. Taj period je izrodio mnogo kvalitetnih, muzikalnih i nevjerovatnih izvođača bez kojih ne bi bilo današnje muzike.
„Kada je muzika u pitanju, ne bojte se da slušate ono što vi smatrate dobrim. Često društvo, prijatelji i potreba da budemo prihvaćeni utiču na naš muzički ukus i sud šta valja i šta ne valja. Slušajte ono što vam stvara leptiriće u stomaku i što podržava vaš način razmišljanja”, kaže ona.
Kao najveću podršku ističe porodicu, Anju, Mariju, momka i pse. Sve što je do sada željela u životu je i ostvarila, i ponosna je na to, ali kaže kako je sve to tek početak. Planira da gradi svoju karijeru u SAD jer je to prostor razvijanja njenih muzičkih izbora. Isto tako, pozitivna energija ne poznaje mjesto i vrijeme. U kojem god obliku dođe i gdje god da se pojavi, dok radi ono što voli, njena misija je ispunjena. Kaže da će znati gdje sebe vidi za deset godina u zavisnosti kako se kockice u svemiru poslože, a na pitanje o odustajanju, nostalgiji i težini odvojenosti od porodice i prijatelja u dalekoj zemlji, zarad školovanja i uspjeha odgovara: “I decided long ago never to walk in anyone’s shadows. If I fail, if I succeed, at least I’ll live as I believe”. Odustajanje nije opcija.
eTrafika.net – Zorana Stojičić
