Osnovno vaspitanje i obrazovanje traje devet godina, obavezno je i besplatno za svu djecu uzrasta od 6 do 15 godina, jasno stoji u članu 2. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju Republike Srpske.
Piše: Snježana Aničić
Čini se da to važi za sve, osim za djecu sa smetnjama u razvoju. Nakon što su njihovi roditelji nedavno uputili dopis ministru prosvjete i kulture Danetu Maleševiću i predsjednici Vlade RS Željki Cvijanović, konkretnog napretka još uvijek nema.
Iako je rad asistenata počeo 1. septembra kada i školska godina, iz Ministarstva ne daju konkretan odgovor ko treba da plati pola mjeseca za njihov rad. Tražili smo da nam dostave informaciju ko je zadužen za plaćanje ukoliko roditelj nema novca. Međutim, odgovor nismo dobili.
Djeci je od početka školske godine potreban asistent. Roditelji često, ako nisu u mogućnosti da ga plate, moraju izdvojiti svoje vrijeme i nadoknaditi asistenta dok se problem ne riješi.
„Nažalost , broj djece sa poteškoćama u razvoju se ne smanjuje iz godine u godinu, i ukoliko se ne budu počeli raditi konkretni koraci za nekoliko godina ćemo biti u još većim problemima, nego što je to slučaj sada. Teško da možemo reći da je bilo ko zadovoljan stanjem u inkluziji koje imamo danas u školama. Ja ovaj put, u ime roditelja djece sa poteškoćama u razvoju pozivam ministra da dođe i obiđe odjeljenja u kojima se školuju djeca sa poteškoćama u razvoju u inkluziji. Neka razgovara sa učiteljima, asistentima, psiholozima, pedagozima i na kraju sa nama roditeljima, neka se lično uvjeri da su naši zahtjevi minimalni u odnosu na ono što je potrebno uraditi da bismo mogli govoriti o pravoj inkluziji“, priča majka djevojčice koja je uključena u inkluzivnu nastavu Daniela Zeljaja.
Poznato je da plaćanje asistenata počinje od dana sklapanja ugovora nevezano za datum početka njihovog rada.
„S obzirom da se pokazalo da praksa nije bila ujednačena u svim školama i kako bismo izbjegli ovakve situacije u budućnosti, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske donijeće Pravilnik o vaspitanju i obrazovanju djece sa smetnjama u razvoju kojim će biti definisano na koji način se ostvaruje pravo na asistenta i pod kojim uslovima, koje uslove moraju ispunjavati potencijalni asistenti, obim poslova i način finansiranja“, rekla je Branka Rogač iz Ministarstva prosvjete i kulture RS.
Roditelji smatraju da je odluka o takvom načinu finansiranja, prvenstveno nanošenje materijalne štete njima i njihovoj djeci.
Asistentkinja u nastavi Vesna Bosančić ističe da je očekivala da će se situacija riješiti od ove školske godine.
„Mislim da je nekome prosto u cilju da to iskoristi kao izgovor da mi ne dobijemo pola plate, ili više od pola, zavisi kako u kojoj školi, jer će svaki roditelj, naravno, ukoliko je u mogućnosti, platiti asistenta. Istina je da sam se nadala da će se novim zakonom nešto promijeniti i da će se problem asistenata konačno riješiti. Opet se ‘uzima’ tamo gdje se misli da se može, a to su uvijek oni koji imaju najmanja primanja, jer su samim tim i najslabiji'”, govori Bosančić ne krijući svoje nezadovoljstvo.
Oni koji rade kao asistenti u nastavi su većinom ljudi sa visokim obrazovanjem. Uskraćuje im se pravo na prevoz, topli obrok i uplatu doprinosa. A plata od 350 KM (što je pola plate za SSS) je nedovoljna za obavljanje posla asistenta. Izraz „tehnička podrška“ najviše vrijeđa one koji obavljaju ovaj posao.
„Možda ne bi bilo loše da se nekada sami uvjere tako što će posjetiti odjeljenja u koja idu djeca sa poteškoćama u razvoju i provedu jedan dan sa njima kao asistent, ali isključivo samo kao ‘tehnička podrška’ kako nas nazivaju, pa da vide kako će to funkcionisati. Ukoliko se neko za to odluči, ja im želim mnogo sreće prilikom obavljanja tog zadatka“, govori Bosančić.
Ona ističe da su asistenti ovaj put složni i da će biti istrajni dok se ne izbore za svoja prava, a nada se da će to i ostvariti.
Da će se situacija konačno riješiti, nada se i Daniela Zeljaja.
„Vjerujem da ćemo ukoliko budemo odlučni u svojim zahtjevima, za koje smatram da su realni i u skladu sa postojećim zakonima, uspjeti probuditi svijest kod onih koji treba da mijenjaju situaciju koju trenutno imamo u inkluzivnom obrazovanju djece sa smetnjama u razvoju, a to je prije svega Ministarstvo prosvjete i kulture RS, i da će napokon krenuti u rješavanje jednog po jednog problema“, rekla je Zeljaja za eTrafiku, dodajući da je problem asistenata prvi u nizu kada je u pitanju inkluzivna nastava.
Zeljaja je napomenula da roditelji djece sa poteškoćama u razvoju širom RS ovaj put govore jednim glasom. Jedni drugima su najveća podrška. Svakodnevno su u kontaktu, dijele informacije, ali i savjete. Takođe, od velike pomoći im je i podrška asistenata.
„Ni roditelji, ni Ministarstvo, niti bilo ko drugi nije važan u ovoj priči. Važna su samo djeca, jer ovi problemi utiču direktno na njih. Naša dužnost i obaveza je da našu djecu zaštitimo od svakog oblika diskriminacije i da se borimo za prava koja im ne mogu i ne smiju biti uskraćena“, zaključila je Zeljaja.
[post_ender]