Moje slike su proizvod pražnjenja unutrašnje energije, pa zbog toga mogu reći da su potreba. S druge strane, bilo mi je potrebno da radim nešto čime ću da punim energiju, nešto što je smirujuće i nešto u čemu ću u potpunosti da uživam. To sam sve pronašla u ikonama.
Piše: Ognjen Tešić
Rekla je ovo u razgovoru za eTrafiku Marija Dobrijević, slikarka iz Prijedora, koja se u posljednje vrijeme, pored umjetničkih slika, uspješno posvetila i izradi ikona, a rezultate svog rada objelodanila na Fejsbuk stranici Pravoslavne ikone, na kojoj je objavila dosadašnje radove. Inače, Marijin prvi susret sa ikonopisom bio je 2009. godine kada su na fakultetu iz predmeta Slikarske tehnike i materijali učili kako se ikonopiše.
“Tada sam izradila prvu ikonu, Svetu Petku. Nakon duže pauze, 2015. godine počela sam postepeno da slikam akrilom na platnu, jer nisam imala odgovarajući materijal za prave ikone. U to vrijeme, sticajem okolnosti upoznala sam ikonopisca Aleksu Milića iz Prijedora, koji mi je dosta pomogao oko nabavke materijala i samom učenju ikonopisa. Tako sam od 2016. počela da slikam ikone jajčanom temperom na drvetu sa pozlatom”, prepričava naša sagovornica.
Ona naglašava da je potrebno dosta truda i rada kako bi se napredovalo, da još uvijek uči i istražuje tehniku ikonopisa i da svaki put kada radi novu ikonu otkrije nešto novo.
“Ako bih poredila svoje autorske slike i ikone, mogu da kažem da su mi autorske slike potreba, a ikone ljubav. Moje slike su na neki način ‘izduvni ventil’ jer su proizvod pražnjenja unutrašnje energije, pa zbog toga mogu reći da su potreba. S druge strane, bilo mi je potrebno da radim nešto čime ću da punim energiju, nešto što je smirujuće i nešto u čemu ću u potpunosti da uživam. To sam sve pronašla u ikonama. Pronašla sam mir, spokojstvo, radost. Takođe, počela sam da spoznajem i vjeru. Svaka nova ikona u meni izaziva novo radovanje, svaka je posebna na svoj način i svaka odiše posebnom energijom”, naglašava za naš portal ova talentovana Prijedorčanka.
Marija navodi da ikone uglavnom izrađuje u vizantijskom stilu, a da je sam proces nastanka ikone dugotrajan.
“Za izradu jedne ikone potrebno je od 15 do 30 dana, zavisno od dimenzija i složenosti kompozicije. Prvi korak pri izradi ikone je priprema podloge. Ikone se rade na dasci, ja koristim lipovu dasku, koju je potrebno impregnirati i preparirati. Drugi korak je prenošenje crteža, zatim nanošenje zlata (koriste se zlatni listići 24 karatnog zlata), nakon čega kreće proces slikanja. Za slikanje se koriste pigmenti koji se miješaju sa jajčanom emulziom. Na kraju kada je ikona završena potrebno ju je lakirati”, objašnjava proces nastanka ikone mlada slikarka i naglašava kako se nada u budućnosti i samostalnoj izložbi ikona.
Kada je riječ o interesovanju kupaca za ikone, dodaje Marija, ono je na jako niskom nivou.
“I to mi je razumljivo, jer sam svijesna u kakvim okolnostima živimo i da je loš standard, ali isto tako ima onih koji bi mogli da priušte sebi jednu ikonu, ali oni imaju druge prioritete i druga interesovanja. Većina ljudi i ne zna šta je to prava ikona, pa kad me pitaju za cijenu, uglavnom me pitaju ‘a šta je to kada je toliko skupo?'”, prepričava naša sagovornica, ali i dodaje da će, bez obzira na zainteresovanost kupaca, istrajati u usavršavanju ikonopisa.
Marija Dobrijević rođena je 1989. godine u Prijedoru. Nakon završene Gimnazije, upisala je Akademiju umjetnosti u Banjaluci, likovni odsjek, smjer slikarstvo. Za vrijeme studiranja izlagala je jednom samostalno i više puta kolektivno, učestvovala na više likovnih kolonija. Dobila je 2011. godine nagradu Akademije umjetnosti Banjaluka za najbolji rad iz nastavnog predmeta Slikanje. Diplomirala je 2011. godine u klasi profesora Vese Sovilja. Trenutno je apsolventkinja master studija Akademije umjetnosti Banjaluka.
Prošle godine je imala dvije samostalne izložbe naziva “Autoportreti”, jednu u Kulturnom centru UDAS u Banjaluci, a drugu u prijedorskom Muzeju Kozare.
Osnovni i glavni pojmovi vezani za likovni rad Marije Dobrijević jesu emocije – kao glavni uzrok stvaranja, boja i linija – kao osnovno izražajno sredstvo i autoportret – kao motiv.
