Poznati beogradski 3D grafit crtač Srđan Dimić (37) posvetio je 20 godina svog života ovoj umjetnosti. Prvo je radio ilegalno na zidovima, vozovima i mostovima, 2004. godine počeo je sa produkcijom legalnih zidova, iako je tada već iza sebe imao učešće na Oktobarskom salonu, gdje je predstavljen u selekciji Ere Milivojevića, kao anonimni autor.
Piše: Goran Cvjetković
Poznatiji je pod nadimkom Demon, zato što je u početku želio da izgleda impresivno, a zastrašujuće teži da impresionira. Pored toga se potpisivao i sa Dim, Pirat, Diablo. O motivima svojih radova Srđan kaže sledeće da su mu robotika i kibernetika velika inspiracija.
“Tehnologija je oruđe, zavisi od onoga ko je koristi. Živimo u vremenu biočipova i interkontinentalnih balističkih projektila pa bi po mom mišljenju bilo neodgovorno baviti se pejsažima i mrtvom prirodom u klasičnom smislu. Slova koja ispisujem su zapravo moj autoportret, u širem smislu”, priča on za eTrafiku.
Za sebe kaže da je zadrt po prirodi, te da se u crtanju grafita jednostavno pronašao. Iako je na početku karijere bio tinejdžer, koji nije baš mnogo razmišljao, znao je da to nije trenutni hir ili prolazna faza. Kao mladi umjetnik, grafite je crtao i na Brankovom mostu, gdje je hodao po konstrukcijama širine 30-ak centimetara, pri čemu bi se sve tresalo prilikom prolaska autobusa. Iz današnje perspektive to mu ipak izgleda kao nepotrebno dokazivanje.
“Ljudi kada govore o grafitima, insistiraju na ‘prljavštini’. Irelevantno je za priču spominjati inspektore i policiju jer ne postoji crtač koji nije privođen i hapšen. Ali na ulici, kao i u svemu drugom, moraš da se boriš za svoj rad. Kad ti priđe, pandur ne zna da li si iz ove ili one priče , da li si vandal ili ne. Ali kada vidi tvoj pristup, jasno je da to što radiš nije šaranje. Ja nisam pošteno znao kako stanica izgleda dok nam nisu stigle demokratske promene”, u šali prepričava svoje isksutvo sa policijom.
O konkurenciji Demon kaže da je ona globalna. Mreže su spojile crtače širom svijeta tako da je lokacija sada samo tehničko pitanje. Lično preferira mjesta koja su u centru grada, ali sa izvjesnom distancom od prolaznika, pošto ne voli da priča dok radi. Smatra da njegovi radovi imaju daleko suptilniju i elokventniju priču od njihovog autora.
Prije nekoliko mjeseci preselio se u Banjaluku, gdje je nastavio svoj rad, te pokrenuo radionicu gdje edukuje mlađe generacije.
“Radionice su u pogonu od 19. maja. Imam dvojaku agendu, edukacija mlade generacije o stilovima i načinu realizacije i pacifikovanje njihovih roditelja kada je ova forma izražavanja u pitanju. Suštinski edukacija sredine sa akcentom na umjetnički aspekt grafiti pokreta”, kaže on.
Pozvao i žene da se počnu baviti crtanjem grafita, jer one nimalo ne zaostaju za muškarcima.
“I žene i devojke. Drugačije percipiraju stil, ali i konkurenciju većine crtača. Iz mog iskustva, ne zaostaju nimalo za momcima kad treba da se penju po skelama ili da vuku boje do zida”, govori za kraj našeg razgovora.
https://www.instagram.com/p/BMA_aWPguuE/?taken-by=demon_srdjan_dimic
https://www.instagram.com/p/BXvt-z0B2Vc/?taken-by=demon_srdjan_dimic