Nakon završene srednje muzičke škole u Prijedoru kao učenica generacije i dvije godine studija na Akademiji Umjetnosti u Banjaluci sa prosjekom 10, pomalo isfrustrirana statusom klasične muzike na Balkanu i generalnom nezainteresovanošću široke javnosti za ovaj tip umjetnosti, Anja Vujaković (25) odlučila je da se odseli u Beč i tamo nastavi svoje svoje muzičko obrazovanje.
Piše: Jelena Trifunović
Nije mogla odmah nastaviti studije jer nije govorila njemački jezik. Kroz nekoliko mjeseci intezivnog kursa jezika Anja je postala svjesna raznih mogućnosti koji Beč nudi studentima. Nakon nekoliko minuta provedenih na web stranici Diplomatske Akademije znala je da je to ono što želi u budućnosti.
Pošto na Akademiji postoje samo master smjerovi, morala je prvo da završi osnovne studije koje bi joj dale veću šansu da je jednoga dana prime na Akademiju. Institucija je visoko rangirana u svijetu i jasno stavljaju do znanja da primaju samo najpoželjnije kandidate.
Anja je sebi dala za cilj da se kroz tri godine učini što poželjnijom kandidatkinjom. Upis
ala je studije romanistike sa fokusom na španski i francuski jezik i kulturu. Prvi semestar je bio malo težak zbog učenja dva strana jezika na njemačkom jeziku, ali je zato drugu godinu završila rangirana na 4. mjestu po prosjeku ocjena na Bečkom Univerzitetu, a treću godinu na prvom mjestu sa prosjekom 1.0 (po našem sistemu 10.0). Jedan od bitnih uslova za upis na Akademiju je bila Cambrige C2 diploma iz engleskog jezika. Tokom treće godine je položila i taj ispit sa ocjenom 1.0 (10.0), što joj je sa ostalim jezicima otvorilo vrata Akademije.
Školovanje na ovoj prestižnoj Akademiji traje dvije godine, a studente obučavaju o glavnim stubovima diplomatije, osnovama tehnologije i prirodnih nauka. Da nastavi studiranje u Beču Anju su naveli prilično loši uslovi studiranja u BiH, nedostatak prilika za usavršavanjem i napredovanjem, a i misao da će se nakon završenog fakulteta kao i većina svojih kolega naći na birou.
Oko 60% vremena odlazi joj na vannastavne aktivnosti. Urednica je i glavna autorka diplomatskog časopisa POLEMICS, kao i dirigentkinja hora Diplomatske Akademije. Takođe redovno učestvuje i u aktivnostima debatskog kluba i društva za održivi razvoj.
„Slobodno vrijeme je luksuz za svakoga ko se bori da uspije u svijetu u kojem se kreću uglavnom djeca bogatih i uticajnih, govoreći o Diplomatskoj Akademiji“, kazala nam je.
Kada ga pronađe, iskoristi ga da se čuje sa majkom i bakom. One joj mnogo nedostaju i trudi se da ih posjeti barem četiri puta godišnje, ali to postaje sve teže jer je obaveza sve više. Najteže joj pada što skoro nikada ne može da dođe za Božić, Uskrs i majkin rođendan.
Anja još uvijek nije srela osobu na Univerzitetu u Beču koja je čula za njen rodni Prijedor. Kaže da je teško biti student iz BiH jer se za našu državu ne veže ništa dobro.
„Svojim najvećim uspjehom smatram prijem na Akademiju. Spre
mala sam se tri godine, a i dalje nisam polagala velike nade u to da će me primiti, a kamoli da će mi dodijeliti stipendiju“, rekla nam je Anja.
Tokom osnovnih studija imala je finansijsku podršku roditelja, a radila je i kao čistačica, što je tipičan posao u Beču za naše studente. Sada kada je na master studijama na Diplomatskoj Akademiji i da je studij ekvivalentan punom radnom vremenu, oslanja se samo na podršku roditelja i nešto malo ušteđevine. U principu veoma skromno živi.
U budućnosti se vidi u međunarodnim organizacijama, u idealnom slučaju u Akademiji Ujedinjenih nacija – najvjerovatnije UNEP, UNIDO ili IAEA. Nije joj bitna ni država ni kontinet, dokle god radi posao koji voli. Nije joj problem ni da se seli svakih nekoliko mjeseci ili godina.
Iako su neki mediji iz konteksta izvukli da je Anja izjavila da će jednoga dana vladati svijetom, ona ističe da to nikada nije rekla. Ono što stoji jeste da na Akademiju primaju studente koje imaju potencijal da jednoga dana postanu svjetski lideri.
„Definitivno znam da mi cilj nije da jednog dana ‘vladam’ svijetom“, kazala je Anja za kraj našeg razgovora.