U svojoj karijeri odsvirao sam veliki broj koncerata sa Parnim Valjkom, Aerodromom, Azrom i drugim bendovima. snimio mnogo albuma, surađivao sa najvećim muzičarima ovih prostora i šire, ali najviše me čini ponosnim što su moje pjesme poput “Stavi pravu stvar”, “Obična ljubavna pjesma”, “24 sata”, “Digni me visoko”, “Fratello”, “Što si u kavu stavila”, “Otkazani let” i drugih izdržale sud vremena. I danas se puštaju na radiju i televiziji, gledaju na YouTubeu više nego ikad. Također , postoje i mnogobrojne obrade mojih pjesama, od velikih imena pa do onih koji tek počinju.
Piše: Slobodan Manojlović
Rekao je ovo u razgovoru za eTrafiku zagrebački muzičar Jurica Pađen, jedan od osnivača bendova Aerodrom i Parni valjak. Pored njih, legendarni gitarista svirao je u Azri, Pađen bendu, Grupi 220, kao i 4 asa. Pađen će 31. maja održati koncert u Zagrebu povodom 41 godine od osnivanja Aerodoroma. Priznaje da ni sam nije sanjao da će sve trajati toliko dugo jer je sve počelo iz čiste ljubavi prema rokenrolu.
“Kada s ove distance pogledam unatrag, vidim ekipu zanesenjaka koji su satima u prostoriji vježbali nove pjesme, bez ikakvih kalkulacija i razmišljanja o medijskoj slavi. Naprosto smo bili željni svirke, prvo se koncertima dokazali pred publikom i tek nakon toga dobili priliku snimiti album. Tako je bilo u to vrijeme i kod nas i u svijetu”, sa sjetom priča Pađen.
Kada ste shvatili da ćete se baviti muzikom i da biste od toga mogli da živite?
O mogućnosti da živim od muzike uopće nisam razmišljao, u to vrijeme sam upisao fakultet. Naime, završio sam ekonomiju u Zagrebu. Nadao sam se da ću opstat u tolikoj mjeri da mogu svirati dok studiram. Srećom, stvari su se razvile u drugom smjeru i vrlo sam zahvalan sam što mogu živjeti od onoga što najviše volim.
Tokom karijere ste radili sa mnogim muzičarima, ko je na vas ostavio najjači utisak?
Kroz karijeru sam zasigurno radio sa najvećim imenima u ovom poslu, a veliki utisak na mene su ostavili, između ostalih, Ufe Andersson, saksofonist Abbe koji je gostovao na albumu Obične ljubavne pjesme, Tini Varga, producent kod kojeg smo u Švedskoj snimali taj album, Lazo Ristovski, veliki klavijaturist nevjerovatne muzikalnosti, Boško Petrović, veliki gospodin i svjetsko ime džeza.
Gdje je danas rokenrol scena Zagreba i Hrvatske, ima li bendova vrijednih pomena?
Ta je scena prilično živahna, ali iskreno, nisam još naišao na nešto što bi me oborilo s nogu.
Zašto malo koji bend svira solo koncerte, već se posljednjih decenija gotovo sve svodi na festivalske nastupe?
Danas malo koji bend radi solističke koncerte jer je to jako skupo. Ljudi nemaju novca da kupuju karte pa to uvijek povlači veliki financijski rizik, dok kod festivala sav posao odradi organizator. Ima puno izvođača, pa je i veća mogućnost da se proda veći broj ulaznica.
Kakav će biti repertoar na Zagrebačkom koncertu?
Na Šalati će na repertoaru biti naši najveći hitovi, i pjesme bendova s kojima sam surađivao tijekom karijere. Ukratko, biće to jedna muzička šetnja kroz osamdesete godine prošlog stoljeća.
Koncert ima i humanitarni karakter?
Humanitarni aspekt koncerta također je važan, jer se prvi put u Hrvatskoj predstavlja najveća globalna humanitarna organizacija Food for life. Njen ambasador je bio Nelson Mandela, danas su to Pol Mekartni, američka kongresnica Tulsi Gabard. Obzirom da sam imao čast da me izaberu za neku vrstu ambasadora za Hrvatsku, odlučili smo da spojimo naš obljetnički koncert i promociju FFL-a, te dio prihoda od koncerta uplatimo u fond FFL-a. Plan je da se u projekt uključe i druge zemlje regije.
Nedavno ste Branimira Džonija Štulića uporedili sa Nikolom Teslom. U kojem smislu njega vidite ispred vremena?
Onaj tko je gledao emisiju na N1 televiziji, sigurno je primjetio da sam izjavio da mi nije namjera uspoređivati Teslu i Štulića. Teslu sam spomenuo kao nekog tko je u svjetskim razmjerima poznat, kao primjer nekoga koga je u tadašnjem vremenu priličan broj ljudi gledao sa podsmjehom, upravo zbog toga jer je bio debelo ispred vremena u kojem je živio. Ipak, površno novinarstvo bubne u naslov i ono čega nema u tekstu, pa to onda svi kao papige prepišu. Ta se paradigma može primijeniti na svakoga tko je bio ili je ispred svog vremena, pa tako i na Štulića, prema kojem je hrvatska kritika bila prilično nemilosrdna na početku, dok ga danas neki od tih ljudi gledaju sa puno više poštovanja.
Koliko se njegova ličnost razlikuje danas u odnosu na period kada ste svirali?
Znaš kako je to s ljudskim dušama – uvijek se mijenjaju i uvijek ostaju iste…