Ako je istinit citat Mahatma Gandija da „veličina i moral jednog naroda može biti izmjerena njegovim odnosom prema životinjama“, u slučaju naše zemlje možemo reći da smo pali na ovom ispitu. Primjeri zlostavljanih životinja su postali stalni slučajevi, tako da ne možemo da se ne zapitamo ko je odgovoran za to.
Aktivisti iz Društva za zaštitu životinja “NOA” su objavili priču žene koja je bila dio nelegalnog prevoženja pasa u Italiju, a da toga i nije bila svjesna. Nadala se boljoj budućnosti za te napuštene pse, a umjesto toga – pse su iskorištavali. Istinu je saznala kada je krenula u potragu za psom kojeg je zavoljela, no, pronašla ga je mrtvog – umro je u vlastitoj povraćotini dok je pokušavao da se nahrani zemljom.
Nažalost, primjera ima mnogo. Aktivisti neformalne grupe “Udomljavanje životinja Banja Luka” pronašli su šarplaninca Leona u kojeg je pucano devet puta iz vatrenog oružja. Članovi udruženja “Kerber” navode primjer psa kome je lanac urastao u meso oko vrata zbog zanemarivanja njegovog vlasnika.
“Pod zlostavljanjem životinja možemo smatrati i napuštanje, uskraćivanje vode, hrane i skloništa, a ne samo sadistički čin nad životinjama, kao što je slučaj u našem društvu”, rekla nam je Jelena Jerilović iz “Udomljavanja životinja Banja Luka”.
Ona smatra da je glavni razlog za to neprimjenjivanje zakona o zaštiti životinja, koji se još nikada nije primijenio na području Republike Srpske.
“Nezainteresovanost državnih institucija i građana koji to ne prijavljuju čine jedan začarani krug. Građani smatraju da policija ništa neće uraditi, a ona zaista ništa i ne radi po tom pitanju. Takođe, svijest o odnosu prema životinjama nam je bar 50 godina iza svijesti ljudi koji žive u Evropskoj Uniji, odnos prema životinjama isto tako. Kod nas i dalje vlada mišljenje da je pas nešto što treba zavezati za lanac, da laje i da bude na selu”, kaže Jerilovićeva.
Prema Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, svi navedeni primjeri krše član 5 ovog zakona, te bi trebali biti kažnjeni novčanom kaznom od 30 KM do 10.000 KM. No, u našoj zemlji još nijedan takav slučaj nije zabilježen.
Ovakvi primjeri ne postoje samo u Banjaluci, već na području cijele Bosne i Hercegovine. Jedan od nemilih primjera je i Sarajevo. Naime, nedavno je u ovom gradu pas lutalica upao u Miljacku, na zaprepaštenje svih prolaznika na Vilsonovom šetalištu. Dok su jedni pokušali pomoći psu, drugi su zvali vatrogasce koji su im rekli da “ne znaju sa koje strane prići, te da tu ne mogu ništa uraditi”. Jedan od policajaca koji je bio u prolazu je mirno stajao pored građana i govorio da zaista ne zna kako da pomogne psu. Na svu sreću, pas je sam isplivao, te se uz pomoć građana uspio popeti na obalu.
Nemoguće je ne zapitati se šta je uzrok lošem odnosu prema životinjama. Sociolog Ivan Šijaković rekao nam je da ljudi na životinjama treniraju svoju surovost.
“Tim postupcima šalju poruku drugim ljudima da mogu biti neprijatni, drski i opasni, pa je bolje da ih se na vreme klone. Maltretiranjem životinja ljudi pokazuju svoju sebičnost, ali i strah, sumnju i netrpeljivost”, navodi on.
Projekat masovnog steriliziranja i kastriranja pasa još nikada nije pokrenut na prostoru Banjaluke, iako se o tome govori već godinama. Nisu rijetki slučajevi gdje se dopušta parenje pasa u azilima, a za sve ovo moramo ponovo da okrivimo nadležne institucije i neprimjenjivanje zakona.
Česti su slučajevi i lošeg tretiranja djece prema životinjama, a uzrok tome nam je objasnio Šijaković:
“Na prvom mjestu je neprimjenjivanje zakona. Poslije toga dolazi loš primjer koji daju odrasli, zatim nedostatak socijalizacije i vaspitanja o odnosu prema životinjama,. Poznato je da djeca svoje odrastanje i snagu često demonstriraju maltretirajući životinje. Niko im nije rekao, niti ih je vaspitao da odnos prema životinjama znači početak razvoja socijalizacije i odnosa prema drugom i drugačijem.”
No, jedan mali dio ovog problema bi se uskoro mogao početi rješavati.
“Naše udruženje će ubrzo početi sa održavanjem eduaktivnih časova u obdaništima i školama sa djecom i njihovim roditeljima, kojima će biti cilj približiti tezu da je pas zaista čovjekov najbolji prijatelj, a nikako neprijatelj”, rekao nam je član udruženja za zaštitu životinja “Kerber” Goran Milojević.
Da nije sve tako crno, dokazuje i saradnja ova “Kerbera” i “Udomljavanja životinja” sa veterinarskim stanicama “BL VET” i “Vet Centrom” u Banjaluci, koji uvijek izlaze u susret povrijeđenim psima, a u pojedinim situacijama su spremni i na volonterski rad.
Udruženja za zaštitu životinja u našoj zemlji dokazuju da još uvijek postoje ljudi koji su spremni pomoći i bezuslovno se brinuti o drugima. Promjene jesu moguće, ali ne odjednom i ne masovne. Počnimo od sebe, našeg odgoja i prenesimo narednim generacijama praksu da se brinemo o drugima, kao što smo navikli da se brinemo o sebi. Prijavite sve slučajeve zlostavljanja sa kojima ste upoznati, insistirajte na njihovom rješavanju, pružite dom i ljubav životinji sa ulice i upućujte i druge na ovakve radnje. Priče u našem društvu ima i previše, potrebna su nam djela. Ako ne pružite danas pomoć – ne očekujte da je i vi sami sutra primite!
eTrafika.net – Ines Sandžaktarević