Industrija influensinga je, iako poprilično nova, danas svakako jedna od uticajnijih jer je kompanije i pojedinci svakodnevno koriste za oglašavanje i promociju. Influenseri djeluju na ponašanja i mišljenja, čemu su trenutno svakako najizloženiji mladi i djeca. Iako postoje oni koji sa svojim pratiocima dijele korisne informacije, veliki broj njih objavljuje sadržaj upitnog kvaliteta, a reklamiranjem proizvoda manipulišu publikom.
Piše: Nataša Tomić, foto: Pixabay.com
U današnje vrijeme, kada su sve informacije lako dostupne i kada kompanije ulažu velike količine novca da dopru do potencijalnih kupaca, klijenata i publike, javila se nova vrsta zanimanja, poznatija kao influence marketing u kojoj influenseri, često plaćeni od strane kompanija za reklamu, šire svoj uticaj u društvu te reklamiraju proizvode i usluge. Mnogi od njih promovišu određene stilove života te šalju poruku da je materijalno stanje najvažnije. Njihov uticaj na život pojedinca je neporeciv a iako neki od njih dijele korisne i edukativne informacije, veliki je broj onih koji šire negativan uticaj, promovišu lažne vrijednosti i nekulturan sadržaj.
Sve ovo ostvaruje veliki uticaj na pojedinca, koji se zbog ovakvih poruka i pritisaka osjeća manje vrijednim i uspješnim te misli da je život koji vodi dosadan, ne shvatajući da je sadržaj koji im se plasira često lažan ili da je, u najmanju ruku, uljepšana slika stvarnosti. Posebnom uticaju su izložena djeca i tinejdžeri jer im se ovakav sadržaj plasira od ranog djetinjstva i kod njih izaziva nesigurnost, osjećaj manje vrijednosti, te stvara želju da i oni vode takav način života. Pored toga, može doći i do formiranja pogrešnih stavova i načina razmišljanja.
Sa nekim od negativnih uticaja influensera na djecu i mlade se susrela Slađana Latinović–Štula kada je primijetila da njeni mališani nepravilno izgovaraju neke riječi.
“U posljednje vrijeme sam primijetila da djeca sve više riječi nepravilno izgovaraju, što mi je postalo čudno jer su oboje školarci (sedam i devet godina), a ranije to nije bio slučaj. Znajući da ih u školi ne uče pogrešno, a ni mi kod kuće ne korisitimo te neke specifične izgovore i psovke, sumnja je pala na jutjubere koje povremeno gledaju. Obratila sam sljedeći put više pažnje na izgovor jutjubera koje prate i potvrdila svoje sumnje, zatim sam podijelila svoje zapažanje na Fejsbuk profilu da pitam i druge roditelje kako se nose sa tim i šta preporučuju”, priča Latinović-Štula.
Ona smatra da je pojava influensera samo pokazatelj trenutne svijesti čovječanstva pa ne krivi ljude koji se bave ovim poslom.
“Ja ne krivim klince koji se time bave, i ne mislim da je nešto loše to što rade jer oni su samo našli svoje mjesto pod suncem i lakši način sticanja novca i slave. Samo me brine trend koji vlada globalno, ne samo kod djece nego i odraslih, ta težnja za brzim uspjehom, novcem i slavom bez ulaganja energije u obrazovanje, rad i trud uz njegovanje ljubavi i morala, i spremnost da se uspjeh postigne po cijenu srozavanja na najniže grane ljudskog postojanja. Ali sa druge strane, svaku ponudu stvara potražnja, te su ovi trendovi samo ogledalo kolektivne svijesti čovječanstva”, kazuje Latinović – Štula.
Iz nevladine organizacije “Zdravo da ste” ističu da su uticaju influensera podložni i odrasli, ali da su djeca ipak više osjetljiva na sadržaj koji oni plasiraju.
“Uticajni pojedinci su oduvijek postojali u ljudskim zajednicama, i dok su neki svojim uticajem djelovali pozitivno na zajednicu, drugi su svoju poziciju koristili za zloupotrebu i lične interese. Upravo pojava influensera je ovu zloupotrebu umotala u društveno prihvatljive i simpatične okvire, iako se u najvećem broju slučajeva radi o marketinškoj praksi koja za cilj ima zaradu, i koja ima tehnološke alate i pristup velikom broju pojedinaca, kao nikada do sada u ljudskoj istoriji. To je upravo i najvažnija stvar koju djeci treba objasniti, kao i mehanizme i alate kojima se influenseri služe, jer to onda razbistri djeci tu ‘magiju’ u koju su uvučeni”, kazuje Aleksandra Štrbac, psihologinja u “Zdravo da ste”.
Ona ističe da privučeni ovakvim sadržajem najmlađi oko influensera grade zajednicu ili čak i subkulturu koja ima svoj jezik, norme ponašanja, ikonografiju i gestikulaciju.
“Sve se ovo dešava i u realnom životu unutar vršnjačkih grupa, pogotovo kad se radi o tinejdžerima, ali su ovom slučaju djeca najčešće izložena reklamnim sadržajima ili planiranoj promociji određenih informacija ili vrijednosti. Tu leži opasnost, u toj manipulaciji sa prirodnim procesima, koji se iskorištavaju radi nečije lične dobiti. Ali to ne rade samo influenseri, to je predominantni način na koji društvo danas funkcioniše, svi vam nešto prodaju ili vas žele pridobiti za ostvarenje nekih ličnih ili grupnih ciljeva. Ljudska pažnja i povjerenje su danas najvrijednija valuta, tako da se svi otimaju oko njih, a djecu je lako primamiti jer još uvijek nemaju dovoljno znanja ili mehanizme kojima bi se mogli oduprijeti”, ističe naša sagovornica.
Djeci trebaju pomoći i roditelji i društvo
Štrbac naglašava da je potrebno veliko umijeće da se odrasli odupru manipulacijama a da je djeci dodatno potrebno razvijati ličnost, kritičko razmišljanje i sposobnosti nepokoravanja masi.
“Danas moramo djecu učiti da se odupru svim vrstama manipulacije kojima su izloženi posebno u virtuelnom svijetu i na društvenim mrežama, da znaju kako da ih koriste za svoje potrebe i kako da izbjegnu opasnosti i rizike, uključujući tu i preveliki gubitak vremena, nasilno fomiranje potrošačkih navika ili usvajanje stavova ili ponašanja koje nije dobro za njih ili za druge. Jedino znanjem i vještinom se svi možemo oduprijeti i to nije nimalo lako, jer se oni koji plasiraju te sadržaje služe najefikasnijim metodama za manipulaciju ljudskim opažanjem, emocionalnim reagovanjem i uopšte ponašanjem. Mnogo je nauke tu zloupotrebljeno, ali naučiti djecu da budu svjesni toga, osnaživati njihovu ličnost i ne ohrabrivati apsolutnu poslušnost i pokoravanje masi ili većini, to su neki načini na koje im možemo pomoći”, kazuje ona.
U ovom procesu su roditelji najvažnija karika, oni bi djeci trebali objasniti šta i ko stoji iza industrije influensinga te organizacije kojima su djeca i mladi u fokusu rada.
“Roditelji su ovdje na prvoj liniji fronta, jer nam obrazovni sistem užasno sporo reaguje na nove izazove koji se umnožavaju svaki dan, a ohrabrivanje kritičkog mišljenja je cilj samo na papiru. Mogu pomoći i organizacije za djecu i mlade koje će pomoći roditeljima u ovom teškom zadatku i zajednice koje će uopšte brinuti o djeci i njihovoj dobrobiti”, priča Štrbac u ime “Zdravo da ste”.
Latinović–Štula ističe da pojedinac ne može promijeniti svijet i ovaj trend koji u njemu vlada, ali da može uticati na djecu i njihovo razmišljanje. Ističe da im je potrebno samo ponuditi zanimljive aktivnosti u kojima će učestvovati sa roditeljima.
“Djeci treba ponuditi odgovarajuću alternativu, boravak u prirodi, zajedničke aktivnosti sa roditeljima u kojima ih učimo životnim vještinama, svojim primjerom pokazati da život ima toliko predivnih i uzbudljivih nijansi koje su vrijedne istraživanja da im taj virtuelni svijet postane beznačajan u odnosu na stvarni. Ne možemo baš očekivati od njih da sjede u malenom skučenom prostoru kao saksije i samoinicijativno čitaju filozofiju, naravno da im je uzbudljiv taj šareni svijet igrica i JuTjuba, kasnije i društvenih mreža, kao i nama. Priroda čovjeka je takva da teži uklapanju sa svijetom oko sebe i praćenju trendova koji se u njemu odvijaju, pogovoto u tim godinama kad djeca počnu da se identifikuju u svijetu van zaštićenog roditeljskog doma. Ponekad, iznervirana glupostima koje uočim da gledaju, pomislim da treba da im potpuno zabranim da imaju pristup tome, ali mislim da je to licemjerno jer i oni vide nas da držimo te telefone u rukama i gledamo u ekrane, i njima je kao i nama to povod za razgovore i druženja sa generacijom, oni pričaju o novostima koje tu vide, dijele zanimljivosti i slično”, govori Latinović-Štula.
Djeci trebamo biti uzor u životu i mjerilo na osnovu kojeg će se ona ponašati. A dobar uzor možemo biti samo ako radimo na sebi, tvrdi ona.
“Mislim da će i oni naći način da, na osnovu vrijedosti koje im implementiramo, u kasnijem životu odvoje žito od kukolja. Vjerujem da je tačna izreka, da nas djeca ne slušaju nego gledaju te mislim da je jedni ispravan način vaspitanja djece, vaspitanje sebe, jer ako jedno govorimo, drugo radimo a treće mislimo, kako djeca da odrede referentne tačke na osnovu kojih će se orijentisati i valorizovati nešto u svom životu. I činiti stvari koje su u našoj moći, a za one koje nisu moliti se Bogu, da ih sačuva i izvede na pravi put”, govori Latinović-Štula za eTrafiku.
Velika je uloga i društva u cjelini, koje bi trebalo da djeluje prvenstveno kroz unapređenje obrazovnog sistema i kreiranje zanimljivih sadržaja za djecu koji će ih i edukovati. Potrebno ih je učiti samopouzdanju, poštovanju i interakciji.
“Možemo osavremeniti obrazovne sadržaje da se bave upravo ovim pitanjima sa kojima djeca trenutno žive, da ih upozore i informišu o mehanizmima i rizicima koji iza njih stoje, možemo kao porodice i kao zajednice da djeci ponudimo sadržaje i aktivnosti uz pomoć kojih će moći da zadovolje sve one svoje prirodne potrebe o kojima smo govorili, ali bez zloupotrebe djece u tom procesu, dakle obezbijediti im prostor, vrijeme i sadržaj kroz koji će moći da razvijaju svoje socijalno biće, da se povezuju sa drugima, da ih vidimo, da ih čujemo i da im posvetimo pažnju, bilo da to radimo u krugu porodice, u školi, u zajednici, ili uopšte u javnom prostoru. Možemo početi da se odnosimo prema djetetu kao prema jedinstvenom cvijetu, što ono i jeste, i da dijete učimo da samo sebe posmatra tako, ali da tako posmatra i jednako poštuje i druge, jer to bi onda stvorilo osnovu za jednu zdraviju socijalnu interakciju, osnažilo djecu da se odupru svim manipulativnim procesima oko njih i da biraju sadržaje i aktivnosti po svojim vrijednostima i interesovanjima, a ne prateći gomilu i prosto reagujući na servirane stimuluse”, navodi Aleksandra Štrbac, koja dodaje da djeca imaju pravo i moraju da budu zaštićena od zloupotreba i manipulacija.
Hana Kazazović, koja stoji iza bloga CyberBosanka ističe da je kod mnogih influensera primijetila da ne razmišljaju o uticaju koji imaju na svoju publiku.
“Ja sebe ne smatram nekom influenserkom, ali sam već 10-ak godina aktivna na internetu i veoma svjesna da sve ono što kažem ili napišem ostaje trajno i dostupno svima. I srećom sam nekad na početku naučila da ne pišem i ne govorim ništa na internetu što ne bih rekla na primjer uživo na TV-u u udarnom terminu. I druga stvar kojom se vodim je da je imati publiku koja prati i čita ono što radim privilegija i tako se trudim da se prema njima i postavim – iskreno i bez bilo kakvog pokušaja iskorištavanja. Ne mislim da sam mrvu vrijednija ili značajnija od bilo koga od njih i to nekako imam u glavi kad god nešto pišem i objavljujem”, ističe Kazazović.
eTrafika je za potrebe ovog teksta kontaktirala neke od trenutno najpoznatijih jutjubera koje prate mališani, ali smo samo od jednog od njih dobili odgovor u kom su nam rekli da “takve intervjue zakazuje isključivo njihova agencija, tako da već imaju dogovoreno sve do kraja godine”. Takođe, mnoge od njih je veoma teško kontaktirati jer su onemogućili pisanje poruka na Fejsbuku ili nisu ostavili nikakve kontakt podatke.