Članovi grupe 357, popularnog rok sastava iz Srbije, održali su sinoć koncert u klubu DKF pred nekoliko stotina Banjalučana.
Svirka je počela oko ponoći, a prva na repertoaru našla se obrada čuvenog hita Miroslava Ilića – “Djevojka iz grada”. Nakon toga nizale su se pjesme “Kiša”, “Bez razlike”, “Jedna je Srbija”, “Sad”, “Selo gori, a baba se češlja”, “Hvala ti”, ali i mnoge druge koje je raspjevana i razigrana publika pratila pjevajući zajedno sa ovom sedmorkom.
Koncert je trajao više od dva sata, a bend se vraćao i na bis. Tokom izvođenja pjesme “Jedna je Srbija”, već po tradiciji, publika je prije samog početka čučnula i na prve zvuke trube ponovo nastavila sa skakanjem. Atmosfera je bila usijana, a bend dobro uštiman.
S obzirom da često gostuju u našem gradu i da je poznato da ovdje uvijek rado dolaze, pitali smo frontmena grupe 357, Nikolu Hadži Nikolića, da li je pratio nedavne izbore u našoj zemlji i koji je njegov komentar na konačan rezultat izbora?
„Nije važno ko vlada, ko pobjeđuje, važno je da oni koji su na vlasti nešto ostave iza sebe, da sagrade put, naprave školu i sl. Novca je sve manje, kriza je velika i svaka politička garnitura koja dođe na ove prostore ima zadatak da malo para rasporedi na sve. Ratovi su se vodili da bi se razgrabio novac i to će i dalje da nam rade dok mi ne shvatimo da moramo da se bavimo sobom, da moramo više da cijenimo ono što imamo, da radimo na kulturi, na očuvanju prirode, a uz to je važno da ovi na vlasti ne budu destruktivni. Nema veze ko koju značku nosi, samo da nije mnogo destruktivan po narod.“
Nikola kaže da nije normalno da jedan isti narod živi u nekoliko različitih država. Na pitanje da li je moguće da se bivši narodi ponovo ujedine, rekao je da jeste, ali tek sa novim svjetskim poretkom.
„Tada neće biti važno koje si boje, vjeroispovesti, već da li možeš da radiš cijeli život da bi preživio – tada te nije briga ko je u ćeliji do tebe. Nedavno sam posjetio SAD i jako mi ih je žao. Oni su robovi režima, kredita, osiguranja.. oni se svaki dan voze kolima, jer im je nafta jeftina, a mi za razliku od njih bar komuniciramo.“
Da je on predsjednik, kaže, vodio bi drugačiju politiku.
„Da sam ja predsjednik, poslao bih 6 miliona mladih ljudi odavde, negdje vani na ekskurzije po mjesec dana, da im sve bude plaćemo i obezbijeđeno, da odu, da vide svijet i da se vrate. Tada će da shvate šta znači kada možeš da dođeš na kej, zapališ cigaretu i popiješ kaficu, da ti pri tome niko ne priđe i ne kaže ‘oprostite, vi ovde ne smijete da sjedite’ ili ‘smeta mi vaš dim , molim vas ugasite cigaretu’. Mi ovdje smo srećni, a da nismo ni svjesni.“
eTrafika.net / Foto: eTrafika.net – Mirjana Radanović