Bosna i Hercegovina polako izlazi iz situacije permenentne krize i ulazi u situaciju “vječne pat-pozicije”, ističe u razgovoru za portal eTrafika komunikolog Mladen Bubonjić te dodaje da su stavovi, ne samo političara, nego u dobroj mjeri i naroda, nepomirljivi.
Piše: eTrafika.net; Fotografija: Dejan Rakita
“Uzevši u obzir trenutno raspoloženje, okolnosti i aspiracije, teško je pretpostaviti da će se u izgledno vrijeme, možda čak i za više decenija, riješiti situacija u BiH. Bosna i Hercegovina postaje, odnosno ostaje, samo još jedno ‘neriješeno čvorište’, poput Palestine ili Kipra. Međunarodna zajednica nema drugog izbora nego da ostane involvirana u BiH. Šta je alternativa? Da dozvole nove sukobe? Ali i oni postaju sve više svjesni da je BiH ‘Gordijev čvor’ koji će teško razvezati”, kaže Bubonjić za naš portal.
Koliko su realna upozorenja pojedinih političara da je moguće odlaganje održavanja opštih izbora u BiH?
Prijetnje su odraz političke nemoći. U situaciji kada se iscrpe svi politički argumenti pristupa se prijetnjama koje nerijetko imaju suprotan efekat. Međutim, svakako dovode do tenzija i stvaraju atmosferu nepovjerenja. Ne dešava se prvi put u BiH da se prijeti blokadama, opstrukcijom, secesijom. Može se slobodno reći da su uslovljavanja i prijetnje jedan od glavnih načina funkcionisanja političkih opcija u BiH. Nerijetko sve ostane na prijetnjama.
Da li očekujete takav epilog i ovoga puta?
BiH se ovaj put nalazi u najvećoj političkoj krizi u posljednjih četvrt vijeka i upozorenja pojedinih političara da će opstruisati održavanje opštih izbora na jesen, su više nego realna. ‘Politička Banja Luka’ odavno ‘opipava puls’ i testira strpljenje, kako ostalih političkih aktera u BiH, tako i dijela međunarodne zajednice. S vremena na vrijeme i ‘hrvatska komponenta’ na dnevni red postavi pitanje promjene Izbornog zakona, samo što je ovaj put, osjetivši slabost BiH, ‘zagrizla malo jače’ i ne očekuje se da će popustiti tako lako. S tim u vezi, nije nerealno da dođe do odlaganja izbora.
Kome bi takvo odlaganje odgovaralo?
Takva situacija bi, prije svega, odgovarala destruktivnim političkim silama u BiH koje svoju snagu u dobroj mjeri crpe iz latentnog haosa i nestabilnosti. S druge strane, ni trenutno izabranim predstavnicima i postavljenim funkcionerima ne bi smetalo da još koji mjesec, ili čak i godinu, provedu na dobro plaćenim mjestima, doduše u tehničkom mandatu, ali plate su više nego tehničke.
Da li je opozicija u Srpskoj spremna da porazi Milorada Dodika i SNSD na izborima?
Opozicija u RS se godinama sprema da porazi vladajuću koaliciju na čelu sa SNSD-om. Međutim, rijetko im to polazi za rukom. Otkako je Milorad Dodik ‘zasjeo na tron predvodnika Srba zapadno od Drine’, prebacujući se samo sa mjesta premijera na mjesto predsjednika i člana Predsjedništva, opozicija je samo u par navrata, više u formi ‘političke anomalij’, uspjela da uzdrma Dodikovu vlast. Posljednji takav slučaj je pobjeda na prošlim lokalnim izborima za gradonačelnike Banjaluke i Bijeljine. Inače, opoziciji prijeti opasnost da dobije ozbiljne komplekse od SNSD-a i Milorada Dodika.
Kako se opozicija dovela u takvu situaciju?
Jedan od ključnih problema i uzroka nemoći opozicije je činjenica da oni, u suštini, samo znaju šta neće — vlast SNSD-a, ali ne znaju šta hoće. Doduše, znaju da hoće da osvoje vlast, ali su im pristupi i metode osvajanja vlasti nerijetko neartikulisani. Pored toga, opozicija nema logistiku i stranačke kapacitete kao SNSD. S druge strane, ne smiju se zanemariti ni ‘zakulisni aspekti’ u kojima SNSD dominira, kao što su ucjene, prijetnje i egzistencijalna uslovljavanja. Naravno, ne smijemo zanemariti ni apstitenciju građana i nemogućnost opozicije da animira apstinente. Uzevši u obzir sve navedeno, posebno činjenicu da opozicija u suštini ne nudi ništa novo, nego ‘već viđeno u drugoj formi’, teško je očekivati da će sa lakoćom pobijediti na predstojećim opštim izborima, ukoliko uopšte i pobijede.
Gdje vidite buduće pozicioniranje DNS-a? Da li je stranka Nenada Nešića danas bliža vlasti ili opoziciji?
DNS je ‘politička enigma’ i zaista je nezahvalno prognozirati u kom pravcu će Nenad Nešić usmjeriti ‘DNS pramac’ u narednom periodu. Doduše, nisu svi nesigurni u projekciji Nešićevih budućih poteza. Nisu rijetki analitičari, ali i političari, koji sumnjaju u Nešićeve iskrene opozicione namjere, proglašavajući ga za ‘kukavičje jaje’ SNSD-a i Milorada Dodika koji je na drugu stranu prešao samo s jednim ciljem — da ‘razvali’ opoziciju. Njegovo dosadašnje djelovanje i uslovljavanje opozicije svakako daju za pravo onima koji tvrde da Nešić nema iskrene namjere i da nikada, u suštini, i nije bio pravi opozicionar nego ‘ubačeni element’ vlasti. Nešić je, u suštini, kao i većina političara, oportunista i autentični makijavelista koji ne preza ni od čega radi ostvarivanja svojih političkih ciljeva. S tim u vezi se može i prognozirati Nešićevo buduće djelovanje.
Kakvo je, po vašem mišljenju, stanje u vladajućoj koaliciji u RS?
Ne samo vladajuća koalicija, nego SNSD prije svih, kao predvodnik te koalicije, nisu ništa drugo nego interesna grupa, i dok postoje interesi postojaće i koalicija. Međutim, problem je što je ‘bara sve manja, a krokodila sve više’, odnosno apetiti koalicionih partnera nerijetko prevazilaze njihove mogućnosti, što dovodi do preambicioznih zahtjeva i trzavica među partnerima.
U javnosti se, skoro pred svake izbore, spekuliše da postoje brojne trzavice između čelnika SNSD-a, US, SP…
SNSD je do sada relativno uspješno uspjevao da sve partnere održi u koaliciji, odnosno da ih sve postavi na njihovo mjesto. Doduše, nisu rijetka hapšenja i sudski procesi koji se mogu posmatrati ne samo kao angažovanje nadležnih institucija na sprečavanju korupcije i kriminala, nego i kao poruka partnerima u vlasti da nisu nedodirljivi i da se vrate u okvire svojih političkih mogućnosti. SNSD je kao svojevrsna ‘politička crna rupa’, zbog svoje veličine i snage privlači manje političke partije koje jedino kao ‘sateliti SNSD-a’ mogu obezbijediti svoju egzistenciju. Nekada se preračunaju i izađu izvan svojih mogućnosti i realnih okvira, ali SNSD na kraju svojom političkom, ali i ucjenjivačkom snagom, trzavice svodi u razumne granice, na radost svih onih koji parazitiraju od vlasti, ali i štetu opozicije koja bi veoma rado bila u istoj poziciji.
Koliko američke sankcije Dodiku, a sve izvjesnije i brojnih država članica EU, mogu da utiču na rezultate izbora?
Dodik ‘gazi’ već petu godinu prvih američkih sankcija i ne može se primijetiti da su mu nešto posebno naštetile. Daleko od toga da mu je svejedno i da mu ne predstavljaju izvjesno opterećenje, ali nisu previše uticale na njegovu političku moć i poziciju. Druge sankcije Sjedinjenih Država izrečene početkom ove godine više udaraju na saradnike Milorada Dodika, kao što je ATV, i tu se može primijetiti veći uticaj, ali ne na samog Dodika nego na subjekte koji su u vezi s njim. Možemo vidjeti da ATV i Prointer imaju zbog toga problema sa finansiranjem. Međutim, Dodik je, kao svojevrsni ‘politički monolit’, ostao neokrnjen.
Da li će sankcije lideru SNSD-a od njega stvoriti “mučenika”, koji bi mogao, kako to obično biva, kod njegovog glasačkog tijela, zbog svog “stradanja” i “nepokoravanja strancima” dobiti još veću podršku?
Sankcije su od njega stvorile, s jedne strane, mučenika i žrtvu, a s druge borca protiv ‘zapadne hegemonije’, nabijajući mu dodatne političke poene. Ukoliko se sankcije ne pooštre i konkretizuju, Dodik na kraju može izaći kao pobjednik, ne samo predstojećih izbora nego i moralno, kao neko ko se izborio sa ‘mrskim Zapadom’.