Tokom osam decenija postojanja, Kulturno umjetničko društvo „Budućnost“ iz Glamoča izrodilo je mnoga prijateljstva, nezaboravna putovanja i uspomene koje se samo jednom dogode.
Piše: Lejla Ćirić; Fotografije: Boris Lukajić
Osnovano u Drugom svjetskom ratu pod vodstvom Rajka Radoje, Društvo je dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih priznanja.
„KUD je svoj najveći uspjeh doživio 1981. godine, kada je dobio Evropsku nagradu za njegovanje narodne tradicije i običaja koju dodjeljuje UNESCO. Jedino je amatersko društvo u Bosni i Hercegovini koje je dobilo ovu nagradu“, govori nam predsjednik, Boris Lukajić.
Tokom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini, Društvo je prestalo sa radom, a sva imovina (nošnje, instrumenti i slično) je uništena ili pokradena. Društvo je ponovo registrovano 2004. godine, ali bez ikakvih aktivnosti.
„Neaktivno je bilo nekih 17 godina, mislim da je glavni uzrok tome bio taj nesretni rat i poratni period, kada su međuljudski i međunacionalni odnosi bili na nezavidnom nivou. Da sam ranije znao kako je ovo trnovit put, nisam siguran bi li se smio odvažiti u ovu avanturu. I drago mi je što nisam znao“, ističe on.
Izabran je za predsjednika društva 2012. godine, a Janko Ivetić za umjetničkog rukovodioca. Bili su na nuli. Bez prostorija, bez nošnji i bez novca, jedina imovina bili su rješenje o registraciji i velika želja.
„U ljeto 2012. godine, grupa mladih ljudi je počela sa okupljanjem članova, isprva kao neformalna grupa, kako bi se odigralo Glamočko kolo za Dan opštine, 30. jula. Kako se povećavalo interesovanje, održana je Skupština Društva i izabrani organi upravljanja, te je u decembru 2012. godine i zvanično počelo sa radom“, kaže Boris.
Kao i na svakom početku, bilo je teško. Probe su se održavale u tada neuslovnim prostorijama Doma kulture, gdje je izvor toplote bila stara peć „bubnjara“. Na putovanja se išlo opštinskim kombijem ili autobusom iz Mrkonjić Grada, koji su u većini slučajeva, zbog financijske situacije, strpljivo čekali na plaćanje.
„Prve nošnje za Glamočko kolo nam je kupila Opština Glamoč i to su nam i danas najznačajnije nošnje, jer se radi o originalnim glamočkim nošnjama, kojih danas gotovo i da nema da se nabavi. Ostale nošnje, kad bi nam zatrebale za nastupe, smo pozajmljivali od sadašnjeg AKUD „Mira Lukač“ iz Drvara i Studentskog KUD-a „Cedubal“ iz Banjaluke, na čemu smo im i sad veoma zahvalni“, govori predsjednik Društva.
Za nošnje malog ansambla nije bilo mjesta u budžetu, pa su djeca nastupala u bijelim košuljama, crnim suknjama odnosno hlačama i crvenim mašnicama. Na nastupima nisu izgledali kao ostala društva. KUD „Budućnost“ nije imao raskošne nošnje kao ostali, ali ostali nisu igrali tako dobro, ponosno i uvijek sa širokim osmijehom.
„Ja nisam iz te branše i nisam tada nešto ni znao o folkloru, ali njihov entuzijazam me motivisao da naučim što više i da se posvetim pisanju projekata kako bi obezbijedio novac za nošnje“, prisjeća se Boris sa knedlom u grlu.
Prvih godina je kao muzička pratnja folklorašima svirao harmoniku nekadašnji nastavnik muzičkog, Milorad Radoja Gari. Gusle je svirao najstariji član, Pero Soldat. Također, šest godina KUD je imao i fantastičan vokalno-instrumentalni sastav.
„Vokalni solista prelijepog glasa bila je Kristina Jozić, a pjevale su još Marina Jozić-Nenadić, Tihana Vukelja i Zorana Maleš. Muški vokalni solista bio je Ilija Nenadić, koji je ujedno svirao i gitaru, zatim Aleksa Babić Šiži (gitara), Neven Paštar (bubanj, daire), a kasnije su se pridružili Albert Cvitković (harmonika) i Dario Soldo (gitara)“, pripovijeda Boris.
Trenutno je aktivna samo folklorna sekcija koja broji oko 50 aktivnih članova, pretežno djevojčica. Manjak dječaka, Janko veoma profesionalno zakamuflira i koreografiju prilagodi djevojkama pa se nedostatak i ne primijeti.
„On je najzaslužniji za naše zapažene nastupe. Moje je da se pobrinem oko prijevoza, nabavki nošnji i ostale logistike, a njegova odgovornost i umijeće je da nauči djecu igrati“, ističe.
Stečena znanja sa seminara za koreografa i ona iz vlastitog iskustva na članove vješto prenosi upravo on, Janko Ivetić. Folklorom se bavi od 1984. godine. Koreografije je „naslijedio“ od Miloša Mikavice, a neke korake sam uklapa u reprezentativnu cjelinu kao umjetnički rukovodilac.
„U sjećanju mi je ostao urezan Novogodišnji koncert ‘89, na kojem je svako igrao po minimalno pet koreografija, pa tako i ja. Toliku količinu ponosa sam opet osjetio 2013. godine, kad smo za Krompirijadu prvi put odigrali Bunjevačke igre koje smo aktivno spremali“, prisjeća se Janko.
KUD je od 2013. godine organizator kulturno-umjetničkog dijela manifestacije „Dani glamočkog krompira“, koja se održava svake godine. Također je bila praksa da se jednom godišnje održi cjelovečernji koncert. U sklopu Dana opštine organizovali su 2017. godine prvu smotru folklora „Zajedno se ljepše igra, pjeva…“.
„Nažalost, u godinama poslije nismo uspjeli da nastavimo sa smotrom, jer zaista iziskuje velike troškove. Treba domaćinski dočekati druge učesnike (200 i više članova), obezbijediti im osvježenje, večeru, zabavu i druženje za sve članove, što je običaj na smotrama. Nadamo se da ćemo ove godine uspjeti da obezbijedimo sve uslove da održimo smotru jer nam je 80 godina od osnivanja društva“, govori Boris za eTrafiku.
Manifestacije na kojima učestvuju su uglavom sva dešavanja u Glamoču, počevši od Dana škole, pa do proslave vjerskih praznika na kojima budu pozvani. Do sada su nastupili u 30 gradova BiH i u četiri grada u Republici Srbiji. Društvo ne učestvuje na političkim skupovima i na događajima na kojima se spominju ratovi i vojske.
„Dva puta godišnje nastupamo u Drvaru, zatim na druženjima Glamočko veče koje organizuju zavičajna udruženja u Banjaluci, Novom Sadu i Beogradu, i rado se odazovemo i drugim manifestacijama na koje nas pozovu. Trenutno možemo obući preko 130 članova u nošnje i u mogućnosti smo da putujemo na nastupe“, napominje Lukajić.
Istinski osnivači ovog društva su glamočka djeca i omladina, cure i momci, aktivni članovi, jer bez njih KUD je samo slovo na papiru. Boris kaže da je ponosan na igru i ponašanje članova, kako se druže, pomažu i međusobno poštuju.
„Ja kao pojedinac nisam postigao ništa sam, postigli smo svi. Postignuće društva na koje sam ponosan je što smo svi zajedno, bez ikakvih razlika, ni po imenima, ni po vjeri i naciji. Svi igraju, pjevaju, drže se za ruke“, kaže Boris.
KUD je u prijeratnim vremenima brojao uvijek oko 200-250 članova, a jedan od njih je Miloš Minja Mikavica, koji svoj cijeli životni put prelazi igrom i pjesmom. Prvi put je zaigrao 1963. godine i od tada bilježi bezbroj nastupa na kojima je igrao, svirao i pjevao. Koreografskim radom počeo se baviti 1973. godine i time postavio čvrste temelje onome što imamo danas u Glamoču.
„U kolu su svi jednaki i ravnopravni. Ono nije pravilo razlike između vjera, ni staleža, ni polova ni godina. Kao sastavni dio narodne tradicije ono je izjednačavalo, vezivalo, mirilo i vaspitavalo igrače i razvijalo kod njih najzrelija ljudska osjećanja, ljubav prema slozi i jedinstvu“, napisao je Minja u svojoj knjizi „Glamočko kolo“.
Kako tada, tako je i sada, svi žive za pet minuta pozornice kako bi dali svoj maksimum, a onda se ponosno poklonili pred publikom. Dvanaest godina igra i Dragana Duvnjak koja najviše uživa igrajući Glamočko kolo, kroz koje se prikazuje i njeguje narodna tradicija i običaji Glamoča.
„Predivan je osjećaj biti dio tima koji zajedno kroz igru pokazuje snagu, mladost, energiju i uspjeh, a ja sam ponosna što se rad, trud i zalaganje nagradi gromoglasnim aplauzom publike“, govori sedamnaestogodišnja djevojka.
Nakon posljednjeg reosnivanja društva, zlatnim dobom može se nazvati 2013. godina, kada je društvo brojalo 76 aktivnih i oko 40 pasivnih članova.
„Drago mi je pa su se unazad godinu dana ponovo u KUD-u aktivirali naši nekadašnji članovi koji su bili u onom osnivačkom ansamblu. Dolaze na probe vikendom kad se uspiju iskupiti da su svi u Glamoču, želja za kolom nikada ne prestaje ko ga jednom zaigra“, govori Boris Lukajić.
Uz Janka i Borisa, veliku slavu KUD-u „Budućnost“ je donijela postava koja je aktivno igrala sedam godina u kontinuitetu, u međuvremenu su u kolu zajedno odrasli i otisnuli se u svijet igrajući. Sada najmlađi članovi imaju šest godina i njih budućnost i bine pod reflektorima tek čekaju.