Nakon što su članovi Kung-fu kluba „Lotos“ iz Banjaluke osvojili sedam medalja na Evropskom prvenstvu u kineskom rvanju, koje je prošle godine održano u italijanskom gradu Montesilvano, interesovanje za ovu sportsku disciplinu u gradu na Vrbasu je naglo poraslo, pogotovo među djecom.
Tekst i fotografije: Goran Dakić
Na tom takmičenju Marija Palić je osvojila dvije zlatne medalje, Lea Vujasin se okitila i zlatom i srebrom, Ana Matavulj je osvojila srebro, kao i Mile Đumić. Bronzano odličje pripalo je Mihailu Đumiću. Trener ovog tima Dragan Đumić, kaže kako je ovaj rezultat pomogao daljoj promociji kineskog rvanja.
“Naš klub postoji dvadeset i pet godina i kroz njega je prošlo hiljade polaznika. Prije nekoliko godina smo počeli da praktikujemo i kinesko rvanje (shuai jiao) i to nam je već donijelo nekoliko lijepih rezultata”, ističe Đumić za eTrafiku.
On dodaje da je kinesko rvanje posebno značajno za djecu koja se tek razvijaju. Naš sagovornik navodi kako je kompletan sistem vježbi u ovoj disciplini osmišljen tako da ojača tijelo, a pogotovo kičmeni stub.
“Danas je to od presudne važnosti za djecu. Torbe su sve teže, djeca sve više vremena provode držeći u rukama mobilne telefone ili pred računarom i kičma u tim situacijama najviše strada. Kinesko rvanje, između ostalog, umnogome jača leđa i čini sve da ona ostanu zdrava i prava godinama, čak i decenijama”, kazao je Đumić.
Kinesko rvanje, dodaje on, podsjeća na džudo, ali ima svoje specifičnosti koje ga čine drugačijom disciplinom od ovog japanskog borilačkog sporta. Kimono je drugačiji, a i same tehnike su suptilnije i elegantnije.
“Kinesko rvanje obraća pažnju na svaki aspekt tijela. Ono, kao što sam rekao, jača leđa, ali i noge, ruke, zglobove. Ono što je možda najvažniji aspekt treninga jeste – druženje. Djeca koja danas treniraju kinesko rvanje sutra neće postati nasilnici i siledžije. Od malih nogu ih učimo da oni treniraju da bi bili ispunjeni, srećni i zadovoljni, a ne da bi se dokazivali na ulici ili u učionici”, rekao je Đumić.
On dodaje da se u kineskom rvanje ne koriste udarci rukom i nogom i da je sve podređeno bacanju protivnika. Kinesko rvanje, kaže Đumić, razvija motoričke sposobnosti i muskulaturu vježbača.
“Vježbe snage i istezanja su teške, ali su više nego efektne. Vježbe se rade same, sa rekvizitima, sa partnerom. U Kini polaznici jednu vježbu rade satima dok je ne dovedu do savršenstva. Da biste bili dobar takmičar morate imati snažno tijelo”, istakao je naš sagovornik.
Kinesko rvanje, dodaje on, ne brine o estetici pokreta, već o „upotrebnoj vrijednosti“. Cilj je da protivnik bude bačen što prije i što pametnije. Zbog toga tijelo mora da zapamti svaki pokret, a za to su potrebne godine vježbanja.
“Ovu disciplinu mogu da treniraju i momci i djevojke. Ne postoje ograničenja. Kinesko rvanje nije namijenjeno samo mišićavim atletama. Djevojke su ravnopravne, jer kinesko rvanje, kao, uostalom, i kompletno kinesko borenje, koristi potencijale ljudskog tijela, odnosno zasnovano je na biomehanici. Naše tijelo može da uradi ono što može da uradi i preko toga ne može. A ono što može da uradi muškarac, može da uradi i žena i to bez bilo kakvih problema”, istakao je Đumić.
Pored ove discipline, u „Lotosu“ su na ‘meniju’ i tradicionalno kinesko borenje (wing chun), kao i tai chi quan koji se zasniva na umirujućim pokretima kako bi se pokrenula unutrašnja energija zvana Chi. Drastično se razlikuje od ostalih borilačkih vještina zbog svoje mekoće.
“Tai Chi ne razvija agresivnost, već vas uči da demonstrirate svoju superiornost, ali bez fizičke povrede protivnika. Ova borilačka vještina takođe zahtijeva potpunu fizičku i psihičku smirenost. Pokreti su spori i umirujući. Tai Chi pozitivno djeluje na čovjeka, jer ne možete biti ljuti i pod stresom i raditi ove pokrete sporo”, kazao je Đumić.