Iako svako dijete ima pravo na srećno, bezbjedno i smijehom ispunjeno djetinjstvo, svjedoci smo da mnogima od njih upravo to nedostaje. Umjesto osmijeha, često su suočeni sa problemima koji narušavaju njihov svakodnevni život i susreću se sa problemima u porodici, raznim oblicima nasilja, siromaštva i zanemarivanja. U takvim situacijama, govorimo o djeci i mladima u riziku.
Piše: Snježana Aničić Petković; Foto: Ajdin Kamber
Psihologinja Nataša Pivašević objašnjava da se pojam djeca u riziku koristi da opišemo svu onu djecu koju društvo na neki način nije uspjelo da zaštiti od nasilja, siromaštva i svih rizičnih faktora koji im se mogu dešavati. To zapravo znači da dijete nema zadovoljena sva dječja prava i da mu je rizično postojati u takvom okruženju. Svi ovi rizični faktori negativno utiču na njihov emocionalni, fizički i psihički razvoj.
„Tu je pitanje prioriteta kad gledamo na nivou društva, a na nivou pojedinca je da se pojedinac uključi u te stvari koje mu možda na prvu djeluju da ga se ne tiču, a dugoročno ga se itekako tiču. U smislu da kreira sebi dalje društvo. Ako zanemaruješ potrebe neke djece koja sad odrastaju, za 20-30 godina ćeš možda biti stara osoba čiju zajednicu trenutno vode djeca koja su tad bila zanemarena. Tako da, kako god okreneš, ne možeš zanemariti da je to svačiji problem”, smatra Pivašević.
Sa njom je saglasna i Tanja Boromisa iz Omladinskog centra „Zdravo da ste” iz Banjaluke, koja ističe da je jasno da je zakazalo cijelo društvo.
„Ima ona jedna stara izreka da je društvo, odnosno država, onoliko snažna koliko se brine o djeci i o starima. Djeca u riziku treba da, u svakom društvu, što prije dobiju onu podršku i pomoć koja im je u tom momentu potrebna. Puna su nam često usta djece, mladih, budućnosti, a gdje je tu sadašnjost? Sada u ovom momentu kako da pomognemo određenom djetetu da ono riješi problem i da ostvari svoja prava sada”, pita se.
Udruženje „Nova generacija” iz Banjaluke postoji od 2004. godine i pruža usluge socijalne zaštite, a fokus njihovog rada je na zaštiti prava djeteta. Svojim aktivnosti svakodnevno pruža usluge i zaštitu za preko 150 porodica iz cijele BIH. U posljednje dvije godine nadležnim institucijama uputili su 113 prijava sumnji na nasilje nad djecom i odraslim osobama, čime je obuhvaćeno ukupno 146 osoba. Najveći broj prijava se odnosio na nasilje u porodici (oko 48 posto), vršnjačko nasilje, te nasilje i uznemiravanje putem interneta.
Imajući u vidu sve veće potrebe djece i mladih za intenzivnijom podrškom u oblasti mentalnog zdravlja, početkom 2023. godine, Udruženje je pokrenulo Savjetovalište za djecu i mlade. Ono predstavlja sigurno mjesto gdje se omogućava psihosocijalna podrška, te grupni i individualni savjetodavni i psihoterapsijski rad.
Zbog popunjavanja kapaciteta, suočeni su sa listama čekanja za uslugu Savjetovališta. Na listi se nalaze djeca kojoj je potrebna pomoć. U ovom trenutku, kroz Savjetovalište mogu da obezbijede 30 besplatnih savjetodavnih termina mjesečno, a broj djece koji treba ovu uslugu je veći.
„To ne znači da ova djeca nemaju nikakvu vrstu podrške. Samim tim što smo upoznati sa tim da je djeci potrebna naša podrška, govori nam da su ona prepoznata od strane sistema i upućena prema nama. Pored nas, ova djeca dobijaju podršku i od nadležnog Centra za socijalni rad, Centara za mentalno zdravlje, kao i školskog sistema. U situaciji kada su kapaciteti Savjetovališta popunjeni, djeca dobijaju usluge našeg Dnevnog centra. Međutim, ta usluga Dnevni centar se kvalitativno razlikuje od usluge Savjetovališta koje primjenjuje drugačiju metodologiju, namijenjenu za individualni rad sa djecom i porodicama, te sam proces podrške kroz savjetovanje i psihoterpaiju može trajati i duže od godinu dana. Možemo reći da se radi o prelaznom rješenju, dok se ne oslobode termini u Savjetovalištu, te da su i u tom periodu djeca zaštićena“, rekao je Saša Risojević iz „Nove generacije”.
Usluga Dnevnog centra za djecu osnovana je još 2011. godine iz potrebe da djeca koja žive ili rade na ulici imaju sigurno mjesto na kojem mogu da budu zaštićeni te da dobiju zadovoljenje osnovnih bioloških potreba. Tokom vremena su korisnici Dnevnog centra postala djeca i mladi čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama.
Posljedice zavise od otpornosti djeteta
Veoma je pogubno ukoliko djeca na vrijeme ne dobiju pomoć koja im je potrebna jer doživljavaju i traumatsko iskustvo. Kako kaže Pivašević, kada smo u traumatskom iskustvu, i oporavak nam je teži, naročito što se trauma stvara u situacijama kada nemamo osobu koja će nam biti podrška, pomoći da riješimo problem i da prevaziđemo to što nam se dešavalo.
„Posljedice zavise od otpornosti djeteta. Normalno je da, ako živim u okruženju koje me podržava, gdje sam poštovana, gdje me niko ne zlostavlja, ni fizički, ni psihički, gdje imam dovoljno resursa za sebe, da ću ja biti najbolja moguća verzija sebe. Posljedice mogu biti i strašne, u smislu da dođe do smrtnih ishoda, da se djeca razvijaju dalje u osobe koje će biti nasilne same po sebi. Mislim, i sad kad svjedočimo odraslima koji su nasilni i agresivni, to su uglavnom bila djeca koja nisu imala nešto adekvatno u djetinstvu, nešto je tu moralo da nedostaje”, govori Pivašević.
Ključno je na vrijeme prepoznati problem i djetetu ponuditi psihosocijalnu i drugu pomoć. Bilo kakvo odgađanje ili stavljanje na listu za pomoć samo pogoršava situaciju. To bi značilo da jedan problem za sobom povlači drugi, čime situacija postaje složenija.
„Svi smo odgovorni. Dijete najviše vremena provodi u porodici i u školi. Ali isto tako mi moramo njemu da ponudimo mogućnosti da provodi svoje vrijeme i na drugačiji način. Da tražimo partnerstvo, da stvaramo saveznike, a ne da jednim drugima govorimo ko je više kriv”, rekla je Boromisa.
Potrebna sistemska rješenja
Da bi se pružila podrška i riješili problemi sa kojima se djeca susreću, potrebna su sistemska rješenja, ali i primjena raznih dokumenata, konvencija i slično. Ta rješenja je potrebno razdraditi uz zajedničko angažovanje porodice, škole, udruženja i institucija. Boromisa smatra da i dalje ništa nije urađeno osim prvog, početnog koraka. Djeca i mladi u riziku treba da imaju mjesta gdje mogu da provode slobodno vrijeme.
„Najbitnije je da počnemo sarađivati i da pitamo mlade i djecu. Svako rješenje koje mi ponudimo, a da njih nismo uključili, nije to to. Opet radimo za njih, a ne sa njima, a kad radimo nešto za nekoga, ne mora značiti da je ta osoba zadovoljna time. Tu baš treba da pazimo, da ih što više uključujemo, da slušamo mlade i djecu, jer pametniji su od nas, znaju bolje“, objašnjava Boromisa.
Iz Centra za socijalni rad Banjaluka rekli su da svaka osoba može prijaviti sumnju na nasilje, zanemarivanje i zlostavljanje djeteta direktno policiji, stručnoj službi škole, predškolskih ustanova, zdravstvenoj ustanovi, jer su svi ovi akteri potpisnici Protokola za zaštitu djece od nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja.
„Centar po prijavi postupa hitno i u skladu s nadležnostima. Prijavu da se radi o nasilju nad djetetom, ili prijave zanemarivanja i zlostavljanja, Centar može dobiti direktno od žrtve nasilja, ili od nekog iz socijalne sredine, od srodnika, komšija, prijatelja i sl. Najčešće prijave su od drugih ustanova kao što su škole i medicinske ustanove, te od policije. Saznanje o nasilju, Centar može dobiti i tokom nekog od postupaka koji se pred njim vode. Ovo se često događa u postupcima posredovanja prije razvoda braka ili postupcima zaštite interesa maloljetne djece, ali i u drugim postupcima u kojima se odlučuje o nekom pravu iz socijalne zaštite”, napominju iz Centra.
Ukoliko djeca shvate da im je potrebna pomoć mogu da se jave anonimno na „Plavi telefon”, besplatnu savjetodavnu liniju za pozivaoce iz svih mreža u BiH. Na pozive djece odgovaraju stručni savjetnici i psiholozi. Na ovaj način djeca i mladi mogu da dobiju podršku u vidu: mogućnosti za anonimnu prijavu nasilja i zlostavljanja djece ili zloupotrebe djece na internetu, prvu psihološku pomoć i podršku, savjetovanje u oblasti mentalnog zdravlja, porodičnih i vršnjačkih odnosa…
Tu su i druge organizacije koje rade sa djecom i mladima, a na raspolaganju im je i Centar za socijalni rad i policija.
„Uviđamo da većina propuštenih poziva na ‘Plavom telefonu’ nastaje poslije radnog vremena i danima vikenda. U ovom trenutku ‘Plavi telefon’ je dostupan radnim danima od 9.00 do 17.00 časova. Kako bismo smanjili broj propuštnih poziva bilo bi potrebno da linija bude dostupna 24/7. Značajnu razliku napravilo bi i to ukoliko bi linija bila dostupna do ponoći i tokom vikenda, s obzirom na to da veoma nizak postotak propuštenih poziva nastaje poslije ponoći. Zbog ovih izazova mi smo uveli opciju anonimnog dopisivanja, koje ostavlja mogućnost da djeca pišu kada god požele, a da odgovor dobiju naredni dan. Međutim ovo nije rješenje koje će omogućiti trenutnu podršku i zaštitu, te mi radimo na tome da dobijemo dodatnu podršku kako bismo proširili radno vrijeme usluge”, iskren je Risojević.
Dodaje da su u prošloj godini pružili podršku za preko 3.000 djece u čitavoj BiH. Cilj im je da tokom ove godine usluge pruže za 4.500 djece.
„Kako bismo došli do tog broja, pokrenuli smo platformu ‘Štit nove generacije’ koja ima za cilj da okupi i animira humane građane i društveno odgovorne kompanije da nam se pridruže i svojom donacijom i podrškom nam pomognu da unaprijedimo kapacitete. Platforma je tek počela sa radom, ali nam se već pridružilo preko 30 građana i nekoliko kompanija, što nam govori da su naši ljudi spremni da se uključe i daju svoj doprinos”, ponosan je Risojević.
Problemi i sa mentalnim zdravljem
Iz Institucije ombudsmana za djecu RS naglašavaju da zabrinjava i činjenica da dosta djece i mladih ima problema sa mentalnim zdravljem i apeluju na roditelje da razgovaraju sa djecom.
„Kada se radi o uzrocima koji dovode, odnosno koji bi mogli uticati na mentalno zdravlje mladih, na prvom mjestu su razni traumatični događaji, zatim određene promjene koje im se dešavaju (razvod roditelja, preseljenje, promjena škole), eksperimentisanja sa alkoholom i drogama. Jedan od faktora koji sama djeca navode jeste preopterećen i prezahtijevan školski sistem, kao i prevelika očekivanja koja im se nameću u svim sferama života, a naročito u digitalnom okruženju. Važnu ulogu imaju i škola, koja treba da predstavlja sigurnu i podsticajnu sredinu za psihofizički razvoj djeteta, ali i porodica, koja u stvari predstavlja primarni sistem podrške”, navode iz ove institucije..
Boromisa govori da ima malih promjena kada je u pitanju mentalno zdravlje, jer više ne postoji strah da se o tome priča, kao što je ranije bio slučaj. Danas se o ovoj temi govori više i otvorenije, ali se i dolazi do saznanja da smo kao društvo zanemarili mentalno zdravlje koje nam sada dolazi na naplatu. Da se zbog mentalnog zdravlja češće traži pomoć, potvrdili su i iz „Nove generacije”.
„Najčešći razlozi zbog kojih nam se djeca, ali i odrasli obraćaju jesu problemi sa mentalnim zdravljem, a najčešće teme o kojima razgovaraju jesu strah i anksioznost, depresivnost, napadi panike, suicidalne misli i ideje, te samopovređivanje. Savjetnici su tu da saslušaju osobu koja nam se obrati, da joj pruže podršku i da kroz razgovor, zajedno sa njom, pokušaju da osmisle rješenje koje bi bilo najadekvatnije za određenu situaciju ili problem. Savjetnik nikada neće kritikovati ili osuđivati osobu ili umanjivati njen problem. Bitno je napomenuti da savjetnici nisu tu da osobi govore kako treba da postupi u određenoj situaciji ili da za nju donosi odluke, već je ohrabruje da prihvati problem, pronađe rješenje i informiše je ili uputi na institucije koje mogu pomoći”, objasnio je Risojević.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, trenutno imamo preko 100.000 djece u stanju socijalne potrebe. Djeci i mladima u riziku je potrebna naša podrška kako bi dobili priliku za ispunjeniji i srećniji život.