Nešto obično poput lista papira u pravim rukama može da se pretvori u umjetničko djelo. Iz daljine, rad Vesne Rikić izgleda kao savršena silueta balerine u svom plesu, dok izbliza vidite sitne papiriće koji u konačnici daju fascinantnu umjetničku kreaciju.
Piše: Aleksandra Đukić; Naslovna fotografija: Aleksandra Đukić
Rođena je u Priboju kod Lopara, a od malih nogu je imala sklonosti ka umjetnosti. Počevši od origami knjižice, krenula je u svijet tajni papira. Prvo je pravila jednostavne, dvodimenzionalne figurice, obično u vidu životinja. Pojavom Interneta, počela je sama da istražuje različite oblike dok nije došla do kviling tehnike, koja je u stvari lijepljenje trakica i papira na čvrstu podlogu. Njen rad možete da pratite putem Instagram stranice.
„S obzirom na to da sam sve sama učila, trebalo mi je dosta vremena, a na početku nisam imala ni sav potreban alat, poput tegle za motanje, pribor za sječenje, te nožiće, podlogu. Prvo sam sve ručno makazicama sjekla, nisam mnogo boja papira imala. Sada sam stigla do 80 nijansi i svaki put kad radim neku sliku, opet mi fali neka boja između. Poprilično sam napredovala, sama sam radila, možda je malo teži put, ali je opet zanimljivije kad sam istražuješ i sam napreduješ”, svoju priču počinje Vesna.
Uvijek se vraća papiru
Radoznala po prirodi, isprobavala je razne vrste umjetnosti, ali kaže da se uvijek vraća papiru. Svaki rad nastaje od ideje koja se rodi u njenoj mašti, a zatim prvo dolazi skica. Prava magija počinje kada posegne za makazama i skalpelom. Njeni alati su skromni, ali precizni. Oštrica skalpela klizi kroz papir tiho i odlučno, stvarajući savršene krugove, trouglove ili fragmente nepravilnog oblika. To nisu samo komadići papira i trakica u boji, to su u suštini dijelovi njene vizije.
„Oduzme poprilično vremena, nekih deset-dvadeset sati, zavisi od rada. Zna to da traje i po mjesec dana. Sve zavisi od težine rada, veličine, koliko ima detalja. Sad pretežno radim narudžbe za dječje sobe, dječja imena sa nekim još okolo figuricama”, pojašnjava Vesna.
Svaki komadić papira lijepljen je sa gotovo hirurškom preciznošću. Vesna ne slika uljem na platnu, ali slika strpljenjem na papiru.
„Poprilično sam zadovoljna koliko imam narudžbi, još je to uži krug, naša regija, nisam se toliko posvetila reklamiranju svojih radova. Nisam se promovisala, ali sam opet zadovoljna sa ovim i imam poprilično narudžbi. Malo se cijeni umjetnost kod nas, na osnovu vremena koliko se potroši na neki rad, ne može se postaviti takva cijena da se to i proda, uvijek se gleda da se uskladi cijena, tako da nije toliko cijenjeno. Više se u drugim zemljama cijeni umjetnost”, govori Vesna.
Fotografija kao hobi
Pored pravljenja radova od papira, Vesna se bavi i fotografisanjem. Počela je prvo da fotografiše životinje u prirodi i neke zanimljivosti, čisto iz hobija. Onda su ljudi u njenom okruženju čuli da ima fotoaparat pa su počeli da je zovu da fotografiše privatna veselja i odlučila je da nabavi bolju opremu, te da se više posveti tome. Podršku od svoje sredine u početku nije imala. Iako je završila građevinski fakultet, gdje je preciznost takođe bila obavezna, Vesna je ipak izabrala umjetnost koja je, kako kaže, više ispunjava.
„Nekako sam našla veći mir ovamo u umjetnosti, to mi je nešto što me opušta i što mi čini zadovoljstvo, ljubav prema tome je prevagnula. Vidjeću dokle će me put odvesti, jer kad sam kretala dosta su ljudi me pitali kakve koristi imam od toga, ali sam ja to radila čisto za sebe, opuštalo me. Ljudi su govorili: ‘Nemaš nikakvu korist, zašto radiš to’. Ali malo po malo su promijenili mišljenje kako sam počela da dobijam narudžbe, imala izložbu, radionice, ni sama nisam znala da će me put tamo odvesti”, priča nam Vesna.
„Papir, to je moj svijet”
Njene kreacije su opipljiva poezija, dokaz da od najobičnijeg materijala može da se stvori nešto vječno. Svaki komad papira govori nam da je ljepota često sakrivena u zbiru svih naših malih, pažljivo isječenih trenutaka.
„Uglavnom su motivi mojih radova iz prirode, to najviše preovladava jer je to ono što me opušta i gdje se najviše pronalazim. Uvijek imam par početih radova i uvijek imam neke ideje dok nešto drugo radim, neku drugu sliku pa to usput zapisujem. Uvijek imam nešto započeto, što se toga tiče ne nedostaje mi ideja. Mene to opušta isto kao što neko slika nešto, nešto plete, hekla, tako i mene papirići. Lijepim ih pincetom, neku muziku u pozadini pustim i to je to, to je moj svijet. Ljeti imam više fotografisanja pa manje imam radova, kombinujem, uklapam se”, kaže Vesna.
San o velikoj izložbi
Prvu samostalnu izložbu Vesna je imala u rodnim Loparama 2019. godine, kada je vodila i origami radionice za djecu. Pored toga, izlagala je na kolektivnim izložbama u Bijeljini. U okviru Evropske noći istraživača u Brčkom, takođe je vodila radionice za djecu. Dodaje da kao i većina umjetnika, mašta o nekoj velikoj izložbi svojih radova.
„Mislim da većina umjetnika ima san o velikoj, samostalnoj izložbi, samo meni nedostaje vremena da se posvetim tom radu za svoju dušu i tim malo ozbiljnijim, težim radovima koji bi išli na te izložbe. Nadam se da ću naći vremena, težim ka tome”, objašnjava Vesna.
Ova umjetnica rado čita nobelovca Ivu Andrića i slaže se sa njegovim citatom da je: „Umjetnost slična životu, izgleda kao igra, ali u stvari je đavoljski ozbiljna stvar i utoliko ozbiljnija ukoliko više liči na igru”.
