Dok na ulicama Banjaluke “plivaju ribe” u popularnim starkama, muškim farmerkama i Celine Paris majicama, Ana Lazić iz Banjaluke samostalno kreira originalne komade odjeće kao bunt protiv uniformisanosti. Njena modna linija zove se “Vrisak” i predstavlja reakciju na kič koji nas okružuje i način borbe protiv kupovine skupih markiranih komada odjeće “radi naroda”.
Ana je prvo počela sa izradom nakita, a onda je odlučila da započne nešto novo. Kaže da joj je dosadilo da viđa cure u majicama sa američkim zastavama i natpisima na engleskom jeziku.
“Radim i natpise na engleskom jeziku ako dobijem takvu narudžbu, ali forsiram naš jezik, ćirilicu i latinicu. Cilj mi je da stvorim brend koji će biti prepoznatljiv za Banjaluku i da ljudi kad odu negdje vani mogu predstaviti nešto što je karakteristično za kraj iz kojeg dolaze”, priča Ana za eTrafiku.
Sa izradom originalnih stvarčica počela je prije skoro godinu dana, a u početku je šila samo cekere. Sada izrađuje majice, suknje, šorceve, torbe, ukrase za kosu..
“Radim samo sa pamučnim majicama. Pravim i modne kombinacije majica u kompletu sa suknjom ili sorcem. Parola je da neko može da izabere kombinaciju čija cijena ne prelazi 30 maraka. Novina su majice dugih rukava, a uskoro će biti u ponudi i pamučne kape sa tekstovima, kao i kecelje”.
U početku je izrađivala odjeću samo za Banjalučanke, ali su ubrzo počele da se javljaju i cure iz Federacije, Hrvatske, Crne Gore, Slovenije… Narudžbe se obavljaju najčešće preko Fejsbuka, ali i u butiku “Ormar” gdje Ana izlaže svoje modele.
“Imam odličnu saradnju sa “Ormarom” koji je jedini butik komercijalne prodaje kod nas. Ljudi se javljaju na profil na Fejsbuku i na Tviteru, a broj narudžbina raste iz dana u dan”.
U izradi majica pomaže joj kolega koji je grafičar, ali Ana uči da i sama savlada grafiku i štampu. Želja joj je da usavrši tehniku štampe kako bi sve stavila na jedan viši nivo, napominjući da to neće uticati na povećanje cijena robe.
“Pristupačne cijene biće karakteristika “Vriska” bez obzira na to koliko se razvije u budućnosti. Planiram da pokrenem neku vrstu Web shopa i slanja robe u inostranstvo preko PayPala, a nije isključeno da ću uskoro otvoriti neki prostor u kojem bi bili izloženi svi komadi odjeće”.
Za naziv modne linije “Vrisak” odlučila se na prijedlog drugarice, jer vrisak uvijek ima odjeka i izaziva reakciju. To može biti reakcija i na pozitivno i na negativno.
“Kroz naš “Vrisak” reagujemo na kič koji nas okružuje i revolt npr. protiv odlaska u kupovinu vikendom u Zagreb, Grac, Beč, gdje se sa posljednjim novcem u kući odlazi u velike gradove da se kupi nešto markirano da bi se ovdje pokazalo. Kod nas skup komad odjeće svoju realizaciju dobije onog momenta kad se pokaže među narodom, a većina kupuje markirano samo da bi se pokazala pred drugima, a ne za sebe.”
Ana kaže da su djevojke na ulicama generalno loše obučene i da sve nose istu obuću i odjeću, a trenutno su to starke, muške farmerke i Celine majice.
“Mislim da im nedostaje samopouzdanja. Kupuju iste stvari na istim mjestima i potpuno su uniformisane. Upravo te osobe kritikuju sve što je drugačije i što odudara.”
Kaže da su ljudi koji joj se javljaju bez kompleksa i ljudi kojima nije bitno kako će neko drugi doživjeti njihov stil oblačenja, oni su sigurni u sebe i mogu da nose majice sa porukama koje predstavljaju neki njihov stav. “Vrisak” populacija svakodnevno raste, a Ani su posebno drage reakcije ljudi na njene kreacije i kada se djevojke same jave sa nekom svojom idejom, nakon što su na ulici vidjele neki njen model.
Od kreativnog rada, tvrdi Ana, kod nas se ne može živjeti jer se to u našem društvu ne cijeni dovoljno. Kod nas dobra ideja nema dobar prijem kod ljudi jer su sumnjičavi prema domaćim stvarima.
“Mladi imaju ideje i želje ali nemaju mogućnosti da ih ostvare. Mi, npr. nemamo udruženje koje bi radilo projekte i dobijalo subvencije za neki samostalan rad. U Banjaluci npr. ne postoji ni suvenirnica na nekom vidnom mjestu i većina ljudi koji ovdje dođu vjerovatno neće naići na prodavnicu u kojoj mogu kupiti neke stvari koje su karakteristične za Banjaluku. Dobre ideje se razvijaju u finom okruženju i atmosferi, a kod nas mladi ljudi imaju probleme egzistencijalne prirode i većina je na budžetu roditelja. Dodatni posao košta, traži ulaganja i ako nemate neki višak novca ne možete ni započeti samostalan posao.”
Anina poruka curama je da kad se pogledaju na ogledalo treba one da budu zadovoljne onim što vide na drugoj strani, da se na tome zadrže i ne obaziru se na komentare kad izađu napolje. Nije samo ono što je golo, ili ono što se stalno reklamira, lijepo i elegantno, poručuje Ana i podsjeća da postoje i kodeksi oblačenja kojih se treba pridržavati.
“Pokušajte same sebi nešto iskreirati, prepraviti neke stare stvari, odjeću vaših mama ili baka, a najbitniji je vaš lični doživljaj svakog komada odjeće koji nosite”.
Ukoliko ste zainteresovani za neki od modela iz “Vrisak” kolekcije” javite se na Fejsbuk profil Vri Sak gdje ćete odabrati veličinu i boju modela koji vam se dopada, a možete i sami učestvovati u dizajnu vaše nove majice. Rok isporuke robe je dva dana, na principu lične primopredaje ili slanja poštom.
eTrafika.net – Sonja Terzić