Filmovi sa scenama seksa, droge, nasilja i slično nisu rijetkost u bioskopima. Upravo takve filmove često gledaju i maloljetnici, iako su scene neprimjerene za njihov uzrast. Postavlja se pitanje ko je nadležan da ih zaštiti od takvog sadržaja?
Piše: Snježana Aničić
Portalu eTrafika nedavno je pisao jedan čitalac nakon što je prisustvovao proslavi dječijeg rođendana u bioskopu, a „slavilo“ se ni manje ni više nego uz film „Joker“. Svi koji su pogledali film, ali i oni koji nisu, znaju da nije prikladan za dječiji uzrast.
„Sa djecom nije bila prisutna odrasla osoba. Bilo ih je 10-ak, a nakon filma jedna gospođa koja je sjedila ispred mene pitala ih je koliko imaju godina. Klinci su odgovorili da imaju 12 i proslavljaju rođendan, ali roditelji, niti bilo ko stariji, nije bio prisutan sa njima. U više navrata ih je kompletna sala upozoravala da prekinu sa pričom, ali nije pomoglo. Djeca k'o djeca što bi se reklo, pričaju, galame, smiju se, ulaze, izlaze iz bioskopa… Pitanje je samo kakvi su to roditelji koji ih puste na ovakav film (očigledno potpuno nezainteresovani za sadržaje koje im djeca gledaju). Takođe, da su nešto naročito bili šokirani sadržajem, ne bih rekao, a to je već malo veći problem upravo iz razloga što je maloljetnicima danas sve dostupno (YouTube i Internet generalno)“, govori D. P.
Kakve posljedice ostavljaju na maloljetnike?
Psihologinja Tamara Bjelić kaže da filmovi sa nasilnim sadržajem imaju mnogo uticaja na maloljetnike. Ona ističe da postoje brojna istraživanja koja se bave vezom nasilnih sadržaja u filmovima, serijama, video-igricama i pojavom nasilnog ponašanja kod onih koji te sadržaje konzumiraju.
Važno je naglasiti da medijsko nasilje nije jedini uslov za pojavu nasilnog ponašanja, već je uvijek povezan sa drugim faktorima kao što su socijalna isključenost, neadekvatni vaspitni stilovi i slično.
„Izloženost nasilnim sadržajima utiče na nekoliko nivoa: izaziva emocionalnu uznemirenost, najčešće praćenu fiziološkim reakcijama, dovodi do navikavanja i neosjetljivosti na nasilje, te ukoliko su gledaoci mlađi, a ‘medijski junaci’ na neki način nagrađeni zbog nasilnog ponašanja može doći do želje za oponašanjem“, objašnjava Bjelićeva.
Na kome je odgovornost?
Kada su u pitanju filmovi koje gledaju maloljetnici, roditelji su ti koji treba da prate šta njihova djeca gledaju, smatra psihologinja i dodaje da je to ponekad zaista teško.
„Roditelji treba da vode računa o sadržajima kojima su djeca izložena, međutim, rijetko smo u mogućnosti djecu potpuno izolovati od sadržaja koji imaju elemente nasilja. Zbog toga je važno da roditelji razgovaraju sa djecom o sadržajima koji su prikazani, te da pomognu djeci da poruke procesiranju na adekvatan način. Djeca koja se osjećaju sigurno, imaju povjerenja u roditelje i imaju razvijeno samopoštovanje lakše će se nositi sa potencijalno štetnim medijskim sadržajima“, rekla je Bjelićeva.
Antonija Hila Tomljanović iz CineStar-a napominje da u BiH ne postoji odgovarajući sistem kategorizacije koji bi omogućio nezavisnu kategorizaciju sadržaja.
„Osoblje našeg kina je edukovano u smislu zaštite maloljetnika, te je do sada uspješno putem svojih djelatnika na blagajnama, te ispred ulaza u kino dvorane napominjalo o kakvim se filmovima radi, te da pojedini naslov nije primjeren određenom uzrastu“, ističu iz CineStar-a.
Iako pokušavaju da upozore na filmove sa nasilnim sadržajem, iz CineStar-a poručuju da posjetioce ponekad ne mogu da odgovore od kupovine karte.
„Oni obično prave scene prilikom kupnje ili/i ulaska u dvoranu u kojima se prikazuju filmovi i pitaju kojim pravo im uskraćujemo mogućnost gledanja filmova, te se na navedeni način izlažemo i sankcijama temeljem drugih pravnih propisa, primjerice o zaštiti potrošača. Takođe, bez odgovarajućeg pravilnika i službene kategorizacije naš rad je otežan jer se ne možemo pozvati na neku službenu, nezavisnu kategorizaciju o primjerenosti određenog filma, već je to prepušteno našem iskustvu i nekim opštim saznanjima. Bez službene kategorizacije primjerene zakonu, naši djelatnici nemaju niti formalno pravo uskratiti mogućnost gledanja kupcima ulaznica“, naveli su za naš portal.
Prije nego djeci dozvolite da pogledaju neki film, uradite nekoliko stvari. Prvo, pogledajte trejler i zajedno izaberite koji film će pogledati.
Takođe, pokušajte da usmjerite djetetovu pažnju na filmove koji su bez nasilja i podstiču kreativnost. Ukoliko se u filmu pojavi scena nasilja, razgovarajte sa djetetom o tome i objasnite da se problemi rješavaju i na druge načine, a ne samo nasiljem.