Izučavanje vjeronauke u osnovnim školama u RS je (ne)obavezno, ali samo kada se roditelji na početku drugog razreda izjasne da li žele ili ne da njihovo dijete pohađa časove.
Piše: Snježana Aničić
Banjalučanin Bojan Jorgić već neko vrijeme pokušava da riješi problem koji njegovo dijete ima s časovima vjeronauke. Dječak pohađa peti razred i nalazi se na spisku onih koji slušaju vjeronauku, ali je u praksi stvar prilično zamršena.
Saglasnost o pohađanju nastave je dala djetetova majka koja je ranije bila staratelj. U međuvremenu, nakon majčine smrti, starateljstvo je pripalo ocu koji ne želi da njegov sin sluša vjeronauku.
„Ja sam protiv vjeronauke u školama, jer smatram da sva djeca treba de se odgajaju kao mali kosmopoliti. To je dijeljenje u školama, niko o tome ne razmišlja. Bivša supruga je dala saglasnost u prethodnoj školi, a ja sam i tada bio protiv i uputio sam dopis, ali su prihvatili njenu saglasnost jer je bila staratelj“, govori Jorgić.
Iz škole su mu potvrdili da učenik mora da nastavi sa časovima zbog ranije date saglasnosti. Nakon toga, otac je školi dostavio potvrdu iz Centra za socijalni rad u kojoj stoji da je trenutno on staratelj i da može donositi odluke koje se tiču djeteta, ali ni to nije doprinijelo rješenju problema.
Jorgić dodaje, da sa vjeroučiteljima nikada nisu imali nesuglasica, a od trenutnog nastavnika je tražio više razumijevanja i da se zauzme za dijete. Dječak je ranije imao zaključnu ocjenu, ali je dobijao manje zahtjevne zadatke nego ostali učenici.
„Pitao sam sina da li želi da ide na časove i rekao je da ne želi. Imam kćerku koja ide u treći razred i ona ne sluša vjeronauku. Vjerujem da njega i to pomalo zbunjuje, zašto on mora da sluša, a sestra ne“, napominje naš sagovornik.
Pomoć tražio na više adresa
Tražio je pomoć i od Ministarstva prosvjete i kulture RS, kao i od OSCE-a i potpredsjednika RS, Ramiza Salkića. Kako kaže, svi ističu da razumiju problem i obećali su pomoć, ali sve je ostalo samo na riječima.
„Iz Ministarstva su mi slali štura obavještenja u kojima stoji da, kada se krene na časove, ne postoji mogućnost da se odluka promijeni. Tražio sam da se problem trajno riješi i zbog zaključne ocjene, jer šta ćemo ako ostane neocijenjen“, objašnjava Jorgić.
Iz Ministarstva su nam potvrdili da su bili u kontaktu sa ocem. Kako su rekli, razumiju problem, ali je zakonska procedura jasna da jednom donesena odluka ne može da se mijenja.
Objasnili su i zašto se traži saglasnost roditelja ako je riječ o obaveznom predmetu.
„Nije obavezno ako se roditelji na početku drugog razreda opredijele da učenik ne pohađa časove. Dakle, imaju mogućnost izbora, ali kada se opredijele da dijete izučava, nastavlja se tako bez mogućnosti predomišljanja i tako je propisano Zakonom o osnovnom vaspitanju i obrazovanju. Obaveza svih je da se pridržavaju zakonskih propisa“, rekla je Aleksandra Marić iz Ministarstva prosvjete i kulture.
Marićeva je istakla da postoje roditelji koji mijenjaju svoja vjerska opredjeljenja u periodu školovanja njihovog djeteta.
„Davanje mogućnosti za odustajanje od pojedinih nastavnih predmeta za sobom povlači mnoge nedoumice: upisivanje i ispisivanje podataka u pedagošku dokumentaciju i evidenciju, način formiranja odjeljenja, raspored časova, norma radnika itd. Kako ne bi u toku školovanja učenika dolazilo do nejasnoća i nedoumica u pogledu organizovanja njegovog školovanja i rasporeda časova i drugih aktivnosti, te vođenja pedagoške dokumentacije, Zakonom je data mogućnost izbora, kao jedina moguća u praksi. U skladu sa važećim Zakonom, nije predviđena mogućnost oslobađanja obaveze pohađanja nastave za bilo kojeg učenika“, navela je.
Jorgić dodaje da, za vrijeme časova vjeronauke, dječak izađe iz škole i vrijeme provodi sa njim. Ukoliko otac ne može izaći s posla ili je loše vrijeme, dijete ostaje u prostorijama škole i radi zadaću iz drugih predmeta.
„To je privatna, intimna stvar. On, ako kasnije odluči da bude sveštenik, svećenik ili hodža, imaće moju podršku, ali smatram da je ovo sada diskriminacija. O vjeri se treba učiti u crkvi i kod kuće, a ne u školi“, smatra ovaj otac.
Kontaktirali smo i Osnovnu školu “Aleksa Šantić” iz koje su nam rekli da su se za navedeni slučaj obraćali nadležnom Ministarstvu, jer sami nisu mogli da donesu odluku.
“U skladu sa njihovim pismenim tumačenjem, odgovorila sam imenovanom roditelju”, rekla je direktorka Svjetlana Radusin i dodala, da učenici koji ne slušaju nastavu, mogu da napuste školu samo uz prisustvo roditelja.