Očevi djece koja se nalaze na bolničkom ležanju na Klinici za dječije bolesti UKC RS ne mogu biti njihova pratnja, iako za to nema zakonske prepreke. Jedina prepreka je, čini se, loša volja osoblja odjela na kome se dijete nalazi. Roditelji tvrde da uz njihovu djecu mogu ostati isključivo majke i da očevima prisustvo nije dozvoljeno iz nepoznatih razloga.
Piše: Snježana Aničić, Naslovna fotografija: Bojana Prešić – Fotobaza.ba
Prema Pravilniku o sadržaju, obimu i načinu ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, ovo pravo može da ostvari ili jedan od roditelja (otac ili majka) ili staratelj djeteta.
“Pravo na boravak uz dijete ostvaruje se na osnovu uputnice doktora koji je dijete uputio u bolnicu, a na osnovu preporuke ljekara specijaliste. Takođe, bolnica u kojoj se liječi dijete mlađe od šest godina, ili dijete ometeno u razvoju, može da predloži dnevni smještaj roditelja ili drugog staratelja iako to nije navedeno na uputnici. Dnevni smještaj pratioca, bolnica može da predloži i u slučaju liječenja djeteta do 18 godina života, ukoliko je oboljelo od maligne bolesti. Ukoliko roditelj, odnosno pratilac, ima preporuku ljekara, njegov boravak u bolnici finansira Fond. Međutim, ukoliko pratilac, osiguranik Fonda zdravstvenog osiguranja RS želi da boravi sa djetetom u bolnici i kada ljekar ne preporuči pratnju, odnosno mimo Pravilnika koji reguliše ovu oblast, u tim situacija Fond ne finansira pratnju nego pratilac sam snosi troškove boravka”, objasnili su iz Fonda zdravstvenog osiguranja (FZO) RS.
Roditelji imaju jednu priču, nadležni drugu
Tijana Mihić, majka dvojice dječaka, podijelila je svoje nedavno iskustvo sa Klinike za dječije bolesti UKC RS. Kako je rekla, njenom suprugu nije dozvoljeno da ostane uz dijete iako je ona bila spriječena.
“Moj sin je nedavno morao ostati sam u bolnici, dan prije je napunio šest godina. Pustili bi me da budem s njim, ali ja nisam mogla doći, jer je i mlađi sin na već postojeću upalu uha i grla dobio i simptome zbog kojih je stariji sin morao u bolnicu. Morala sam birati s kim ću od njih dvojice biti. Morala sam ostati sa djetetom kojem je u tom trenutku moje prisustvo, a i dojenje, bilo neophodno. Supruga nisu pustili da bude sa sinom u bolnici uz objašnjenje da ‘nikad očevi nisu bili u pratnji djece’. Voljela bih da se to promijeni, što prije, da ukoliko otac želi (treba, mora) ostati u bolnici sa svojim djetetom, to i može, da ima pravo na to”, rekla je za eTrafiku.
Objašnjenje da “to ne može” nije dovoljno opravdan razlog, posebno ako se uzme u obzir da je Pravilnikom naglašeno da može biti bilo koji roditelj.
“Za sada je na Klinici za dječije bolesti to dozvoljeno samo majkama. Nema načina da u bolnici ostane otac, ne možemo to ni platiti, ni dogovoriti sa doktorima, jednostavno, to ne može i nikad nije moglo, tako su nam rekli. Kažu, očevi ne mogu, jer na odjelima često budu majke dojilje. I to je, koliko sam razumjela, jedini razlog. To nema smisla, jer na većini odjela na pedijatriji, u sobi bude jedno dijete sa majkom, dakle, svako u svojoj sobi, sa pacijentima iz drugih soba se i ne vide”, rekla je Mihić.
S druge strane, načelnik Klinike za dječije bolesti RS Vladimir Mirošljević napominje da to nije istina i da jednaka prava imaju oba roditelja.
“Razlike nema u prijemu muškog ili ženskog roditelja sa djetetom u Kliniku za dječije bolesti ukoliko postoji indikacija za prijem djeteta na hospitalno liječenje. Roditelj ostaje u bolnici sa djetetom u skladu sa odlukom FZO RS u vezi sa prijemom roditelja uz bolesno dijete. Ukoliko se primi muški roditelj sa djetetom potrebno mu je obezbijediti samostalnu sobu tj. da osoba muškog pola koja je u pratnji djeteta ne bude u istoj sobi sa osobom ženskog pola koja je u pratnji djeteta”, objasnio je doktor Vladimir Mirošljević dodajući da je tokom prošle godine sa bolesnom djecom bio hospitalizovan 21 muški roditelj iz čega proizilazi da ne postoji nikakva razlika u prijemu jednog ili drugog roditelja.
Kako je rekao, s obzirom na veliki broj hospitalizovanih pacijenata i reorganizacijom Klinike koja je ujedno i COVID bolnica za sve bolesne i teške pacijente u RS, nekada nisu u mogućnosti da tom zahtjevu odgovore.
Loše iskustvo imao je i Petar Nikolić kojem nije dozvoljeno da ostane uz dijete.
“Ovo je veoma specifična tema o kojoj ljudi uglavnom ne razmišljaju dok se ne nađu u bezizlaznoj situaciji. Na primjeru svoje porodice mogu da kažem, kada je mlađi sin trebalo da radi određene pretrage i kraći boravak u bolnici, došli smo u situaciju da supruga u poodmakloj trećoj trudnoći, sa mučninama koje su je i pratile i u jeku pandemije ide da boravi u bolnici sa sinom, pored mene koji je u istoj ili čak većoj mjeri u tom trenutku djetetu mogao da se posveti. Onda kada se poklope različiti faktori i na raspolaganju nemate baku, tetku ili nekog drugog shvatate da dijete nema opciju i naizgled beznačajna stvar postaje nepremostiva”, priča Nikolić.
Poručio je da Inicijativa za dozvoljen boravak očeva u bolnici “nije borba za prava očeva nego za prava djeteta, da ima dva roditelja koja podjednako učestvuju u djetetovom odrastanju, pa i svim segmentima koje odrastanje prati”.
“Realnih i opravdanih razloga za sprečavanje očeva da borave sa djecom u bolnici nema i to treba da shvate oni koji o tome odlučuju. Veoma je bitno da se cjelokupni sistem RS u većoj mjeri prilagodi djeci i višečlanim porodicama, a dobar početak za iniciranje je zdravstvo. Kada je riječ o bolnicama i djeci, pa i pravima porodica, uvijek treba iskoristiti priliku i napomenuti javnost da su uslovi na odjelima UKC-a RS, Ginekologije i akušerstva, Pedijatrije i drugim, i dalje u katastrofalnom stanju po pitanju infrastrukture”, rekao je Nikolić.
Dodao je da RS treba da učini sve da u fokus svog postojanja stavi porodicu i da na svaki način ohrabri mlade ljude da zasnivaju porodice i da podižu djecu.
“Kad nam to bude stvarni strateški prioritet, o ovakvim temama neće biti potrebe da se raspravlja”, zaključuje Nikolić.
Kome roditelji mogu da se obrate?
Iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS su rekli da ova oblast nije u njihovoj nadležnosti i da sve potrebne informacije tražimo od nadležnih zdravstvenih ustanova i Fonda zdravstenog osiguranja.
Institucija ombudsmena BiH je potvrdila da očevi, prema Pravilniku, imaju jednaka prava kao majke. Kako su rekli, ukoliko se u praksi pojave ovakvi slučajevi, nameće se zaključak da se u takvim situacijama ne poštuju odredbe Pravilnika.
“Savjetujemo roditelje da se obrate menadžmentu zdravstvene ustanove, odnosno svojoj nadležnoj organizacionoj jedinici FZO, jer postoje i rade zaštitnici prava osiguranih lica pri svakoj nadležnoj filijali Fonda, a naši građani se uvijek mogu obratiti i Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH. Očevi kojima nije dozvoljeno da budu uz djecu tokom bolničkog liječenja mogu se, isto tako, obratiti i Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite, te nadležnoj inspekciji. Takođe, Pravilnikom je jasno definisana procedura u vezi sa pratnjom djeteta i od svih ustanova zdravstvene zaštite treba insisitirati na dosljednoj primjeni Pravilnika”, poručili su iz Institucije ombudsmena.