Roditelji koji su ranije imali primanja kao roditelji njegovatelji, a čija djeca idu u školu, više nemaju to pravo. Ukidanjem tog prava, ostali su i bez male novčane pomoći koju su imali s obzirom na to da, zbog brige o djetetu, ne mogu da budu zaposleni. Iako su podnijeli žalbe na takvu odluku, odgovor čekaju mjesecima i prepušteni su sami sebi.
Piše: Snježana Aničić Petković; Foto: Amel Uzunović – Fotobaza.ba
Zakonom o dječjoj zaštiti Republike Srpske, pravo na ovu naknadu može da ostvari jedan od roditelja djeteta sa smetnjama u razvoju, sve dok dijete ne napuni 30 godina. Odnosi se na roditelje čija djeca imaju trajno oštećenje ili oboljenje, zbog kojeg je potpuno zavisno od pomoći i njege druge osobe ili imaju potrebu za posebnom njegom na osnovu nalaza i mišljenja stručne komisije. Tu se ubrajaju i djeca koja nisu u mogućnosti da se osposobljavaju za rad u struci, kroz nastavak školovanja ili ne ostvaruju pravo na smještaj u ustanovu socijalne zaštite, zdravstvenu ustanovu. Takođe su obuhvaćena djeca koja nisu ostvarila pravo na zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu, niti pravo na dnevno zbrinjavanje.
Roditelj ovo pravo može ostvariti ako nije stariji od 65 godina i nije zaposlen, zdravstveno je sposoban da pruži posebnu njegu djetetu sa smetnjama u razvoju te je podoban za pružanje posebne njege djetetu. Visina naknade za roditelja njegovatelja utvrđuje se odlukom Vlade Republike Srpske u procentu od najniže plate u prethodnoj godini. Naknada za 2024. godinu iznosi 651 KM mjesečno.
Dušanka Knežević iz Trebinja majka je djevojčice koja pohađa osmi razred. Bila je roditelj njegovatelj četiri godine, a bez primanja je ostala u martu ove godine. Razlog za ukidanje je to što se njena ćerka školuje.
„Bila sam šokirana tom izjavom, jer je osnovna škola obavezna. Zašto su uveli inkluziju ako nam ukidaju neka prava? Znači li to da treba da ispišem dijete iz škole da bi dobijala ovo pravo“, pita se ona.
Iako je preko Centra za socijalni rad poslala žalbu na odluku, od aprila čeka na odgovor.
„Mislim da od toga neće biti ništa, ali nastavićemo se žaliti. Znate za onu uzrečicu ‘dabogda imali, pa nemali’, tako sam se i ja osjećala nakon odluke. Kakva nam je država, tako nam je i sve ostalo“, govori Knežević.
U istoj situaciji je i Dervenćanka Ajana Karanović čija ćerka boluje od rijetke bolesti. Razlog za ukidanje je isti, Ema se školuje, što znači da njena majka ostaje mjesečno bez 651 KM, koliko iznosi to primanje.
„Ja sam pomoću advokata Saveza za rijetke bolesti podnijela žalbu, ali se to još od decembra čeka. Onda sam predala obnovu, jer se predaje svake godine i odbijena sam u martu. Tada smo angažovali advokaticu koja je podnijela žalbu, ali još nema odluke. Samo sam dobila novu komisiju i odobrenje da ponovo predam i to traje od marta, zbog čega stalno šaljemo žalbe/tužbe“, ističe Karanović.
Iz Fonda za dječju zaštitu su istakli da ostvarivanje prava na naknadu zavisi isključivo od ispunjavanja zakonskih uslova, koji se između ostalog utvrđuju, i na osnovu nalaza stručnih komisija.
„Dokazivanje ispunjavanja navedenih uslova vrši se nalazom i mišljenjem prvostepene stručne komisije za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju o visini tjelesnog oštećenja, nalazom i mišljenjem prvostepene stručne komisije za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju kao i nalazom i mišljenjem prvostepene stručne komisije za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju. Takođe, prema važećem Pravilniku o postupku utvrđivanja potrebe za posebnom njegom djeteta sa smetnjama u razvoju, koju pruža roditelj njegovatelj ili njegovatelj, propisano je da ako se uloži žalba na Rješenje o pravu na naknadu roditelju njegovatelju ili njegovatelju, kojom se pobijaju nalaz i mišljenje prvostepene stručne komisije, nadležni drugostepeni organ dostavlja žalbu i sve spise koji se tiču predmeta žalbe na rješenje koordinatoru drugostepene stručne komisije, nakon čega stručna komisija donosi nalaz i mišljenje o potrebi za posebnom njegom djeteta sa smetnjama u razvoju“, rekla je Sonja Todorović iz Fonda.
Todorović dodaje da neusaglašenost navedenih nalaza četiri komisije dovodi do pojedinih situacija (npr. ukidanje primanja roditeljima čija se djeca školuju), a da trajanje postupaka zavisi od brzine rada stručnih komisija.
„Mogućnost osposobljavanja u struci utvrđuje nadležna komisija i isto se navodi u nalazu i mišljenju stručne komisije za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju. Stručna komisija, u zavisnosti od somatskog i mentalnog zravstvenog stanja djeteta, utvrđuje da li isto može da se osposobljava za rad u struci, naznačavajući to u nalazu“, pojasnila je Todorović.
Obudsman: Omogućiti ostvarivanje svih prava
Iz Kancelarije ombudsmana za djecu Republike Srpske napominju da je osnovno obrazovanje obavezno i besplatno i kao takvo treba da bude dostupno svoj djeci pod jednakim uslovima i u skladu sa UN Konvencijom o pravima djeteta, kao i važećim propisima. Dodaju, da je obaveza i države i društva da svoj djeci, a posebno onoj najosjetljivijoj kategoriji, omogući ostvarivanje svih zagarantovanih prava u punom obimu.
„U tom kontekstu, stav i mišljenje Ombudsmana za djecu jeste da ostvarivanje jednog prava djeteta ne bi smjelo, na bilo koji način, uslovljavati ili isključivati neko drugo osnovno pravo djeteta. Dakle, obrazovanje djeteta ne bi trebalo biti prepreka za ostvarivanje njegovih drugih prava, posebno ako imamo u vidu da se ova vrsta naknade dodjeljuje djeci koja su u velikoj mjeri, ili čak u potpunosti, zavisna od pomoći i podrške druge osobe te da bez obzira na školovanje veliki procenat te djece neće biti osposobljen za samostalan život“, objašnjava ombudsman za djecu Gordana Rajić.
Napominje da obrazovanje u takvim okolnostima za mnogu tu djecu predstavlja i jedini način kontakta sa spoljnim svijetom, odnosno vršnjacima, i zato je potpuno neprihvatljivo da ih stavljamo u poziciju u kakvoj se trenutno nalaze.
Dosta djece ima asistente u nastavi koji su uz njih tokom trajanja nastave i pomažu im oko učenja, ali to ne znači da su roditelji bez obaveze prema djetetu. Mnogi od njih moraju biti dostupni u slučaju da se nešto zakomplikuje, posebno onoj djeci koja su npr. na respiratoru. U tim slučajevima, roditelj je jedina osoba koja zna kako ispravno da postupi u takvoj situaciji.