Jovo Jerković, slijepi muzičar iz Gradiške, svira 24 instrumenta, od duvačkih, preko žičanih, do instrumenata sa dirkama, zbog čega je postao poznat širom zemlje i regiona. Na njegovom repertoaru nalaze se sevdalinke, džez, kantri i narodna muzika.
Interesovanje za muziku, priča Jovo, imao je još od malih nogu, kada je počeo da svira frulu, svoj prvi instrument.
Kasnije su se ređali u nizu tamburica, pa harmonika, a nakon osnovne škole za slijepe, koju je završio u Sarajevu, upisao je srednju muzičku i od tada ozbiljno počinje da se bavi muzikom.
Danas Jovo svira harmoniku, klavir, gitaru, nekoliko vrsta frula, flautu, violinu, okarinu, klarinet, tamburicu, kontrabas, kao i mnoge druge instrumente.
Prije dvije godine je zajedno sa svojom tamburaškom grupom “Laminačka tamburica” na prestižnom festivalu u Deronjama u Srbiji, Jovo osvojio prvo mjesto po izboru publike.
“To je bila velika nagrada za nas, i mogao bih reći kruna naše karijere. Prisjetio bih se i festivala u Vranju 1993. godine gdje sam svirajući 12 instrumenata osvojio prvo mjesto”, govori Jovo.
U toku svoje duge karijere Jovo je sarađivao sa mnogim poznatim umjetnicima sa domaće muzičke scene, a kako kaže najveća čast mu je bila upoznati se i raditi sa Zvonkom Bogdanom.
“Tokom svih ovih godina svirao sam sa mnogo uvaženih muzičara poput Miroslava Ilića, Dobrivoja Topalovića, Bokija Miloševića, Harisa Džinovića, Nede Ukraden i mnogih drugih. Ipak, vrhunac moje saradnje sa poznatim muzičarima jeste svirka sa Zvonkom Bogdanom. Mi smo se upoznali na jednom festivalu gdje je on meni rekao da je već odavno upoznat sa mojim radom i da bi voleo da sarađujemo, što je za mene bilo kao dobitak na lotu”, prisjeća se Jovo.
Ovaj pedesetsedmogodišnjak govori da se današnja omladina potpuno otuđila od kvalitetne i izvorne narodne muzike, te da su u društvu zavladale neke druge vrijednosti.
“Sjećam se vremena kad su mladi bili zainetresovani za kvalitetnu muziku, za učenje i sviranje, ali danas je toga sve manje. Ja sam čak znao da imam i po nekoliko desetina mladih ljudi koji su dolazili kod mene na časove, i koji su željeli da nauče sve o muzici”, rekao je Jovo, i dodao da je tokom godina imao blizu 1000 učenika, dok je sad malo onih koji su zainteresovani za časove sviranja.
Jovo se bavi i komponovanjem i aranžiranjem, a izdao je i jedan CD pod nazivom “Zapjevajmo, zapjevajmo” na kojem je sam odsvirao sve instrumente. Radio je muziku i aranžman za mnoge pjevače, a najviše za Boru Drljaču.
“Zadovoljstvo mi je da komponujem i mnogima nisam ni naplaćivao za to što uradim. Pogotovo je velika čast kad možete da radite muziku za poznate i cijenjene pjevače”, kazao je Jovo.
Zajedno sa svojom muzičkom ekipom dane provodi u staroj gradiškoj kafani na nekadašnjoj autobuskoj stanici koju su zbog njihovih svirki počeli da posjećuju i mladi ljudi.
“Mi se svaku noć okupljamo u ovoj kafani i ponesemo instrumente, pa sviramo za dušu. Tako nam vrijeme brže prođe, a i malo se odmorimo od svakodnevnih problema koji nas okružuju. U posljednje vrijeme sve više mladih dolazi da nas sluša, i uživa u zvucima tradicionalne narodne muzike, što je lijepo vidjeti, s obzirom šta omladina danas sluša”, govori Jovo.
On naglašava da pored narodne muzike, džeza, sevdalinke i kantrija, često svira i nepalske pjesme koje je naučio dok su u Gradišci boravili pripadnici nekadašnjeg SFOR-a iz Nepala.
“Najzanimljivije je kad na svirkama počnem da sviram nepalske pjesme. Ljudi ne znaju da li bi se smijali ili igrali, i onda se danima prepričava kako je slijepi Jovo svirao neku muziku iz Nepala, pa kasnije dolaze sa prijateljima da poslušaju o čemu se radi”, objašnjava on.
Nikad više na sahrane
Jovo se, nakon što je prije mnogo godina imao jednu neugodnu situaciju na sahrani na Sokocu, zarekao da više nikad neće svirati na sahranama.
“Jednog dana su me kolege nazvale da im sviram bas trombon na jednoj sahrani na Sokocu, pošto im je jedan muzičar bio zauzet. Prihvatio sam ponudu, ali to je bilo i posljednji put, jer sam se zbog jauka i plača porodice, ali zbog duvanja u trombon naprosto onesvjestio. Tad sam sebi rekao nikad više”, sjeća se on.
eTrafika.net – Milovan Matić