“Omogućavanja prava za jedne, ne znači manje prava za druge. LGBTIQ osobe jako dobro znaju kako je to biti uskraćen za pravo na dostojanstven život. Kako je to živjeti svakodnevno, a plašiti se za svoju sigurnost u javnom prostoru i nemati mogućnost za korištenje javnog prostora. Ne možemo govoriti o pravima LGBTIQ osoba, a ne zagovarati prava radnika, rudara, novinara… Za podstizanje svih ovih ciljeva neophodno je da radimo zajedno i da institucije rade svoj posao. Ne očekujemo da međunarodne organizacije i visoki predstavnici rade posao institucija. Jako nam je važno da je ovo prostor solidarnosti, ne samo za LGBTIQ osobe, već za sve one kojima je potrebna podrška i sloboda.”
Tekst i fotografije: Vanja Stokić
Kazao je ovo Mirza Halilčević, član Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa, obraćajući se juče svima koji su se okupili u Sarajevu, da šetaju pod duginim zastavama i podrže svoje sugrađane i sugrađanke u borbi za njihova prava.
Pored LGBTIQ osoba, ponosno su koračali njihovi saveznici. Ljudi koji na bilo koji način učestvuju u ovoj borbi, koja se ne odnosi samo na LGBTIQ zajednicu, već i na svaku grupu ljudi koja trpi osude, diskriminaciju i nasilje. Zato su Povorku juče činile cijele porodice sa djecom, kako istopolne tako i heteroseksualne. Šetali su građani svih uzrasta, nacija, religija, profesija. Svjesni da bh. društvo ne može ići naprijed sve dok svaki njegov član ne bude potpuno slobodan.
Veliki napredak u odnosu na prethodne godine jesu manje mjere zaštite koje su tražene od organizatora Povorke ponosa. Tako ove godine policija nije insistirala na potpunom, već djelimičnom zatvaranju ulica, dok su pješaci mogli da dođu do same Povorke i njenih učesnika.
Za razliku od svih ostalih protesta, Povorka ponosa svake godine mora da plaća za sigurnost svojih učesnika. Od organizatora se traži da unajme dodatno obezbeđenje, te iznajme zaštitne metalne ograde i betonske barijere, koje se postavljaju duž rute kretanja. Prve godine, dodatne mjere koštale su oko 80.000 KM, dok je narednih godina taj iznos bio malo manji. S obzirom na to da Povorku ponosa ogranizuje neformalna grupa građana, a ne organizacija ili udruženje, ovi troškovi su veliki teret za njih. Istovremeno, tražiti od Povorke ponosa da plaća za svoju sigurnost, a ne postavljati taj zahtjev organizatorima drugih protesta, očigledan je primjer diskriminacije. Posljednje tri godine ove troškove pokriva premijer Kantona Sarajevo, bivši premijer Edin Forto i sadašnji premijer Nihad Uk.
Organizatori ističu da su neki od zahtjeva Povorke ponosa već godinama isti. Jedan od njih jeste zakonsko izjednačavanje svih ljudi u BiH, što podrazumijeva i LGBTIQ osobe.
“Drugo, jako je važno da se smanji nasilje nad LGBTIQ osobama, koje je prisutno u svim sferama, ne samo na ulici. Ono je prisutno i u porodicama i u poslovnoj sferi. Svuda gdje su LGBTIQ osobe ‘out’, one doživljavaju nasilje i diskriminaciju. To je razlog zašto LGBTIQ osobe ne žele da budu ‘out’, zato što se suočavaju sa ovim problemima. Mi to već pet godina zahtijevamo od institucija, da reaguju i proaktivno rade na ovom pitanju”, navela je članica Organizacionog odbora Lejla Huremović.
Kako je istakla, glavni cilj Povorke ponosa je razbijanje predrasuda i diskriminacije u društvu. Smatra da je Sarajevo tokom godina postalo tolerantnije i otvorenije te da prihvata LGBTIQ osobe.
“Naravno, nije još uvijek idealno, još postoje pojedinci koji misle da nas treba izolovati i skrajnuti na marignu. Ali iz godine u godinu povećavamo taj prostor, gdje se LGBTIQ osobe osjećaju sigurno i dobrodošlo. Nadam se da će se to nastaviti u narednim godinama”, kazala je ona.
Ovogodišnji slogan Povorke ponosa je „Ponosno zajedno“, čime se stavlja fokus na savezništvo i značaj međusobnog podržavanja različitih grupa ljudi. Ta podrška ne smije da ostane u privatnoj sferi već joj je mjesto u javnom prostoru. LGBTIQ zajednica, ali i ostale marginalizovane skupine u bh. društvu, zaslužuje otvorenu podršku, bez kalkulisanja i kompromisa.
Povorka takvu vrstu podrške, nažalost, ni ove godine nije dobila od gradonačelnice Sarajeva, Benjamine Karić. Godine traženja da se Vijećnica osvijetli u duginim bojama, u znak podrške građanima_kama Sarajeva koji su dio LGBTIQ zajednice, još uvijek nisu urodile plodom. Negativan odgovor na zahtjev stigao je veče prije održavanja Povorke ponosa.
“Mislim da je to vrlo problematičan stav, budući da je Vijećnica služila za oslikavanje različitih komercijalnih kompanija, klubova, događaja. Mislim da je problematično što na nivou SPD-a postoje principi i vrijednosti koji su, barem na papiru, zalaganje protiv homofobije. Međutim, to se nekako ne očituje i nekako nije usaglašen stav u samoj praksi. Postoji nekoliko pojedinaca SDP-a koji su javno izrazili svoj stav i podršku, ali izostaje zvaničan stav stranke. Mislim da je poruka vrlo jasna, da se selektivno biraju vrijednosti i događaji koji će imati pristup zidu Vijećnice. To je pitanje javnog prostora. Nemamo pruženu ruku, to ćemo nastaviti problematizirati”, istakao je Mirza Halilčević u ime Povorke ponosa.
On je iskoristio priliku da podsjeti javnost kako je dužnost svih nas da reagujemo na slučajeve homofobije, kako u javnom tako i privatnom prostoru, ali i da ohrabri LGBTIQ zajednicu da prijavljuje slučajeve diskriminacije. Zakon o zabrani diskriminacije postoji u Bosni i Hercegovini, ali je potrebno više prijavljenih slučajeva. Iako je nekada teško napraviti taj korak, posebno jer on sa sobom nosi autovanje policijskim službenicima i nepovjerenje u institucije, mora biti učinjen ako želimo da napravimo promjenu.
