Kako u našoj zemlji već po običaju sve stvari dobiju drugačiju dimenziju, tako ni sa ovim popisom stanovništva ni u kom slučaju nije napravljen izuzetak. Histerične kampanje, zbijanje redova i treniranje nacionalne strogoće postali su glavni brend i turistička atrakcija kako romantične i šumovite Bosne, tako i kršne u kamenu Hercegovine.
Glavnu ulogu u predstavi ovaj put dobili su čelnici i lideri bošnjačkog etničkog korpusa i onih kojih se tako osjećaju, a zaslužili su je jako diskutabilnim promotivnim spotovima na jutjubu (‚‚broto” i sl.) i eshatoloških i sudbonosnih vizija u pjesmama kao što je uradak renomiranog izvođača Muje Aganovića, čiji rad i stvaralački stil neodoljivo podsjeća na rane početke Baje Malog Knindže, Lepog Miće i Marka Perkovića Thompsona. S obzirom kakav je efekat proizvela probošnjačka histerija, mirne duše možemo reći da je i Milorad Dodik mogao dati svoj finansijski doprinos njihovoj kampanji, da im se nekako oduži za učinjenu korist.
Naravno, količina histerije u nastupima bošnjačkih lidera (i onih koje plaćaju) nalazi svoje izvorište u strahu od toga da im se stado ne prepolovi na Bošnjake i Bosance, jer što je stado manje, to je manja i zarada čobanima. Politička zarada, naravno, ali samim tim i ona materijalna. Mada nije isključeno čak ni da im se provuče dobar dio onih koji pripadnost nisu mijenjali od 1974. godine, tj. od kako su im rekli da su Muslimani.
Ambivalentan pristup određivanju grupnog identiteta po sistemu ‚‚po potrebi” proizveo je sada ovakvu situaciju u kojoj narod više nije siguran ko je i šta je, pa mu treba postavljati, zaista ponižavajuće uzgred, plakate i bilborde sa parolom BBB i motivima Bošnjak-Islam-Bosanski. Po svemu sudeći, krivi su im oni što su ih izabrali. Kad Džeko zabija golove, onda smo svi Bosanci i mrzimo sve one koji ne vole BiH do odricanja samog sebe, takoreći, ali kad treba da se prebrojimo, onda smo Bošnjaci – to je otprilike stav koji se nameće. Ovo ne bi bilo uopšte čudno jer ima na desetine država koje su sačinjene od različitih etničkih grupacija, i žive sasvim dobro i bez naročitih problema, ali problem nastaje kada bošnjački lideri (naglašavam – lideri) počnu insistirati na tzv ‚‚građanskoj” državi. Jednostavno, ovako histerična kampanja oko izjašnjavanja i insistiranje na građanskoj državi su u teškoj koliziji, i to je ključna stvar u raspravi o jedinstvu BiH. Jer, ni Srbi ni Hrvati ne žele da im se (ponovo) dogodi Željko Komšić, jedna od najljigavijih kreatura na političkom nebu BiH.
Jedino što mi u ovom trenutku izgleda razumno jeste – konsocijacijska demokratija, sa prenosom što većeg broja ovlaštenja na nivo lokalne samouprave, u oba entiteta. Moram samo naglasiti da su i ‚‚građanska BiH” i ‚‚samostalna RS” podjednako besmislene ideje u ovom trenutku. Mada nisu besmislene kao oružje u predizbornim kampanjama.
Srbi i Hrvati nisu toliko ogrezli u kampanjama (što ne znači da nisu bili aktivni), ali im je svakako u interesu da napumpaju broj saplemenika, jer to kasnije predstavlja značajan politički kapital. Par sporadičnih izjava od strane političkih i vjerskih lidera je otprilike sve što se moglo pronaći u medijima, ali mora se naglasiti, kao što sam već prije govorio, da i Hrvati i Srbi na svojoj strani imaju već izgrađen nacionalni identitet (u modernom smislu te riječi), koji, iako se razvija skoro dva vijeka, još uvijek izgleda nije dostigao svoje zrelo doba, pa tako i dalje spadaju u tzv. ‚‚neiživljene nacionalizme”.
U svakom slučaju, popis će proći, ali će muke i problemi ostati. Zakon balkanske logike nalaže da će potencijalna korist koju bi iz svega mogli izvući ostati u drugom planu, a da će najviše profitirati fukara i šljam. Ali, kako Pisac reče, kad izbije poplava, govna plivaju po površini.
eTrafika.net – Vojislav Savić