Novi zakon, koji podrazumijeva plaćanje 20 posto poreza na dogovoreni honorar između vlasnika ugostiteljskih objekata i muzičara koji u njemu nastupaju, najviše će pogoditi višečlane bendove i školarce koji sviraju za 20KM, a nerijetko i za gajbu piva!
“Jedva da sam bio punoljetan početkom dvijehiljaditih, intenzivno sam nastupao sa bendom, uporedo studirao, od roditelja koji su oduvijek bili u teškoj finansijskoj situaciji prestao sam uzimati džeparac. Da nam je tada neko predlagao slične zakone mogao se naći zajednički jezik. Međutim, situacija je za takozvane amaterske bendove postajala vremnom sve teža. Prvo su nas ukopali klavijatursti-aranžeri, a kada smo ih nekako prebrodili, došlo je do eksplozije raznoraznih DJ-eva, koji su gazdi višestruko isplativiji od petočlanog benda. Uz to finansijska kriza je uzimala maha, gazde su spuštale honorare do momenta gdje kad platite iznajmljivanje muzičke opreme, goriva, popijete piće koje često više nije besplatno, ostajete na nuli ili sa 10-ak maraka. Ovaj zakon je taman došao da uzme i te gvozdene novčanice što „prežive“ noć u džepu”, priča nam jedan banjalučki klavijaturista koji je insistirao na anonimnosti jer, kako kaže, ni najbližim nije rekao da posljednjih godinu dana svira tek za 25-30KM “pa ne može javno ni u medije”.
Iako nigdje ne piše da muzičari treba da odvajaju od honorara svi su svjesni da gazde neće moći ili htjeti da sebe „zakidaju“ te će doći do neke vrste ultimatuma gdje će muzičarima biti ponuđeno ili da se svirke otkažu ili honorar umanji, za pojedince, do tragikomične cifre.
Muzičari sa kojima smo razgovarali ne vide ništa sporno u tome da profesionalni muzičari plaćaju propisani porez, ističu da će se uvijek naći rješenje gdje će oni koji nastupaju za honorar veći od 100KM prijaviti samo 20-30KM te tih nekoliko maraka neće ni osjetiti, ali najgore će ponovo proći oni sa dna piramide, koji zaista i nastupaju za gajbu piva ili 20KM.
Muzičar iz Brčkog Miloš Majinović ističe da već na prvi pogled porez od 20 posto bode oči jer je prevelik, kao i same kazne.
“Na kraju krajeva, interesuje me u koje fondove će da idu te pare od poreza? Imam neki osjećaj da se fond zove ”Merlin i drugari” . Ali živimo tu gdje živimo, gdje država gleda i kozu sa leđa da guli, pa me to ništa ne čudi.”
Banjalučki muzičar i novinar Nebojša Lakić smatra da bi u ovu oblast trebalo uvesti reda, ali i da treba pripaziti kako se ne bi nanijelo više štete nego koristi, jer kako kaže, kultura je ionako na niskim granama u RS, pa bi svi dodatni nameti mogli da je potpuno unište.
“Mišljenja sam da bi svi oni koji se profesionalno bave muzikom i kojima je to najveći, možda i primarni izvor prihoda, trebalo da plate porez, kao što ga plaćaju i svi oni koji se bave drugim poslovima, jer to u ovom slučaju, na kraju krajeva, i jeste posao: gazdi kluba nudiš uslugu, on ti daje novac u zamjenu, i tu država, kao i obično, mora da uzme svoj dio kolača. Sa druge strane, valjalo bi izvršiti podjelu između onih koji se profesionalno bave tim poslom i tinejdžera i drugih muzičkih zaljubljenika kojima je muzika hobi, i koji sviraju tek pokoji put godišnje”.
“Klincima su i palice za bubanj, žice za gitaru skupe, i svaki dodatni trošak prije će rezultirati da prestanu da sviraju, nego da plate nekakav porez. Stoga, kako ne bismo bili svjedoci uništavanja i to malo tragova kulture i praktično nepostojeće muzičke scene u Banjaluci, i kako klinci instrumente ne bi zamjenili flašom alkohola, a prostorije za probe pijančenjem po gradu do ranih jutarnjih časova, trebalo bi što prije organizovati seminare, okrugle stolove, i tematske emisije, gdje bi se razmjenila mišljenja i stavovi, i kako bi se došlo do prihvatljivog rješenja za sve strane”, kaže Lakić.
Lakićev sugrađanin, muzičar Nikola Galić smatra da je oko usvajanja ovakvog zakona morala prethoditi široka javna rasprava.
“Koliko sam upoznat, ovaj zakon je donešen prvi put 2004. godine a dopunjen 2009., tako da on već postoji samo se nije primjenjivao do sad. Ne znam da li je u planu da se sada donosi novi zakon, ali ako jeste onda smatram da bi u izradu zakona trebalo direktno uključiti sve na koje se zakon odnosi i mislim da bi usvajanju zakona trebala prethoditi široka javna rasprava, a ne da se to radi bilo kome iza leđa”.
On smatra da, što se tiče muzičke scene u Republici Srpskoj koja je jako slaba i opstaje zahvaljujući ogromnom trudu i odricanju članova nekoliko grupa koje je čine, primjena ovog zakona može je potpuno uništiti, ako se jasno ne stavi granica između autorskih bendova i bendova koji se bave sviranjem obrada (tzv. tezgaroša).
“Autorski bendovi obično nemaju nikakvu ili imaju simboličnu zaradu od nastupa, jer se zarada ostvarena od ulaznica obično svede na pokrivanje troškova organizacije. Ako se autorska muzička scena RS želi podržati, onda autori i autorski bendovi moraju imati neke povlastice, tj. nikako ne mogu ići u isti koš sa “Zvezdama granda”. S druge strane, u slučaju tezge, većina muzičara koji rade obrade svira za dnevnicu od 20 do 50 KM i mnogima je to osnovni izvor prihoda jer su nezaposleni, a država ako već nije sposobna da tim ljudima omogući da rade, onda bar može da im progleda kroz prste i oduži se tako što im neće otimati i tu crkavicu. Nadam se da ovo nije još jedno “hvatanje za slamku” od strane vlasti i pokušaj punjenja praznog državnog budžeta kako se zna i umije”, rekao je Galić.
Žestoke kazne
U Inspektoratu RS kažu da Zakon o estradnoj djelatnosti RS predviđa velike kazne za nepostojanje ugovora i druge oblike njegovog kršenja, a one se kreću od 500 do čak 9.000 KM.
„Predviđene su kazne u iznosu od 1.500 KM do 9.000 KM za organizatora, odnosno posrednika između muzičara i ugostitelja, od 300 KM do 1.500 KM propisano je za odgovorno lice kod organizatora, a od 500 KM do 1.500 KM za estradnog umjetnika”, rekla je Dušanka Makivić, viši saradnik za odnose s javnošću u Inspektoratu RS.
eTrafika.net – Ognjen Tešić