Zagrepčanin Tomislav Perko (31) zamijenio je karijeru brokera avanturama i putovanjima po svijetu. Stopirao je da bi stizao na odredište, radio u zamjenu za hranu i smještaj, obišao predivne destinacije i sve to objavio u svojim knjigama ,,1000 dana proljeća” i ,,1000 dana ljeta”.
Piše: Nataša Lazukić
Nesvakidašnji potez uslijedio je nakon finansijske krize. Zidove kancelarije Tomislav je zamijenio drugačijim predjelima i nepoznatim putevima. Preko Couchsurfinga su dolazili stranci u njegovu kuću i pričali mu svoje životne priče. Oni su bili uvod u svijet putovanja i samo dodatno pojačali znatiželju.
,,Otkrio sam da mi je couchsurfing bio neka vrsta putovanja bez putovanja. Upoznavao sam nove ljude iz svih krajeva svijeta i to je bio odličan način za naučiti nešto novo, neka vrsta alternativne škole. Uvijek mi se činilo da oni koji putuju imaju više para, da su neljudski hrabri i da su imali sve što ja nisam imao. Međutim, kada sam upoznao ljude svojih godina, razgovarao s njima, oni nisu imali puno para i govorili su mi da mogu i ja putovati ukoliko to želim”, govori Tomislav za eTrafiku.
Jeftinije je putovati po svijetu nego živjeti u Zagrebu
Prvi put u životu je digao palac i otišao do Sofije udaljene 800 kilometara. Uspio je stići na odredište u jednom danu i preživjeti sa budžetom od nekoliko eura.
,,Ono što sam otkrio na tom putovanju, osim autostopa, je bilo i to da mi je jeftinije putovati nego živjeti u Zagrebu. Shvatio sam da postoji šansa da putovanja postanu moj životni stil”, ispričao je Perko.
Obići cijeli svijet bilo je nešto najuzbudljivije i najbolje što je on mogao napraviti u svom životu. Odlučio je da slijedi sunce i obiđe što više zemalja za 1.000 dana. Evropa je bila samo zahuktavanje za dalje svjetske destinacije, a prvo sponzorisano putovanje bilo je ono u Bangladeš.
,,Nije bilo jednostavno šetati Zagrebom, gledati ulice i ne znati kad ću se sljedeći put vratiti. Nije bilo jednostavno gledati prijatelje, reći im vidimo se, a možda će sljedeći put kad ih vidim biti oženjeni, udati, imati koje dijete. Najteže je bilo opraštati se od uplakanih roditelja koji su govorili: Sinko, pa di ćeš? Ima nešto lijepo u tom trenutku, a to je kada pređete prvi korak i krenete. Sve ono što slijedi je lakše. To je ono što ljudi ne razumiju najčešće. Ljudi misle da se najveći izazovi dešavaju kada stopirate, spavate na cesti, prolazite kroz opasne zemlje i slično. Ja sam putovao uz izuzetno nizak budžet, a Couchsurfing i autostop su mi olakšavali situaciju”, govori Tomislav.
Međutim, nisu sve stvari uvijek funkcionisale po njegovoj ideji, ali u tome i jeste bila draž putovanja. Proučavao je ljude, njihovu kulturu i imao priliku svojim očima vidjeti prekrasne predjele od Evrope, preko Azije, predivnih plaža Kokosovih ostrva pa sve do Crvenih stijena u Australiji i ljepota u Južnoj Americi.
U Iranu nije mogao stopirati kako se inače stopira jer palac gore u njihovoj kulturi ne označava znak stop. Međutim, gorivo je jeftino tako da je uspio autobusom preći rutu od 1000 kilometara za svega 10 eura. U Indiji se vozio u besklasnom vagonu gdje nije potrebna ni karta ni rezervacija i stajao 7 sati u gužvi dok nije stigao do odredišta. Kada nije imao siguran smještaj spavao je pored ceste u vreći za spavanje ili na skrovitim mjestima, kao što je bio slučaj u Mozambiku. Takođe, mjesec dana je proveo na okeanu putujući jedrilicom u društvu do tada nepoznatih članova posade, uz spavanje na klupi i morsku bolest. Novi Zeland i Južnu Ameriku je obišao sa djevojkom, a boravili su u kućama preko HomeExchange i Housekeep platforme.
Često se dešavalo da je ostajao bez novca. Iako je u Australiji bio samo na turističkoj vizi, uspio je nalaziti poslove i zarađivati minimalac. Trebalo mu je osam mjeseci da iz Hrvatske stigne u Australiju, a za svega 13 dana zaradi iznos koji je potrošio na putovanju.
Definicija hrabrosti ne postoji, a mnogi ga smatraju hrabrim čovjekom. Tomislav smatra da je sve u percepciji misli i da je više snalažljivost u pitanju. On je najprije krenuo putovati, a zatim se naučio hrabrosti.
,,Solo putovanje je odlična stvar, uzmete ruksak na leđa i idete kuda želite. Na kraju dana budete ponosni na sebe što ste prošli sve izazove. Ipak, putovanje u dvoje ima takođe svojih čari. Imate nekoga s kim ćete dijeliti sve. Nema tu nečega šta je bolje ili lošije. Meni je super što sam krenuo sam, jer da nisam možda nikad ne bih ni krenuo. Strah sam pospremio u neku ladicu i rekao neću razmišljati o tome. Idem prvo probati i onda vidjeti ima li me čega biti strah”, tvrdi on.
Tomislav navodi da mu je najdraži trenutak na putovanju bio kad mu se njegov otac pridružio u Africi jer su često pratili Discovery Channel i bili oduševljeni prizorima iz divljine.
„Od svih ljudi na svijetu samo mi je falio očev blagoslov, zato što je on uvijek bio protiv mojih putovanja. Njegov dolazak u Afriku je bio neki prećutni pristanak, iako je uvijek bilo pitanja kada ću kući. Čak je i otac stopirao sa mnom, iako nije znao da će se to desiti. Rekao sam mu da stane pored puta i pravi se da stopira kako bih ga mogao fotografisati. I za to vrijeme nam je stao auto koji nas je povezao“, govori Perko.
,,1000 dana proljeća” i ,,1000 dana ljeta”
Knjiga ,,1000 dana proljeća” govori o transformaciji običnog poslovnog čovjeka u autostopera i o tome kako je počeo putovati iako mu uslovi nisu bili naklonjeni. Druga knjiga ,,1000 dana ljeta” govori o putu oko svijeta gdje za 1000 dana slijedio ljeto oko svijeta.
,,Pisao sam o studentskim danima, o vremenu kad sam imao cijenjeni i odlično plaćeni posao brokera, o naizgled bezizlaznim finansijskim problemima, o preokretanju života naopačke, o prvim upućivanjima na cestu s ruksakom na leđima, te o pronalaženju puta kojeg ću slijediti idućih godina – putujući. Pisao sam o autostopu po nebrojenim državama, spavanju u domovima neznanaca, kampovanju pored ceste, hranjenju po supermarketima i ispijanjima piva na klupicama, volontiranju, brojnim anegdotama koje su me zadesile na putu, prirodnim ljepotama koje su me ostavljale bez daha i o predivnim ljudima koje sam susretao usput. Pisao sam o ljubavi. Predivno je putovati, upoznavati nove ljude, rasti, doživljavati razne avanture iz dana u dan. Ali isto tako je divno sve to kasnije prenijeti ljudima koje zanima kako zapravo taj život na cesti izgleda. Ljudima kojima možda, kao i meni nekada prije, nedostaje mali korak i mrvica hrabrosti da se upuste u nešto slično”, govori Perko.
Zanimljivo je da se njegov stil putovanja kroz godine mijenja. Solo putovanje zamijenio je putovanjem sa djevojkom, autostop vozilima, Couchsurfing nekim drugim platformama i konstantno radi na traženju novih alternativa.
Nakon izdavanja knjiga, Perko je napravio turneje po brojnim gradovima širom regiona i svijeta. Ističe kako mu je najzanimljivije bilo vidjeti uživo sve te ljude od krvi i mesa što su ga godinama pratili preko društvenih mreža.