Socijalno preduzetništvo nudi rješenja za mnoge društvene probleme, posebice za probleme visoke nezaposlenosti i socijalne isključenosti. Iako su ovi problemi neki od najizraženijih u Bosni i Hercegovini, socijalnom preduzetništvu kao načinu njihovog rješavanja još uvijek nije dat dovoljan prostor.
Piše: Nataša Tomić, Naslovna: Pixabay
Termin socijalno preduzetništvo se u Evropi po prvi put javio u Italiji, kao model kojim bi se trebali riješiti osnovni društveni problemi. Vremenom, počele su ga primjenjivati i druge evropske zemlje, pa se danas ovaj tip preduzetništva smatra održivim modelom društvenog razvoja. Socijalna ili društvena preduzeća na tržištu djeluju u raznim pravnim formama i to kao udruženja, humanitarne organizacije, organizacije međusobne pomoći, socijalna preduzeća, fondacije, zadruge i slično. Trend razvoja ovog načina privređivanja počeo je u periodu od 1960. do 1990. godine prošlog vijeka, kada se u evropskim zemljama počelo razmišljati o načinima na koji se mogu prevazići društveni problemi koji su zasnovani na preduzetničkim principima.
Kao dio socijalne ekonomije, ono za razliku od tradicionalnog preduzetništva kao primarni cilj nema ostvarenje prihoda. U njegovom fokusu je rješavanje društvenih problema pa prihodi ostvareni od poslovanja ovih preduzeća odlaze u ostvarivanje određenih društvenih ciljeva.
Šansa za sve
Postoje mnogi primjeri socijalnih preduzeća koja uspješno posluju. Takvo je preduzeće ‘Mjesto jagoda’ iz Trsta (Italija), koje je okupilo bivše ovisnike i osobe sa mentalnim poremećajima, kako bi osnovali preduzeće za pružanje ugostiteljskih usluga. Otvorili su restoran-bar, hotel i pokrenuli kreativnu radionicu u kojoj su zapošljavali ljude iz ovih grupa. U Velikoj Britaniji su novinari osnovali preduzeće ‘The Big Issue’ i pokrenuli istoimene novine. Udružili su se sa organizacijom koja se bavila problemom beskućništva, pa su novine bile posvećene ovoj tematici, a na ulicama su ih prodavali upravo beskućnici, kojima je ostajao dio zarade.
Postojanje ovih preduzeća je uslovljeno prvenstveno dobrom voljom i upornošću. Socijalno preduzetništvo ne poznaje granice. Pokrenuti ga može svaki član društva sa vizijom i željom da pomogne i uključi i one najslabije u društvene tokove. Ono svima daje jednake mogućnosti – da se pokrenu, rade, zarade za život, da pokažu da nisu slabi, da znaju i mogu. Svojim djelovanjem, društvena preduzeća kreiraju nove vrijednosti za cjelokupno društvo, brišu granice između mogućeg i nemogućeg, pomiču uglove i načine posmatranja stvarnosti.
Ono što je najvažnije, socijalnim preduzetništvom se nastoji prenijeti poruka društvu da je svako krojač svoje sudbine i da stvari treba uzeti u svoje ruke.
„Socijalnim preduzetništvom se prekida ciklus prenošenja naučene bespomoćnosti na mlade generacije koje najčešće dolaze iz porodica uključenih u sistem socijalne zaštite. Važno je da djeca uče da sopstvenim djelima, utiču na tok svog života, umjesto slike svijeta u kome sopstvena sreća zavisi od angažmana i odluka različitih institucija i organizacija“, navode iz udruženja Nova generacija iz Banjaluke, koje je pokrenulo preduzeće NG Firma.
U sklopu ovog preduzeća je otvorena i second-hand prodavnica ’Solidariti’. Kako navode iz udruženja, u našim uslovima je socijalno preduzetništvo tek u povoju i predstavljen je više kao koncept nego kao praksa.
Slično mišljenje dijele i u socijalnom preduzeću VedriMo, koje je u Mostaru osnovalo Udruženje roditelja i djece sa posebnim potrebama ‘Vedri osmjeh‘. Prema riječima Danijele Kegelj, predsjednice Upravnog odbora, najveći problem našeg društva je mišljenje da slabije treba pomagati i izdržavati, a ne podsticati ih da rade i stvaraju. Ovo socijalno preduzeće je upravo takvim osobama dalo priliku da se dokažu, pa je zaposlilo osobe sa invaliditetom koje rade u plasteniku i proizvode organsku hranu. Cilj je dokazati da osobe sa invaliditetom mogu biti aktivni članovi društva, da mogu raditi i doprinositi. Na tom putu je bilo potrebno uraditi analizu tržišta, proučiti zakonsku regulativu, edukovati se, tražiti iskustva jer u Bosni i Hercegovini još uvijek postoje velike zakonske nedorečenosti kada je riječ o socijalnom preduzetništvu.
„Trenutačno zapošljavamo tri osobe s invaliditetom koje uglavnom rade u eko plasteniku i na izradi suvenira. Budući da su svi primarno po obrazovanju pomoćni kuhari i slastičari, puno toga su morali učiti i uče. Ali oni su osobe s intelektualnim poteškoćama i kod njih ide sve na njihov način i njihovim tempom. Ono što je važno jeste da se oni raduju cijeloj ovoj priči. Da su dobili na važnosti, imaju jedan novi podsticaj i vjerujete jako nas iznenade. Kao i svemu drugom, veliku pomoć daju roditelji i volonteri. Usput otkrivate, po hiljaditi put, koliko je bitna kvalitetna obuka. Za većinu osoba s invaliditetom u suštini nikada niko nije ni otkrio što sve mogu. Stavljamo ih u neke za njih određene okvire i to je to“, tvrdi Kegelj.
Društveni preduzetnici su posvećeni rješavanju društvenih problema, svoju energiju usmjeravaju na zanemarene i socijalno ugrožene članove društva, daju im šansu da uče, razvijaju se i pomažu im da ostvare dohodak za sebe i članove svoje porodice. Takvi preduzetnici su i iz udruženja ‘Maja’ iz Kravica. Žene iz ovog udruženja su formirale i poljoprivrednu zadrugu preko koje prodaju sve poljoprivredne proizvode koje proizvedu na svojim imanjima. Ujedno, ovo udruženje već dugi niz godina radi na obrazovanju i ekonomskom osnaživanju žena iz ruralnih područja. Cilj im je, kako kažu, podstaći žene na samozapošljenje u agrobiznisu i povećati njihovu ulogu u društvu. Nada Marković, predsjednica ovog udruženja tvrdi da su njihova iskustva u radu pozitivna, ali da im poslovanje otežava nedostatak finansijskih sredstava.
„Rad organizacije se zasniva na implementaciji projekta koji imaju za cilj poboljšanje položaja žena na selu. Do sada smo realizovale više od 100 projekata. Formirale smo i prvu žensku zadrugu 2013. godine. Sredstva obezbeđujemo isključivo od donatora. Trenutno u organizaciji imamo dva zaposlena i dva ugovora o djelu. Takođe tokom godine angažujemo 15 do 20 žena za rad na sezonskim poslovima u zadruzi, a imamo i 26 koperanata“, tvrdi Nada i dodaje da je potrebno još rada na polju socijalnog preduzetništva, prevenstveno na izradi akcionih planova i platformi koje bi olakšale rad.
„Svi mi zajedno: državne institucije, građani, nevladine organizacije i preduzeća bi mogli mnogo. Nas treba umrežiti i napraviti zajedničku platformu za rad ili akcioni plan, po kome bi mogli implementirati principe socijalnog preduzeća“, zaključuje Marković za eTrafiku.
Nemjerljiv značaj za društvo
Prema riječima članova udruženja ‘Udruženi možemo više‘, koje ujedno predstavlja i prvu asocijaciju svih socijalnih preduzeća na teritoriji Bosne i Hercegovine, socijalno preduzetništvo za svako društvo ima nemjerljiv značaj koji se prvenstveno ogleda u smanjenju nezaposlenosti i socijalne isključenosti.
„Socijalno preduzetništvo kao način djelovanja karakteriše snažna orijentisanost ka dostizanju društvenih ciljeva, primjeni etičkih principa u poslovanju, inovativnosti, multisektorskom pristupu, jačanju partnerstava od značaja za razvoj zajednice itd. Socijalna preduzeća su organizacije koje osmišljavaju i provode nove programe i usluge za konkretne društvene probleme ili rješavaju specifične probleme određene populacije stanovništva“, navode nam iz udruženja, te dodaju da su neke od osnovnih prednosti socijalnih preduzeća u odnosu na tradicionalna preduzeća i činjenica da ona mogu postojati u raznim pravnim formama, da je članstvo u njima otvoreno i dobrovoljno, te da ova preduzeća zastupaju demokratski način odlučivanja.
Prema riječima Ranke Ninković-Papić iz Fondacije za Socijalno uključivanje, sektor socijalnih preduzeća u Evropskoj uniji danas zapošljava više od 14 miliona ljudi, što čini oko 6-7% radne populacije u 10% registrovanih organizacija od ukupnog broja organizacija. Samo u Velikoj Britaniji sektor socijalnih preduzeća broji više od 65.000 organizacija.
Da je socijalno preduzetništvo veoma važan segmet društva Evropske unije pokazuje strategija ’Evropa 2020’, kojom su definisana tri prioriteta razvoja evropskog društva do 2020. godine, među kojima se nalazi i inkluzivan rast i stvaranje ekonomija sa velikom zaposlenošću, te osiguranje jednakih mogućnosti za sve. Kako su nezaposlenost i socijalna isključenost neki od najvećih problema bosanskohercegovačkog društva, razvojem koncepta socijalnog preduzetništva bi se ovi problemi smanjili.
„Pitanja socijalnog uključivanja i smanjenja siromaštva postaju sve obaveznija komponenta politike integracije u EU. Kao jedan od odgovora na ovo stanje izrađena je Strategija socijalnog uključivanja koja predstavlja razradu strateškog cilja Socijalno uključivanje iz Strategije razvoja BiH. Strategija je usvojena samo u Federaciji BiH, i Brčko Distriktu. Jedna od mjera Strategije socijalnog uključivanja je razvijanje sistema podrške socijalnom preduzetništvu“, tvrdi Ranka Ninković-Papić.
Nezavidan položaj
Poslovanjem kojim nisu orijentisani na profit, socijalna preduzeća u mnogim slučajevima teško opstaju na tržištu. Situaciju otežava i nedostatak odgovarajuće regulative, te nepostojanje odgovarajućeg registra ovih preduzeća u Bosni i Hercegovini. Problemi sa kojima se društveno preduzetništvo susreće nisu zanemarivi, s obzirom da je riječ o problemima čije se rješavanje uglavnom očekuje na državnom nivou.
„Među glavnim uzrocima ovakvog stanja su, prije svega, nedovoljno poznavanje koncepta i mogućnosti koji se otvaraju putem socijalnog poduzetništva, nepostojanje adekvatnog institucionalnog i zakonskog okvira, uključujući statističku klasifikaciju socijalnih preduzeća, koji bi regulisao i poticao aktivnosti socijalnog poduzetništva, sporadični programi i inicijative za zapošljavanje putem socijalnog poduzetništva, nedostatak početnog kapitala, nedostatak potrebnih znanja i vještina i drugo“, tvrdi Ninković-Papić.
Za razvoj socijalnog preduzetništva u Bosni i Hercegovini je, osim uspostavljanja odgovarajućih zakonodavnih okvira, neophodna i saradnja na svim nivoima: državnom, civilnom, javnom. Udruživanje socijalnih preduzeća se nameće kao neophodan i logičan korak u poboljšanju njihove pozicije na tržištu. Preduzeća samostalno ne mogu promijeniti klimu koja trenutno vlada u Bosni i Hercegovini i prema riječima Ninković-Papić, svojim djelovanjem se moraju oslanjati na nevladine organizacije i na lokalnu vlast.
’Udruženi možemo više’ kao prva koalicija socijalnih preduzeća u Bosni i Hercegovini okuplja 37 organizacija iz cijele zemlje. U saradnji sa Evropskom mrežom za razvoj socijalnog preduzetništva organizuju razne edukativne radionice na kojima šire svijest o njegovom značaju za društvo.
„Potrebno je i dalje raditi na promociji socijalnog preduzetništva jer je podizanje svijesti proces koji zahtijeva kontinuiranu posvećenost i zalaganje“, navode nam iz ogranizacije.
Kroz rad koalicije je trenutno registrovano oko 50 privrednih subjekata, čiji je način rada sličan radu socijalnih preduzeća u Evropskoj uniji. U udruženju Nova generacija govore nam da ovakva preduzeća nemaju nikakve olakšice u odnosu na klasična privatna preduzeća, kada je u pitanju plaćanje poreza na prihod.
„Takođe, ne dobijamo ni podršku bilo koje vrste. Koncept rada socijalnog preduzetništva je sasvim drugačiji u zapadnim zemljama gdje su preduzeća ovakvog tipa oslobođenа od svih poreza iz razloga što samim postojanjem rješavaju mnoga pitanja i probleme u društvu. Nadalje, mimo olakšica, naše kolege na zapadu dobijaju pomoć od strane lokalnih zajednica u vidu obezbeđivanja prostora za rad preduzeća sa svim podjedinicama bez nadoknade, isplatu dijela plata zaposlenih, obezbeđivanje obuke i slično“, govore oni, te dodaju da bi im poreske olakšice i podrška, koja ne treba nužno biti i finansijska, olakšali poslovanje.
U tim slučajevima bi preduzeća više novca usmjeravala u primarnu svrhu, a to je, kako je već navedeno, rješavanje društvenih problema.
„Mi, sa druge strane, možemo da prihode od rada preduzeća usmjerimo u njegovu prvobitnu svrhu tek nakon što izmirimo sve zavisne troškove koji nisu mali“, ističu članovi udruženja Nova generacija.