Oni su nevidljivi junaci. Na ulicama su po kiši, snijegu i velikim vrućinama. Rade tokom cijele godine, a zadatak im je da grad održavaju čistim.
Piše: Melani Isović, foto Ajdin Kamber
Napomena: Snimanje je obavljeno prije ograničavanja kretanja i rada zbog virusa Korona.
Kada smo došli u centralu banjalučke Čistoće tamo smo zatekli tri kamiona sa šest radnika. Zabrinuto su pričali o novonastaloj situaciji vezanoj za korona virus. Prilazi nam Siniša Cvišić i predstavlja se kao vozač kamiona koji je u ovoj firmi posljednjih 13 godina.
„Noćna smjena je malo teža od dnevne. Noć je za spavanje, nije za rad, ali i to neko mora. Drugačije se ne može izvesti, naveče ulazimo u mjesta gdje ne možemo preko dana. Zimi je teže raditi jer je klizavo i sporije ide. Teže je radniku, ali i meni kao vozaču“, govori nam Siniša dok pali kamion da krenemo ka gradu.
Najgori su im bahati vozači, koje smo sreli i te noći.
„Ima i bahatih vozača i nesvjesne omladine, noću svega ima. Svašta se vidi i svašta se čuje, ali ide to sve kroz naš posao. Nismo imali pretjerano nezgodnih situacija, niko nas ne napada fizički“, objašnjava nam Siniša.
Kako ističe, najveći problem stvaraju im loše i nepropisno parkirana vozila.
„Moramo se provlačiti, ipak su ovo veliki kamioni. Pomaže nam tu malo i policija. Ali ima i savjesnih građana koji će izaći iz lokala i pomjeriti vozilo. Sve zavisi od čovjeka do čovjeka“, govori nam Siniša dok podiže kontejner na kamion.
Dnevno se prikupi oko 16 tona otpada, od čega je čak 10 tona u noćnoj smjeni.
„Imamo oko 150 kontejnera u noćnoj smjeni, ulice je nemoguće sada izbrojati, ali pređenih kilometara je između 90 i 100. Noću radimo dio grada koji ne možemo preko dana odrađivati. Dnevna je lakša, imamo i manje posla. Tada se rade Starčevica i Obilićevo, a noću se radi centar grada“, govori nam Siniša.
Raspored je takav da rade tri noćne, zatim su jedan dan slobodni i poslije dolaze još dvije noćne. Prva je najteža i sporo prolazi. Naš sagovornik voli svoj posao, voli da vozi kamion, ali najteže mu pada rad oko 2-3h iza ponoći.
„Važan mi je ovaj posao, živimo od njega moja porodica i ja. Volim da radim na kamionu, volim da vozim, čitav život radim taj posao. Inače volim kamione, volim raditi sa njima. Možda sad vama izgleda dosadno pošto nema gužve, ali mene taj posao ispunjava“, objašnjava nam Siniša.
Njegov kolega Samir Alijagić u Čistoći radi već 25 godina i voli noćne smjene jer tada nema gužve u saobraćaju.
„Zimi i po hladnoći je najgore raditi. Zaledi se kamion, više smeća ima, a i više posla“, govori nam Samir.
Kažu da građani ne odlažu otpad kako bi trebalo, a svo smeće koje nije u kontejnerima moraju ručno ubaciti u kontejner.
„Pored kontejnera nekad stoji fotelja. Ne može to tako, vidjeli ste i sami kako ja to vadim. I dušeke znaju u kontejner ubaciti pa to moram da izvadim. Svašta bacaju. Znaju parkirati pored kontejnera, pa moramo zapisati broj registracije vozila, jer ne možemo prići“, objašnjava nam.
Samir kaže da neki građani razumiju njihov posao, a neki ne.
„Uvijek radimo, nema kod nas ljeto ili zima. I kad je kiša ja isto radim. Mi smo uvijek na otvorenom“ govori nam Samir dok skuplja otpad oko kontejnera.
Dalje smo se uputili do Darka Dedića, čiji je zadatak da pere ulice Banjaluke. Dok zaustavlja cisternu govori nam da je u Čistoći od 1990. godine i da voli svoj posao. Takođe nam govori da je veoma važna čistoća ulica, pogotovo tokom krize koja je nastupila zbog virusa korona.
„Što se tiče građana, malo im smetamo kad radimo pa sviraju i galame, ali šta ćemo? Mi moramo da radimo svoj posao. Tad nam je najteže, ne možes ti ljudima objasniti, pogotovo u jutarnjim i poslijepodnevnim špicama. Najteže je kad su velike gužve, a mi idemo polako jer ne možemo brže zbog pranja“, objašnjava nam Darko.
Kako nam govori, sugrađani znaju biti jako loši prema njima. Čak ih gađaju praznim flašama dok rade svoj posao. Kaže nam da je jednog kolegu čak dva puta udarilo auto dok je prao ulice.
„Nerijetko se dešava da nam građani govore svašta, jednostavno izađe iz svog auta da galami na nas da se sklonimo, ali srećom nije bilo fizičkih napada“, ističe Darko.
Rade od 22h do 6h. U noćnoj smjeni rade dva vozača i četiri perača ulice. Naglašavaju da paze kako ne bi poprskali pješake, ali i automobile. Ipak, dešava se i to.
„Slučajno izlete iza auta ili iza nečeg drugog, jednostavno ga ne vidimo, inače pazimo da se to ne desi. Pazimo ne samo na pješake nego i auta i objekte, da ne uništimo nešto jer je to nečija imovina“, govori Darko dok se šali sa svojim kolegama.
Već je dva sata nakon ponoći, svi smo umorni i hladno nam je. Na raskrsnici kod Medicinske Elektronike u susret nam dolazi još jedna cisterna. Zaustavljaju se kamioni, pozdravljamo se i tu upoznajemo Marinka Matića koji u Čistoći radi 33 godine. Govori nam da su prije ljudi bili razumniji nego danas.
„Teško je stalno, jedino sam sad u miru zato što ih je prepala korona, sad su se malo umirili“, govori nam Marinko dok drži šmrk sa vodom.
Kaže da su građani dosta nervozni, da im ne mogu nikako udovoljiti, da bi ih trebali više razumjeti jer samo rade svoj posao.
„Galame i ružno se izraze, čak znaju reći ‘ko vas je poslao da perete po noći’, a kad perete po danu ‘ko vas je sad poslao da perete’. Treba ih savjetovati da malo budu ljubazniji“, za kraj nam govori Marinko te nastavlja da pere ulicu u kojoj se nalazimo.