Sterilizacija i kastracija imaju mnoge koristi po zdravlje životinja i njom se preventivno sprečavaju razna oboljenja, te smanjuje broj pasa i mačaka lutalica. Često se navodi i kao primjer odgovornog vlasništva, ali i bez obzira na njene mnoge prednosti, mnogi vlasnici odbijaju da sterilišu ili kastriraju svoje ljubimce.
Piše: Nataša Tomić, foto: Pixabay.com
M.M. iz Banjaluke govori da svoje pse nije kastrirao niti to namjerava jer smatra da to nije zdravo. Ali ipak podržava sterilizaciju i kastraciju napuštenih životinja.
„Ja lično i nisam baš za kastraciju i sterilizaciju pasa. Zna doći do raznih oboljenja, a pogotovo sterilizacija i kastracija pasa prije prve godine života nije dobra jer zna doći do lošeg razvoja kostiju, a kasnije psi mogu dobiti i rak ili se mnogo udebljati. A i sterilizacija i kastracija ne mijenjaju ponašanje psa. Ipak smatram da sterilizaciju i kastraciju lutalica treba uraditi jer mogu napadati ljude i domaće životinje“, tvrdi naš sagovornik.
Veterinari sa kojima smo razgovarali ističu da su ove tvrdnje samo djelimično tačne i da se određeni problemi prilikom sterilizacije i kastracije mogu javiti u slučajevima da se životinje sterilišu prije osmog mjeseca starosti.
“Ukoliko se kastracija izvrši dok pas nije tjelesno dozrio, postoji mogućnost da on neće imati razvijene kosti, da će biti žgoljav, da mišići neće biti razijeni i može da ima takozvanu alopeciju, odnosno nedostatak dlake. Ovaj problem sa kostima je više vezan za mužjak. Dalje, nema povezanosti između kastracije i sterilizacije i raka jer su u suštini kastracija i sterilizacija metode kojima se sprečavaju tumori kod pasa, i kod kuja i kod mužijaka. Nakon sterilizacije su moguće neke lakše tjelesne bolesti kao što je opadanje dlake sa kuja, ali to su manje-više rijetke bolesti”, navode oni, naglašavajući da se u literaturi uvijek navodi da pojedine bolesti mogu da se dese ukoliko se životinja steriliše ili kastrira suviše rano.
Ipak, ovi zahvati nose više benefita nego problema.
“Kada je riječ o promjeni ponašanja, tu je mišljenje podijeljeno. Zna se desiti da kuje promijene svoje ponašanje tako što budu mirnije a to se uglavnom da primijetiti kod kuja koje žive isključivo u stanu i kod pasa koji su ljubimci. I kod malih pasa su češće blage promjene ponašanja u smislu da su mirniji, nisu toliko zainteresovani za šetnju, trčanje po dvorištu, budu malo povučeniji. Kada je riječ o gojaznosti, to je tačno i to se češće javlja kod manjih rasa pasa i kod kuja dok kod većih rasa to nije toliko izraženo i uglavnom se dešava nakon pete godine starosti, ali se to može redukovati dijetom”, naglašavaju veterinari.
Vlasnica psa N.T. ističe da vjeruje stručnjacima kada tvrde da je sterilizacija zdrava, ali joj je ipak bitnije to što je i društveno korisna.
„Glavni motiv zbog kog smo se mi odlučili sterilisati naše ženke jeste što želimo da se borimo protiv sve većeg broja napuštenih i gladnih pasa. I sami smo postali vlasnici tri psa zato što smo bili ogorčeni činjenicom da moramo da ih ostavimo na ulici, bez doma i hrane. Stvarno je previše emotivno gledati tako mila i draga bića bez prilike da nekom postanu najbolji prijatelji. Moja porodica stoga smatra odluku o sterilizaciji naših kujica jednom od najboljih za okolinu, ali i pse. Njihovom sterilizacijom smo dali svoj doprinos u smanjenju broja napuštenih pasa a njima obezbijedili sigurniji život“, priča ona.
I S. Z. je kastrirala svog psa kada je imao samo šest mjeseci kako bi spriječila njegovo bježanje i divlje ponašanje u vrijeme parenja.
“Nismo željeli da se pari, pogotovo ne neodgovorno, a nije bilo u opticaju da se produžuje loza upravo iz razloga što je mješanac, što bi na kraju dovelo do novih kučića na ulici ili slično jer su psi kod nas i dalje više stvar prestiža nego bilo šta drugo. Sa zdravstvene strane mislim da je za pse koji se neće pariti to neophodno kako bi spriječili neke maligne bolesti za koje šanse rastu kako oni stare, a i da se riješe neka hormonska neželjena ponašanja”, govori ona.
Veterinar u veterinarskoj ambulani „BL VET“ Dejan Vujanić ističe da sterilizacija ne utiče negativno na zdravlje životinje, te da su one obično mirnije i umiljatije nakon zahvata.
„Prednosti sterilizacije su brojne. Isključujemo pojave polnih ciklusa tj. tjeranja, kao i neželjena parenja životinja, smanjujemo mogućnost pojave tumora mliječne žlijezde, nekih hroničnih endokrinih bolesti, sprečavamo nastanak upale materice – piometre, tumora jajnika i materice. Za sve kuje sa kojima se ne planira reprodukcija preporuka je da se uradi sterilizacija. Uz to, sve kuje koje imaju genetske – urođene mane ili bolesti koje se prenose na potomstvo takođe je potrebno sterilisati. U nekim razvijenijim zemljama sterilizacija je i obaveza vlasnika svih pasa koji nisu u odgajivačnicama“, kazuje Vujanić. Iako veterinarska struka navodi mnoge koristi sterilizacije, u našem društvu oko ove teme i dalje postoje mnoge neistine i predrasude koje utiču na to da se ona ne sprovodi. Tako se mogu čuti mnogi razlozi protiv sterilizacije poput toga da psi postaju agresivni, manje inteligentni ili čak da ženke mogu i nakon sterilizacije ostati skotne. Svjetlana Trifunović iz Udruženja za zaštitu životinja „Vardi“ iz Kotor Varoši ističe da bi u nekim slučajevima ljudi radije dozvolili da psi umiru na ulici sami i napušteni nego ih sterilisali.
„Najčešći odgovor zašto vlasnici ne žele sterilisati je da žele potomke, kako bi se djeca mogla igrati ili ih prodati, a takođe i to da je to grijeh, da trebamo dopustiti da i one budu majke. Većina takvih ljudi uopšte ne bira nove vlasnike za potomke svoje kuje, te se često dešava da novi vlasnici nakon kratkog vremena izbace psa na ulicu jer su očekivali manjeg psa, puno laje, nemaju prostora ni vremena. Kada štenci počnu jesti sami i kad više djeci nisu zanimljivi, gledaju da ih se bilo kako riješe. Kada više niko ne želi štence koje su oni planirali prodati, ostavljaju ih u okolini prihvatilišta, u šumama, prvom proširenju pokraj puta i slično. Nije rijetkost da pronađemo štence koji su tek rođeni. Nažalost, ljudi teško mogu shvatiti da je veći grijeh to što godišnje dopuste da bar pet pasa živi i umire u patnji nego kuja koja nije majka. A ni majci nije lako biti majka sa nedovoljnom količinom hrane, na lancu, u blatu i na kiši. Nekima je važno da ne vide patnju pred svojim očima, a to što se životinja pati negdje drugo, više nije njihov problem“, ističe Trifunovićeva.
Ona naglašava da bi se sterilizacijom smanjio i broj stradanja pasa u periodu tjeranja i broj napada pasa na ljude.
„Tjeranje traje 20 do 30 dana a mužjaci osjete miris i do jednog kilometra. Ukoliko je kuja u dvorištu/na lancu, to naselje je okupirano sa 10 do 20 mužjaka, koji se međusobno bore u cilju dokazivanja najjačeg i napadaju ljude. Sve to ljudi tumače kao zlu namjeru pasa, a malo ko razumije da je to njihova priroda, gdje brane svoju ženku kada se osjete ugroženo od strane ljudi. U manjim mjestima mještani sami a i lovci ubijaju mužjake, a u većim gradovima ih preuzima nadležni azil. Još veće zlo na sve je činjenica da je dio tih pasa imao svoje domove, ali stradaju upravo na ovaj način“, govori Svjetlana.
Prema zvaničnom cjenovniku Veterinarske komore RS, najniža cijena kastarcije je 78 KM, dok je za sterilizaciju potrebno izdvojiti najmanje 100 KM. Takođe, Zakonom o dobrobiti životinja je, kao jedna od obaveza imaoca životinje, propisana i obavezna kontrola razmnožavanja životinja, odnosno ljubimaca.
Trifunovićeva podsjeća da je sterilizacija glavni faktor u rješavanju problema pasa lutalica ali da bi se i udruženja i vlasnici takođe trebali posvetiti njegovom rješavanju.
„Sterilizacija je glavni faktor u rješavanju problema napuštenih pasa, ali nikako ne može biti jedino rješenje. U naredne važne stavke spadaju, rekla bih, to da bi prvenstveno udruženja trebala da paze kome daju pse, a tako i vlasnici: pas nije spašen ukoliko nije u sigurnim rukama. Edukacija o zdravlju ljubimaca takođe nam je i više nego potrebna – mnogi budu napušteni jer ljudi ne shvataju kakvu bolest ima ljubimac, ili ne žele da izdvoje novac za liječenje. I ne samo o zdravlju, kada odluče pružiti psu dom, potrebno je da prikupe dovoljno informacija o njegovom ponašanju, socijalizaciji i osnovnim potrebama za život“, kazuje naša sagovornica.
Za kraj, bitno je istaći da će se sterilizacijom smanjiti broj životinja u azilima, u kojima one žive u teškim uslovima, gladne, žedne i zarobljene. A manje životinja u azilima znači i manje ubijanja – mjere koja je danas česta od strane opštinskih vlasti za rješavanje problema pasa lutalica.
„Ono kako oni predstavljaju da rade na rješavanju problema, jeste da se psi smještaju u azile za koje ne mogu opisati koliko su neuslovni. Žive i umiru u gladi, hladoći, strahu, bolesti. Ili na kraju budu uspavani, tačnije otrovani ili ubijeni, jer im je to dosta jeftinija opcija. Ili još jednostavnije, plaćaju lovce da ubiju svakog psa kojeg zateknu da hoda sam, što se i danas dešava u manjim opštinama i ruralnim zajednicama“, kazuje naša sagovornica.
Pročitajte i: