Premda se obavezala Evropskoj uniji da će reformisati sistem socijalne zaštite i svojim građanima osigurati adekvatan životni standard i pravo na život iznad granice siromaštva, BiH godinama nije ostvarila nikakav napredak u pripremama za korišćenje Evropskog socijalnog fonda niti je usvojila neophodne strategije po pitanju za smanjenje siromaštva.
Piše: Andrijana Pisarević; Foto: Ajdin Kamber – Fotobaza.ba
Ovo je ponovo pokazao Izvještaj Evropske komisije o stanju napredovanja BiH na putu ka EU, koji se u ovom segmentu gotovo ne razlikuje od onog iz 2019. godine. Ističe se da je sistem socijalne zaštite i dalje nerazvijen, da je kroz reformu potrebno uspostaviti minimum standarda socijalne zaštite u cijeloj državi, te da se u fokus stave potrebe korisnika. Može se slobodno reći, da BiH trenutno krši i odredbu sopstvenog Ustava, gdje je navedeno da ona mora svojim građanima i građankama da osigura adekvatan životni standard, odnosno, pravo na život iznad granice siromaštva, na čemu insistira i Evropska unija. Ali ona to ne čini niti pokazuje namjere da se na tom polju nešto promijeni.
“Socijalna pomoć nije dobro ciljana niti je zasnovana na potrebama, zbog nepostojanja adekvatnog sistema za prikupljanje podataka. Veliki broj ljudi nema javno zdravstveno osiguranje. Zbog visoko decentralizovane strukture upravljanja, uslovi za dobijanje socijalne pomoći se razlikuju između entiteta, distrikta i kantona. Uz razlike u uslovima, postoje i one u pokrivenosti, što utiče na efikasnost i visinu pomoći. Još uvijek traje transformacija ustanova za socijalnu zaštitu, a posebno onih za djecu bez roditeljskog staranja. Deinstitucionalizacija zahtijeva sveobuhvatnu reformu u pogledu finansiranja novih usluga, izgradnju kapaciteta i za podršku centrima za socijalne usluge širom zemlje”, navodi se u Izvještaju i dodaje da statistika EU o dohotku i životnim uslovima i dalje nije dostupna u BiH. Slabe veze između nadležnih ministarstava i nedostatak saradnje predstavljaju barijeru za napredak, napominje se u Izvještaju.
Tri godine ranije u Izvještaju se govorilo isto to i napominjalo da i dalje nema cjelodržavne strategije za smanjenje siromaštva, socijalnu inkluziju i zaštitu, ni sistem za praćenje realizacije politike u cijeloj državi.
“Na entitetskom nivou postoji širok spektar strategija i zakona koji se odnose na socijalnu inkluziju i zaštitu, ali oni se ne sprovode zbog nedostatka sredstava, neadekvatnih procedura, standarda i praksi upućivanja, te uopšte nedostatka koordinacije. Anketa o potrošnji domaćinstava u 2015. godini, pružila je procjenu siromaštva u zemlji i kaže da je gotovo trećina (31,6 odsto) djece u dobi od pet do 15 godina suočena sa rizikom od siromaštva”, navodi se u izvještaju iz 2019. godine.
U njemu se posebno navelo i to da su socijalna davanja izuzetno niska i nedovoljna da ispune osnovne potrebe, te da se samo oko jedne četvrtine socijalne pomoći odobrava na osnovu procjene potreba, dok se ostale tri četvrtine odobravaju na osnovu statusa, uglavnom za ratne kategorije korisnika. BiH muči velika nezaposlenost, iseljavanje, starenje stanovništva i hronično siromaštvo, zbog kojeg je najniže rangirana u regiju.
Ovo je potvrdilo istraživanje ekonomiste Stiva Hankea na američkom univerzitetu “Džon Hopkins” u Merilendu. Mjereći obim nezaposlenosti, inflacije, kamatnih stopa i rasta realnog BDP-a po glavi stanovnika, kako su to oni nazvali „jadnosti“, njegova analiza je BiH svrstala na 18. mjesto među 157 država po indeksu siromaštva. Takođe, analiza pokazuje i da su ovim ekonomskim parametrima kumovali korupcija, neznanje, ali i odlazak mladih.
Na ovoj listi, u regionu se Hrvatska najbolje kotira i nalazi se na 98. mjestu najsiromašnijih zemalja svijeta, a u našem društvu su Crna Gora koja je na 34. mjestu, Sjeverna Makedonija 39, Srbija 54, pa čak i Mađarska 58. Slovenija je na 118. mjestu, dok se Austrijanci nalaze na 133.
Statistike neumoljive
Prosječna potrošnja po domaćinstvu u Bosni i Hercegovini prema anketi o potrošnji domaćinstva u 2021/2022.godini, koju je uradila Agencija za statistiku BiH, bila je 1.778,76 KM. Izdaci za hranu, bezalkoholna pića, stanovanje i energente činili su preko 54 odsto ukupne potrošnje. Ostali veliki izdaci odnosili su se na prevoz (14,3 odsto) i informacije i komunikacije (6,5 odsto).
Prosječna plata u BiH u junu ove godine iznosila je 1.267 KM, najniža plata u Republici Srpskoj je 700 KM, dok je u FBiH 596 KM. Sve ovo je razlog zbog kojeg veliki broj građana mora da traži socijalnu pomoć.
Prema riječima Ljubinke Lazić, predsjednice Udruženja stručnih radnika socijalne djelatnosti Doboj, socijalna sigurnost je ono čemu svaka država teži, a kompleksne i brojne društvene devijacije kao i tradicionalna i birokratska organizacija sistema socijalne zaštite opterećuju i otežavaju i pružanje usluga socijalnog rada.
“Socijalna pomoć je važan, ali samostalno, bez široke strukturalne reforme, nedovoljan instrument borbe protiv siromaštva, maloljetničke delinkvencije, kao i drugih socijalnih problema. Službe socijalne zaštite najčešće ‘novčanom injekcijom’, ublažavaju stanje socijalne potrebe pojedinca ili porodice te ih tako nakratko osnažuju, ali da bi se preduprijedilo siromaštvo, kao i različite devijacije koje se povezuju sa siromaštvom (socijalna isključenost u pogledu nedostupnosti obrazovanja, zapošljavanja, i tako dalje), neophodan je širi i kompleksniji društveni angažman. Najznačajnije mjesto, preventivno kao i za prevazilaženje društvenih devijacija, imaju socijalno političke strategije i programi koji se donose na državnom, ali i na lokalnim nivoima”, objašnjava Ljubinka Lazić.
S druge strane su službe socijalnog rada koje, kaže ona, izvještavajući o potrebama građana, korisnika sistema socijalne zaštite kao i karakteristikama socijalnih problema, mogu da alarmiraju upozoravajući na stopu siromaštva, fenomenologiju delinkvencije, potrebe ljudi treće životne dobi, probleme funkconisanja savremene porodice.
“Imperativ savremenog socijalnog rada je proizvodnja socijalnih promjena, a kvalitetno pružanje usluga socijalnog rada otežava brojnost devijacija, materijalna nesigurnost u državi, a zatim i potrebe ustanova za promjenama u raspodjeli finansijskih sredstava ili čak veća sredstva. Izazovi koji stoje pred sistemom socijalne zaštite, odnose se na rekonceptualizaciju socijalnog rada iz zaštitničkog karaktera ka proaktivnom i razvojnom socijalnom radu”, objašnjava ona i dodaje da su njihova očekivanja trenutno vezana za osnivanje Zavoda za socijalnu zaštitu Republike Srpske. Koja bi bila razvojna organizacija koja će pružiti podršku i potrebnu edukacija stručnjacima, obezbjediti standardizaciju usluga, pomoći u planiranjima i provođenju socijalno interventnih i preventivnih akcija.
Nestručnost koči socijalnu zaštitu
Srđan Baralić, predsjednik Saveza udruženja stručnih radnika socijalne djelatnosti RS, kaže da je u pripremi Strategija razvoja socijalne zaštite RS, na kojoj radi i struka i resorno Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS, koja donosi osnivanje ovog Zavoda.
“Naš posao rade različite struke i profili, pa je to negdje psiholog, pedagog, defektolog, negdje socijalni radnik, a ima i drugih, koje nisu srodne. Na kraju je sve stvar senzibiliteta radnika, što nije dobro. Nema struke. Smatramo da Zavod treba da akredituje programe obuke i da uspostavi licenciranje, da se svi moraju obučiti i dobiti određene bodove, dozvole i da to bude i uslov i motiv za tog radnika da radi svoj posao i da bude odgovoran za njega. Država mora da obezbijedi kapacitete da bi se naš posao mogao raditi stručno i profesionalno”, kaže Baralić.
Život ispod granice siromaštva: Na more sam išao samo jednom, uz pomoć donacije
U Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS kažu da su zakonom definisana prava građana na socijalnu pomoć i to na novčanu, dodatak za pomoć i njegu drugog lica, podršku u izjednačavanju mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju, smještaj u ustanovu, zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu, pomoć i njega u kući, dnevno zbrinjavanje, jednokratna novčana pomoć i savjetovanje.
“Međutim, i pored realizacije navedenih prava, određene kategorije lica sa invaliditetom, a posebno lica sa najtežim oblikom invaliditeta, ne mogu da zadovolje egzistencijalne potrebe. Naime, radi se o licima sa invaliditetom, koja nisu smještena u ustanovu socijalne zaštite ili drugu ustanovu na teret budžetskih sredstava ili hraniteljsku porodicu, te im je neophodno obezbijediti pravo na ličnu invalidninu kao novčanu pomoć, koja bi zajedno sa drugim pravima iz socijalne i dječje zaštite poboljšala njihov položaj. Zato smo se opredijelili na uspostavljanje registra socijalne karte Republike Srpske na kojem se trenutno radi”, navode u ministarstvu.
Tvrde da će ovakav registar donijeti pravovremeno i bolje prepoznavanje potreba korisnika sistema socijalne zaštite, te smanjiti mogućnost zloupotreba, kako u sistemu socijalne zaštite, tako i drugim sistemima koji se bave posebnim kategorijama stanovništva. Izrada socijalne karte će, tvrde, doprinijeti kvalitetnijoj izradi politika, strategija i planiranju budžeta, kako na republičkom tako i na lokalnom nivou, s obzirom na bolji uvid u stanje korisnika. Jedinice lokalne samouprave će imati bolji uvid u podatke o korisnicima i potencijalnim korisnicima za svoju teritoriju, analizirati situaciju i donositi lokalne politike.
“Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite aktivno učestvuje u procesima evropskih integracija, zajedno u saradnju sa drugim ministarstvima u Vladi Republike Srpske, a koji se odnose na praćenje i unapređenje potreba kako ustanova socijalne zaštite tako i korisnika sistema socijalne zaštite. Na navedeno ukazuje i trenutna realizacija paketa energetske podrške energetski siromašnim potrošačima, za koju su izdvojena značajna finansijska sredstva Evropske unije, o čemu su mediji i upoznati. Svakako, očekuje se da će se početkom rada i funckionisanja Zavoda za socijalnu zaštitu omogućiti bolje funkcionisanje sistema socijalne, porodične i dječje zaštite kroz praćenje, unapređenje, planiranje razvoja i obavljanje istraživačkih i stručnih poslova u oblasti socijalne zaštite”, tvrde u ministarstvu i dodaju da RS redovno prati i učestvuje u izvještavanju o napretku BiH u procesima usklađivanja akata sa pravnom tekovinom Evropske unije, i to kroz učešće u izradi izvještaja o Revidiranoj evropskoj socijalnoj povelji, Madridskom međunarodnom planu akcije o starenju (MIPAA), izvještaju u vezi sa Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima lica sa invaliditetom, Konvencijom o pravima djeteta, Konvencijom o ljudskim pravima i drugim izvještajima.
Iz Delegacije EU za eTrafiku su rekli da je odluka o statusu kandidata otvorila mogućnost za BiH na putu ka EU, kroz brzu primjenu tekućih reformi i prilagođavanje standardima Evropske unije. Brzo stupanje na dužnost izvršnih i zakonodavnih tijela, na državnom i entitetskim nivoima, bio je preduslov za brze i intenzivirane reformske korake potrebne za usvajanje pravne stečevine i evropskih standarda.
“EU stavlja veliki akcenat na garantiranje slobode izražavanja, okupljanja i udruživanja, jednakost polova, zaštitu i inkluziju ugroženih grupa, te obezbjeđivanje inkluzivnog i kvalitetnog obrazovanja za sve. EU opet poziva Bosnu i Hercegovinu da usvoji nacionalni program za usklađivanje s pravnom stečevinom Unije (NPAA). Nakon dobijanja statusa kandidata, sljedeća velika prekretnica za BiH na evropskom putu bila bi otvaranje pregovora o pristupanju. Bosna i Hercegovina mora ispuniti 14 ključnih prioriteta za otvaranje pregovora o pristupanju EU”, rekli su nam iz Delegacije EU.
Naknada za starije osobe u Hrvatskoj
Neke države iz okruženja, ipak nešto rade na smanjenju siromaštva prema direktivama EU. Na primjer, da bi se smanjilo siromaštvo, Hrvatska je u jaunaru 2021. godine,uvela naknadu za starije osobe kao novo socijalno pravo za osobe starije od 65 godina koje nisu ostvarile minimalni radni staž potreban za ostvarivanje prava na penziju i čiji prihodi ne prelaze 120 evra po članu domaćinstva mjesečno.
Osim uvođenja navedene naknade za starije, budući da su prosječne porodične penzije, isplaćene u 2021. godini, bile znatno ispod granice siromaštva, a primaoci su među socijalno ugroženijima, tokom 2023. godine izmijenjen je model porodične penzije, kojim je omogućena isplata dijela umrlog supružnika/partnera zajedno s korištenjem svoje starosne, prijevremene starosne ili invalidske penzije, što bi trebalo dovesti do povećanja od 10 i 15 odsto.
Fond za evropsku pomoć najsiromašnijima FEAD, finansirao je školske obroke za djecu iz siromašnijih porodica u Hrvatskoj, kao i hranu, te toaletne potrepštine za ostale korisnike. Ukupna vrijednost programa 2014 – 2020. godine iznosila je 1,89 milijardi evra, od čega se 1,62 milijardi finansiralo iz fondova EU (ESF i YEI), dok je ostatak izdvojen iz državnog budžeta.