Umjetnost je jezik koji svi razumiju, ona nas povezuje i obogaćuje na načine koje riječi često ne mogu opisati. Kultura, s druge strane, nosi u sebi naslijeđe i identitet naroda, prenoseći ljepotu sa generacije na generaciju. Upravo to rade i mladi iz Bosanskog Petrovca, grada koji nosi imena velikih umjetnika. Mladi u Bosanskom Petrovcu su zainteresirani za umjetnost i kulturu, ali nemaju potpunu podršku opštine. Potrebno je mnogo boljih uslova za rad i mlade u ovoj lokalnoj zajednici, kako bi, prije svega, ostali u njoj. Rješenje nije prelazak u veći grad, iako to mladi rade kako bi ostvarili svoje ciljeve, koje ne mogu dostići u Bosanskom Petrovcu.
Tekst i fotografije: Kristina Šobot
Ivana Kovačević ima 18 godina, živi u selu Drinić i trenutno je učenica MSŠ „Bosanski Petrovac“. Bavi se slikanjem od svoje desete godine. Svoje vještine slikanja najviše je počela ispoljavati kada je krenula u srednju školu, nakon što su njen talenat otkrili profesori. Inspiraciju najviše pronalazi u prirodi i na internetu, tako što gleda djela različitih umjetnika i njihovu tehniku. Ivana slika pejzaže, animirane likove i portrete.
„Za mene je svaki potez kista ljubav. Kistovi i boje su mi odmor za dušu, kada slikam osjećam se ispunjeno. Svoje radove ne objavljujem na društvene mreže, međutim slala sam ih na razna takmičeinja i osvajala nagrade. Tu bih izdvojila nagradu za rad koji sam crtala za projekat „Kroz umjetnost do nenasilja“ i drugo mjesto na takmičenju „Una i ekolgija“, 2022. godine“, kaže nam Ivana.
Od lokalne zajednice nema nikakav vid podrške, sem komentara „bravo“ te „svaka čast“, a to nije dovoljno, kako nam i sama Ivana navodi. U Bosanskom Petrovcu se ponekad održavaju likovne radionice, ali tu većinom prisustvuju mlađa djeca. Da bi Ivana prisustvovala nekim radionicama ili obuci za slikanje, mora putovati iz Drinića do Petrovca, a to bi joj stvaralo problem jer nema redovan prijevoz.
„Od lokalne zajednice očekujem podršku u smislu otvaranja prostorije, gdje bi se za mlade mogle odvijati razne radionice, ne samo za slikanje, već razne aktivnosti za mlade. Mladi u Driniću nažalost nemaju nikakve aktivnosti. Ukoliko bi djeca htjela da pohađaju muzičku školu, radionice za mlade, sport ili folklor, roditelji ih moraju voziti za Petrovac i čekati po dva sata da završe treninge. Očekujem i nabavku određene opreme za slikanje, kistove, boje, blokove ili platno, te adekvatnu osobu koja bi dolazila u Drinić i radila sa mladima, jer mladi to zaslužuju“, kaže Ivana za eTrafiku.
Mladi svoju kreativnost i talenat mogu pokazati u Centru za kulturu i obrazovanje. Centar pruža maksimalnu pomoć i aktivno radi sa mladim ljudima. Tamo se odvijaju časovi muzičke škole, likovne radionice, ples i razne manifestacije. Međutim, najveći problem je grijanje u prostorijama gdje se uči i trenira. Sredstva za grijanje postoje, ali navodno nema ložača koji će voditi računa o tome. Grijanja u sali ima samo ako se održavaju priredbe i manifestacije. Iako nema stalnog izvora toplote u sali, Jovana Stojanović (13) iz Bosanskog Petrovca, redovno trenira sa plesnom grupom. Igraju u majicama dugih rukava i u vunenim čarapama, ali hladnih ruku.
„Plesom se bavim tri godine, od kako je i osnovana plesna grupa. Nekad prije je postojao plesni klub, ali je ugašen. Djevojka koja je trenirala ples, odlučila je da pokrene plesnu sekciju i tako je počela naša priča. Trenirati u hladnoj prostoriji sa malo opreme zaista je teško, nismo dovoljno opušteni i većina djece se prehladi te nažalost treninge zimi ili kad je hladnije vrijeme moramo otkazati. Mi se tokom treninga zagrijemo, međutim, udišemo hladan zrak i ako napravimo pauzu duže od pet minuta, smrznemo se“, tužno nam govori Jovana.
Od opreme imaju desetak strunjača, petnestak suknjica od tila i deset fitnes lopti, koje su dobili uz pomoć projekta. Organizovali su plesno veče i promociju svog filma o plesu, a jedinu podršku dobili su od Centra za kulturu i obrazovanje, koji im je ustupio prostor i opremu za emitovanje filma. Podršku lokalne zajednice nemaju, oslanjaju se isključivo na roditelje koji skupe novac i kupe ono što je potrebno za nastupe.
„Od lokalne zajednice očekujem potpunu podršku u svemu. Potrebno nam je grijanje zimi, kako bismo mogli normalno trenirati. Također, potrebna nam je oprema, više različitih strunjača i barem pet novih kostima ili materijal kako bismo mogli sašiti te iste kostime. Djevojka koja nas trenira će se uskoro iseliti iz grada, ali ne želi prekidati rad sa nama, dolaziće i održavaće nam treninge, jer ona ne želi odustati od nas. Definitivno je potrebno da se lokalna zajednica više potrudi, jer zaista treba i može“, kaže Jovana Stojanović.
Pored plesne muzike, često se u domu kulture može čuti predivna glazba sa drugog sprata. Tu dolaze mladi muzičari i sa profesoricom Ljiljanom Milošević, redovno vježbaju, a i zapjevaju. Tu se najviše ističe Azur Tešnjak koji ima 13 godina i svira harmoniku od svoje šeste godine, a ljubav prema glazbi stvorila mu se kada je počeo slušati klasičnu muziku. Redovno nastupa na priredbama, a nedavno je bio gost na radiju Bosanski Petrovac gdje je pokazao svoj talenat.
„Pohađam umjetničku škola „Nusret Keskin-Braco”, područno odeljenje Bosanski Petrovac. Muzičku školu pohađam već šest godina i uskladiti časove i privatni život mi uopšte nije teško. Časovi se odvijaju u Centru za kulturu i obrazovanje. Najveći problem nam stvaraju hladniji dani jer nemamo stalno grijanje. Da bismo se ugrijali i mogli svirati, mi upalimo dvije grijalice i sjednemo pored njih. Svirati hladnih ruku nije prijatno“, kaže Azur.
U Bosanskom Petrovcu ima mnogo talentovane djece, ali nedostatak opreme, sredstava i pažnje od lokalne zajednice sputava ih na njihovom putu. Na broj učenika u muzičkoj školi, instrumenata je dovoljno, ali uvijek može bolje i novije. Mladi koji se bave sviranjem najveću podršku imaju od svoje profesorice Ljiljane Milošević, koja se nesebično zalaže za njihovo muzičko obrazovanje.
„Zahvalni smo što imamo muzičku školu i druge aktivnosti, ali od lokalne zajednice očekujem pomoć u vidu nabavke nove table i puštanja grijanja u centru za kulturu i obrazovanje. To je dom nas mladih umjetnika i većinu slobodnog vremena provodimo tu“, govori Azur za eTrafiku.
Ovi mladi talenti, od lokalne zajednice očekuju veću pomoć. Žele da treniraju i uče u prihvatljivijim uslovima i da imaju podršku za svoj talenat i znanje. Odlazak u veći grad za napretkom i uspjehom, dovoljno govori o stanju u lokalnoj zajednici.