Egzodus mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine koji se ubrzano krenuo događati početkom 2010. godine, ponovo je aktivan nakon završetka pandemije COVID-19. Prema mišljenju mladih koji odlaze, mnogo je razloga za početak novog života u stranim zemljama. Za njihov odlazak uglavnom su krivi ekonomski i politički faktori, koji se nalaze u pat poziciji već dugo vremena i otežavaju napredovanje u BiH i zemaljama regiona. S druge strane, napredak u zemljama inostranstva uz radnu naviku za većinu mladih predstavlja mogućnost, a ne fantaziju.
Tekst i fotografije: Rijad Cerić
Nepravda, nepotizam i korupcija su tri glavna razloga zbog kojih je Enis Hadžiabdić odllučio napustiti Jajce, a kako nam govori, jedini slučaj zbog kojeg bi se odlučio na povratak u BiH, jeste kada bi se desila promjena kompletnog sistema. Enis ima 31 godinu i već sedam godina živi u Njemačkoj, gdje radi kao medicinski tehničar u Univerzitetskoj klinici u Esenu. Zbog toga što je njegovo zanimanje deficitarno nije imao problema sa dobijanjem ovog posla.
Kada upoređuje stanje u kojem se nalazi klinika u Njemačkoj, u kojoj je trenutno zaposlen, sa stanjem Doma zdravlja u Jajcu, gdje je stažirao prije 12 godina, razlika je više nego ogromna.
„Sjećam se da je falilo materijala za rad, prvo na pamet što mi pada jesu jednokratne rukavice, koje su osnovno sredstvo za rad u ovoj struci. Bilo je tu i drugih stvari, često se moralo i improvizirati. Danas je situacija mnogo bolja, tako mi kažu moje kolege koji još rade u Jajcu. Uslovi za rad u Njemačkoj su na daleko višem nivou. Savremenija oprema, konstantno imamo materijal za normalno funkcionisanje i rad, digitalizacija, svu dokumentaciju vodimo kompjuterski itd.“, navodi Enis.
Druga problematika koju Enis ističe jeste neravnopravan sistem pri zapošljavanju u BiH, u kojem je stranačka i nacionalna pripadnost nažalost i dalje primarna.
„Ustanove čiji je opština osnivač bi trebale promijeniti proces objavljivanja konkursa. I dan danas imamo slučajeve da se unaprijed zna ko će na kojem konkursu proći. To je rak rana društva koja tjera mlade, to više nisu ni finansije, već u stvari nepravda s kojom se mladi svakodnevno susreću“, pojašnjava Enis.
Nepravda je ušla u svaku poru bosanskohercegovačkog društva i za njeno, bar djelomično, iskorjenjivanje bi bio potreban opsežni društveni inžinjering. Međutim, krojači ove nepravde nemaju interes rješavanja situacije u kojoj se naše društvo nalazi.
Sa druge strane, odgovornost samih ljudi je ono što Enis ističe kao još jednu otežavajuću okolnost, koja zahtjeva veliku promjenu.
„Ja ne dijelim mišljenje da je razlog nefukcionisanja sistema u BiH samo u političarima. Ti političari dolaze iz naroda i mi ih na kraju u stvari i biramo. Sami ljudi posjeduju mentalitet koji radi protiv interesa društva. Biranje političara koji nisu značajno doprinijeli napretku društva već čak njegovom nazadovanju, je veći problem nego sami političari“, objašnjava Enis.
Sličnog je mišljenja i Leona Bilić, mlada djevojka iz Jajca koja je završila srednju turističku školu. Unatoč njenom obrazovanju i tome da govori dva strana jezika, Leona je za sezonski posao odabrala posao sobarice na hrvatskom primorju koji je mnogo bolje plaćen nego poslovi koji su u ponudi tokom sezone u Jajcu. Kao i veliki dio omladine, i Leona je razočarana političkom situacijom u BiH.
„Ne slažem se da mi imamo neki utjecaj kao narod na politiku u BiH. Mislim da su i sami izbori samo neka maska“, govori Leona.
Ono što bi možda moglo promijeniti njeno mišljenje jeste potencijalna zainteresovanost izabranih vijećnika za situaciju mladih u Jajcu. Ta radoznalost bi trebalo da se ogleda u konkretnim potezima opštinske strukture prema mladim osobama u Jajcu.
„Neko iz vlasti bi trebao da posluša naše ideje kroz planiranje i realizovanje panel diskusija na kojima će se okupiti mladi koji bi mogli izraziti sve ono što im nedostaje i ono što im je bitno. Na ovaj način postiglo bi se zbližavanje ove dvije strane, što bi, na kraju, značilo mnogo za mlade u Jajcu“, navodi Leona.
Ona također vjeruje da bi veći udio njenih vršnjaka, i malo starijih od nje, popravio sliku politike u BiH. Na taj način jaz koji postoji između starijih političara i mladih, koji se ogleda u nepoznavanju situacije mladih bi postao manji. Naravno, povećanje udjela mladih ljudi u politici neće donijeti ogromne promjene koje su potrebne, ali je to definitivno početak kojim bi bilo dobro da se krene.
Sličnog stava je i Emina, djevojka koja je imala priliku raditi u inostranstvu dvije godine na njemačkom kruzeru, kojim je putovala po svijetu. Trenutno je u procesu traženja drugog posla, u Njemačkoj i Austriji prije svega.
„BiH sam se odlučila napustiti prije svega zbog finansija, zdravstvenog osiguranja, uslova rada i ostalih prednosti socijalnog sistema u inostranstvu koji u našoj državi nažalost uopšte nije razvijen“, ističe Emina.
Mnogo toga bi se trebalo desiti kako bi se mladi ljudi odlučili na ostanak u BiH i promijenili mišljenje o svom odlasku u inostranstvo.
„Mogućnost školovanja za svakog bez obzira na financijsku situaciju, pomoć državnih ustanova u vidu raznih stipendija i ulaganja u mlade, kao i mogućnosti zaposlenja mlađeg naraštaja, pružanje praktičnog osposobljavanja koje je danas „uslov“ zaposlenja, su samo neke od konkretnih primjera, koje bi vlast svih nivoa u BiH mogla da uradi kako bi zaustavila odliv mozgova i radne snage koja joj je također potrebna“, objašnjava Emina.
Ono što dodaje, kao još jednu otežavajuću okolnost koja je sveprisutna u našem društvu jeste stvaranje razlike na nacionalnoj osnovi u skoro svim društvenim sektorima što mlađe generacije vide kao veliku odbojnost.
Svrha države po svim društvenim naukama sastoji se od službe građanima i njihovim interesima. Ukoliko država ne radi na ispunjavanju njihovih interesa i prava, postavlja se pitanje da li se to pravno tijelo može nazvati država?