U vrijeme kada su azili prepuni pasa, a udruženja za udomljavanje napuštenih životinja više ne znaju gdje da smiještaju svoje štićenike, svijetla tačka su ljudi koji ne kupuju ljubimce, već ih uzimaju sa ulice. Jedan takav, pomalo neobičan događaj desio se u Banjaluci, gdje je napuštenog psa usvojila cijela grupa ljudi – osoblje i gosti kafića.
Upravnik kafića „Žiža“ Ognjen Popović rekao nam je da je sve počelo prije dva mjeseca kada se pored lokala pojavio bijeli pas.
„Sjedili smo ispred lokala i družili se. Prišao nam je bijeli pas i nekako se odmah počela stvarati ideja da ga zadržimo, što mi je bilo logistički komplikovano, ali je intuicija bila prejaka. Zadržali smo ga u dvorištu jednu noć i bio je pomalo rezervisan i istraumiran. Po njegovom ponašanju smo shvatili da je došao sa nekog mjesta gdje mu nije bilo pretjerano prijatno“, govori nam Ognjen.
Kako kaže, prema Cugi se osoblje i gosti kafića ponašaju kao jedni prema drugima, što je bitno uticalo na to da se razveseli i stekne povjerenje u njih.
„Fizički je jako lijep, a u karakteru nosi nešto što je nesvakidašnje čak i za pse. Jako je gostoprimljiv, pozdravlja sve ljude koji uđu i osim onih koji imaju fobije od pasa, svi ga jako lijepo prihvate, kao i ljubimci koje dovode sa sobom. Živimo zajedno, on nama pokazuje neke stvari koje trebamo raditi, što i mi pokušavamo pokazati njemu. Imamo malih problema u smislu da nam pojede stolicu ili se popiški u lokalu, a mi to rješavamo više na roditeljskoj nego na vlasničkoj bazi, jer se ne doživljavamo kao njegovi vlasnici već kao njegovi drugovi“, kaže nam on kroz osmijeh.
Tokom noći Cuga spava u dvorištu „Žiže“, a upravo njegovo ime dovodi do mnogih komičnih situacija. Kako Ognjen kaže, zbog imena nastaju nevjerovatne igre riječi i smiješni momenti u komunikaciji između osoblja i gostiju, jer se ljudi lako zbune, ali i nasmiju. Kako ističe, kada bi se javio neko ko bi htio udomiti Cugu, ne bi ga dao jer mu nigdje ne bi bilo bolje nego tu gdje je sada.
„On je ovdje više nego udomljen jer ga često šetaju i u kontaktu je sa svojom vrstom“, govori Ognjen.
Da je udomljavanje napuštenih životinja popularno i u Banjaluci pokazuje i Vanda Ramić, koja je pružila topli dom za tri psa i tri mačke, dok sada planira uzeti još jedno mače. Sve je započelo sa kujicom Leom, koja je lutala oko njene kuće.
“Dolazila je svaki dan na isto mjesto, jer sam je tu hranila. Vidjelo se da je bila nečija, da je pametna i da sve razumije, ali je ipak bila nepovjerljiva prema ljudima. Jednom sam čula da neko od prolaznika kaže da bi je ubio samo kada bi je mogao uhvatiti. Bez razmišljanja smo moji roditelji i ja donijeli odluku da joj otvorimo kapiju i da bude kod nas. Tada je imala dvije, sada ima 7,5 godina i dalje je nepovjerljiva prema ljudima i drugim psima. Ima neke svoje strahove, vjerovatno je doživjela neke užasne stvari dok je lutala, ali je bitno da je sada na sigurnom“, priča nam Vanda.
Nakon Lee u Vandinu kući stigao je Šargo, koji danas ima devet godina. Takođe je imao vlasnika koji ga je izbacio na ulicu.
„Kada smo ga uzeli imao je oko šest godina, čak je lomio i prednju šapicu koju smo uspjeli da saniramo. Jako je živahan i ima razumijevanja za sve, iako je najstariji. Ponekad prespava cijeli dan, a nekada je toliko živahan da ne miruje ni trenutka“, opisuje Vanda ovu veliku mazu.
Treća po redu je Rynna, ostavljena na prometnoj ulici sa samo mjesec i po dana starosti. Prvo su je oglasili za udomljavanje i prihvatili dok joj ne pronađu vlasnika, ali je za nepunih sedam dana okupirala njihova srca, pa nisu mogli da se odvoje od nje.
„Odlučili smo da je zadržimo, povukli oglas za udomljavanje i rekli da ako ima mjesta za dvoje, ima i za troje. Sada ima godinu dana i jako je živahna“, govori Vanda, te započinje priču o svojim macama.
Archy, Srećko i Kiki su kao mali ostavljeni u blizini njene kuće, a ona nije mogla da gleda njihovu patnju. Prvi je došao Archy, koga su ostavili sa mjesec dana u školskom dvorišu, a djeca su ga maltretirala. Srećko je nađen na prometnoj ulici jednog vrelog dana. Ljudi su prolazili pored njega, bez namjere da mu pomognu.
„Bio je u očajnom stanju, prepustio se i čekao smrt. Oko mu je bilo u užasnom stanju, rebra su mu se osjetila pod rukom, bio je pun čičaka … Bez razmišljanja sam ga ponijela kući. Srećko je danas najveća maza od svih, kada spava voli da ga čuvate za šapu.“
Šesti stanovnik Vandinog domaćinstva je Kiki, koji je sa još dva mačeta ostavljen u najlonskoj kesi. Jedno je umrlo unutar nje, jedno u njenoj kući dok je pokušavala da ga spase, dok je Kiki bio najjači od svih i preživio. Danas ima skoro dvije godine i velika je maza.
Lidija Stevanović iz Banjaluke nije ostala imuna na fotografiju koja je danima kružila internetom, a na njoj je bilo štene posavskog goniča iz azila u Gračanici.
„Vidjelo se kako sjedi u ćošku, da je kost i koža, i da ima najtužnije okice koje sam ikada vidjela. Doslovno sam molila članice te grupe da mi ga dovezu i nakon dva dana bio je kod mene. Imao je svega 300 grama sa nekih dva mjeseca starosti. Sav u ranama, vjerovatno od ugriza pasa, pun glista, vidno neuhranjen, bolestan. Odvela sam ga kod veterinara, primao je infuziju,bio tretiran protiv zaraznih bolesti, parazita, primao vitamine…“, započinje Lidija priču o Onyxu.
Uskoro je počeo da jede i da se oporavlja. Kako Lidija kaže, Onyx u početku nije imao snage ni da stoji na nogama, a vremenom i pravilnom ishranom, postajao je sve živahniji i snažniji.
„Dok nije skroz stao na noge, nisam ga davala na udomljavanje. Kod mene je došao sa 300 grama, ostao mjesec i po dana, a udomljen je sa 6 kilograma i 200 grama. Izrastao je u normalnog, zdravog psa, živahnog karaktera, veoma je inteligentan i poslušan. Nedavno je pobijedio u jednoj nagradnoj igri, Mercatorova revija pasa, gdje je proglašen za Mercatorovog šampiona. Ocjene su davali stručnjaci iz Kinološkog društva RS, gdje mi je rečeno da je pas savršen. Skladne građe, lijepo uhranjen, dobar stav…“
Uz malo pažnje, ljubavi i truda Lidija je uspjela polumrtvog psa pretvoriti u ljubimca za koji ljudi daju mnogo novca. Osim što mu je spasila život, pronašla mu je i novu porodicu.
„Udomljen je u porodicu u Gradišci, gdje ga prosto obožavaju i koji su mi nakon par dana rekli da ga ne bi dali ni za šta na svijetu. Imala sam priliku provesti neko vrijeme sa udomiteljima i uvjerila sam se sa koliko ljubavi postupaju sa njim, a isto tako koliko on njih voli. Pas jednostavno osjeti gdje je voljen i pruža trostruko.“
Ističe da joj je u početku bilo jako teško da se odvoji od njega, ali ponosno govori da je Onyx dobio novi dom, a ona nove članove porodice.
Kada naredni put na društvenim mrežama vidite objavu za pomoć nekoj životinji, nemojte samo preći preko nje, već se sjetite ovih primjera. Da su naši sagovornici skrenuli pogled sa patnje ovih pasa i mačaka, sada ne bi imali drugare koji im pružaju bezuslovnu ljubav. Sjetite se toga i kada budete htjeli nabaviti ljubimca. Psi iz azila možda jesu bolesni, prljavi i smrdljivi, ali je to samo privremeno. Uz malo šampona, pravilne ishrane i ljubavi svi oni postaju stvorenja na kojima će vam drugi zavidjeti.
eTrafika.net – Vanja Stokić