Posljednjih mjeseci banjalučka Gospodska ulica prepuna je muzičara. Zanimljivo je da nijedan od njih nije iz grada na Vrbasu, već su u njega došli iz Srbije, Rusije, pa čak i Bolivije.
Najviše pažnje javnosti privukao je Borivoje Eskić (25) iz Beograda kada je postavio natpis da mu je potreban novac za vjenčanje sa prelijepom djevojkom. Kaže da je cilj bio privući pažnju, što definitivno jeste uspio, a kada je shvatio da su neki mislili da je to stvaran razlog njegove svirke, počeo je da pravi šalu od toga.
“Mnogi su mislili da je stvarno za vjenčanje pa sam skinuo taj natpis, dodavao neke smajlije i slično, ali je i dalje bilo onih koji su vjerovali u to”, govori nam Borivoje kroz smijeh.
Ovaj diplomirani novinar svira gitaru posljednjih desetak godina, a na ulici svira od prošle zime. Počeo je sa Beogradom, zatim otišao u Prag, a onda navratio i do Banjaluke.
“Ovdje zarađujem kao u Pragu. Tamo sam svirao sa ljudima iz Argentine, Njemačke, Amerike… Bude po 30 muzičara po centru i može se dobro zaraditi. Ovdje nema toliko konkurencije, nema prezasićenosti. Ide bolje nego u Beogradu jer tamo ima mnogo muzičara, pa ljudi neće da daju novac svima”, priča on, i dodaje da je u početku bio uvjeren da se bavi umjetnošću, ali su ga brzo razuvjerili.
“Prije godinu i po dana sam otišao sa prijateljem u Novi Sad. Svirali smo u Dunavskom parku. Prišao mi je mali Rom, bacio dva dinara i pitao da li i mi prosimo. Tada su mi se srušile iluzije”, prisjeća se on, i kroz smijeh govori kako je sviranje na ulici ustvari “kulturno-umjetničko prosjačenje”.
U Banjaluku je prvi put došao prije četiri mjeseca i odlučio da pokuša raditi na ulici. Pošto mu je dobro išlo, ostao je dobar dio ljeta i ponovo došao na jesen. Kaže da su žene darežljivije i češće od muškaraca posežu za novčanikom.
“Kad pjevam ‘Milicu’ od Cukića dosta djevojaka priđe i kaže da se zovu tako pa daju koju marku. Pjevaću samo pjesme sa imenima. (smijeh) U šali kažem da sam upoznao pola Banjaluke na ulici, ali zaista jesam. Mnogo dobro pamtim lica. Neka je prisnija atmosfera ovdje i to mi se sviđa.”
Iako Gospodska nije dugačka ulica, muzičari su složni u jednom – mjesta ima za sve. Jedni druge ne doživljavaju kao konkurenciju, a između njih vlada neki prećutni dogovor u vezi mjesta na kome sviraju.
Beograđanin Predrag Stanković (65) već 13 godina živi u Prijedoru, a Banjalučani posljednja četiri mjeseca imaju priliku da ga slušaju u centru grada. Kako kaže, 2000. godine je u Prijedor došao na 15 dana, ali je tu i ostao.
“Završio sam srednju muzičku za klavir, a gitaru sviram od osmog razreda, neke 78./79. godine. Samo što su to uvijek bile svirke po parkovima, nisam nikad držao gitaru duže od pola sata. Kako sam počeo da sviram nakon mnogo godina prsti su me boljeli”, govori nam Predrag kroz osmijeh i prevlači prstima preko žica na gitari.
Prolaznike zabavlja svirajući domaći i strani rok. Kaže da radi za novac, ali su mu drage reakcije ljudi, pa mu mnogo znače osmijesi na smiješne poruke koje stavlja ispred sebe.
“Važna je cijela reakcija, nebitno da li je uključen i novac, ali ga ima, hvala Bogu. Dovoljno da može da se živi od toga”, kaže on, i dodaje da ostale muzičare iz najpoznatije banjalučke ulice ne doživljava kao konkurenciju, već mu je drago što ih ima više.
Sa policijom nije imao problema, kako kaže bilo je nekoliko slučajeva da se ljudi žale na muziku, iako se “gitara jedva čuje na deset metara”.
Pravo osvježenje jeste dvadesetjednogodišnja Natalija Čomor iz Sombora, koja je u grad na Vrbasu došla kako bi se pripremila za prijemni ispit na Akademiji. Na ulici nešto manje od dva mjeseca svira violinu, a “radno vrijeme” prilagođava obavezama.
“Nekada ne sviram 3-4 dana, a kada sviram nekada to traje sat, nekad tri, sve zavisi od raspoloženja i koliko vremena imam. Skupi se novca, može se zaraditi. Ima nas dosta u Gospodskoj, ali nismo međusobno konkurencija, svi ostali svirači su jako prijatni prema meni”, priča Natalija za eTrafiku.
Ova djevojka se muzikom bavi već 15 godina, prvo je išla u muzičko zabavište, a od devete godine svira violinu. Za Banjalučane kaže da su pristupačni i ljubazni, te da se ne može sjetiti nijednog negativnog komentara upućenog njoj.
Gonzalo Viljka (48) posljednje četiri godine u Banjaluku dolazi čak iz Bolivije. Putuje po cijeloj Evropi, a nakon razgovora sa novinarkom eTrafike nastavio je put prema Sarajevu.
“Banjaluka je uvijek lijepa i ljudi su dobri. Sviram po raznim zemljama – Njemačka, Italija, Slovenija, Hrvatska… Samo se muzikom bavim, ovako svirajući na ulici, a nastupam i po lokalima u Austriji i Njemačkoj. Zime su tamo bolje nego ovdje, pa ću uskoro u te krajeve”, govori nam Gonzalo na solidnom srpskom jeziku.
U Banjaluci je bio oko sedam dana, tokom kojih je pjevao u Gospodskoj i prodavao svoje cd-ove.
Peti muzičar u Gospodskoj dolazi čak iz Rusije. Tu je nešto duže od ostalih, a prije Banjaluke boravio je u Brčkom. Ipak, nije bio raspoložen za razgovor sa nama, jer trenutno ima velikih problema. Nedavno je imao saobraćajnu nesreću u kojoj mu je polomljena ruka, prošao je operaciju, a sada mu slijedi dug oporavak. Kako ne može više svirati gitaru, pušta svoju muziku preko razglasa i svira usnu harmoniku. Nadamo se da će se uskoro oporaviti i vratiti zabavljanju Banjalučana.
Za kraj pogledajte cover pjesme “Lutka” koju je Borivoje Eskić otpjevao i snimio tokom vožnje Vrbasom. Naravno, ne zaboravite i da tokom šetnje Gospodskom ulicom nagradite muzičare za njihov trud tako što ćete im “baciti” nekoliko novčića.
eTrafika.net / Foto: eTrafika.net – Vanja Stokić