Iako će svako nakon što mu kažete da su “stvari krenule nizbrdo” pomisliti na najgore, to ne mora uvijek i nužno značiti. Nizbrdo može da označava brži put, koji je u našem slučaju i veoma uzbudljiv. Naime, Downhill biciklizam, koji spada u top 5 ekstremnih sportova, od prije nekoliko godina zaživio je i u Banjaluci.
Nikola Solomun jedan je od rijetkih aktivnih banjalučkih downhill biciklista, član biciklističkog kluba Kastel iz Banjaluke, te najaktivniji pojedinac što se tiče tog sporta.
“Downhillom sam se počeo baviti 2009 godine, iako sam čitav život u biciklizmu, još kao mali, vozio sam bmx-a, i tražio uvijek neke skokove. Pokojni djed je redovno ispravljao točkove zbog mojih skakanja. Kasnije sam se odvukao na druge sportove, ali sve me uvijek vraćalo na biciklizam.”
Nikola naglašava da u klubu ima mnogo biciklista koji se bave raznim disciplinama, ali da je ovaj sport u Banjaluci na jako niskim granama.
“Nas je svega nekoliko u Banjaluci koji se time bavimo, a da smo aktivni. Sada se pojavilo nekoliko mlađih momaka koji počinju, i nadam se da će istrajati i uspjeti, te da se neće desiti stara priča, gdje vožnja biciklom traje do dobijanja vozačke dozvole.”
On ističe da situacija u Banjaluci nije bajna za bicikliste, ali se sve prevaziđe kad se udruže. Tako su sami sebi obezbijedili mjesto za treninge, a ni oprema im nije problem.
“Što se tiče staza za treniranje, postoje dvije na Banj brdu, koje smo lično napravili, sa elementima. Jedna staza je napravljena 2011. godine, a drugu smo nedavno završili. Sve smo naravno svojim sredstvima pravili. U odnosu na staze na takmičenjima, naše su jako lagane. Na staroj stazi skokovi nisu nešto veliki dok je nova staza zahtjevnija i strmija, sa više kamenja, ali kratka, tako da nije kompletna, mada je dobra za trening. Generalno, staze u BiH, za razliku od staza sa kojima se susrećemo u drugim državama, su dosta lakše za vožnju i nisu toliko zahtjevne. Ovo su više staze za treniranje.”
Što se tiče bicikala i prateće opreme, prema riječima našeg sagovornika, Banjaluka nudi malo.
“Rijetko šta od svoje opreme sam kupio u Banjaluci, jer je ponuda slaba. Dobar dio opreme nabavljam u Hrvatskoj gdje imam prijatelje i njihovu podršku, ali takođe dosta opreme naručujem i sa interneta.”
Kako sam kaže, povrede su svakodnevne i česte, ali uz dobar trening se ublaže i lakše se opet stane na noge. Sedmično nekada ima i po desetak treninga, ali ipak nalazi vremena za druženje, kao i fakultetske obaveze.
Nikola je student mašinstva u Banjaluci i u budućnosti vidi kombinaciju mašinstva i ljubavi ka biciklizmu, kako bi radio na usavršavanju opreme.
“U početku, porodica me nije u potpunosti podržavala, jer su bili svjesni da je to jako opasan sport, jedan od najekstremnijih sportova današnjice, i da iziskuje dosta sredstava i odricanja. Ali ja nisam htio da čujem ni riječ o odustajanju, istrajao sam i pokazao rezultate, sada mi pružaju punu podršku. Povrede su realna svakodnevnica. Imao sam jako puno padova i povreda, ali nisam imao većih lomova, jer dosta treniram, ne samo na biciklu, pored toga radim i posebne treninge za jačanje tetiva i ligamenata. Pripremam se za to da ne bude težih povreda kad padnem. Najgore što sam imao su iščašenja i lomovi kosti šake. Pored toga što je jako ekstreman sport, zahtijeva više vrsta snage, i fizičku i mentalnu. Jedno bez drugoga ne ide”, rekao je Nikola u razgovoru za “eTrafiku”.
Najponosniji je, kaže, na učešće na svjetskom kupu u Bratislavi, gdje je pozvan da se takmiči među 32 najbolja vozača na svijetu i dospio je među prvih 20, ali, zbog tehničkih razloga, tačnije lomljenja dijelova njegovog bicikla, nije mogao da nastavi takmičenje.
“I pored toga to mi je najveći ponos, jer su tu bila velika svjetska imena.”
Rangiran je kao 1. u kategoriji bh. vozača na trci „Walter“ u Sarajevu, a u ukupnom internacionalnom plasmanu, plasirao se u 10 najboljih. Trenutno organizuje detalje i razrađuje plan da se na ljeto ove godine spusti biciklom niz Šator planinu, sa njenog vrha do Šatorskog jezera, što planira završiti skokom u jezero.
Novinar portala “eTrafika” posjetio je nedavno Nikolu na njegovom treningu, a kako je sve izgledalo možete pogledati OVDJE.
Tekst je nastao u sklopu projekta “Može i drugačije”, koji finansira Fondacija SHL, a glavni partner je Hypo Alpe Adria banka.
eTrafika.net – Nikola Zgonjanin