Kada kažemo za nekoga da je jednostavan i jedinstven, tada ćemo sigurno prvo pomisliti na Jadranku Stojaković, ženu koja je svojim toplim glasom i interpretacijom osvojila bivšu Jugoslaviju, Japan i mnoga srca širom svijeta. Napisala je muziku za neke od najpoznatijih kompozicija, a za koje većina nije ni znala da je ona autor. Gotovo da nema čovjeka u republikama bivše Jugoslavije koji ne zna pjesme Jadranke Sojaković „Sve smo mogli mi“, „Što te nema“ i „Ima neka tajna veza“. Uvijek je pisala srcem i ljubavlju, i isto toliko se posvećivala pjesmama koje su drugi pisali za nju.
Jadranka Stojaković, jedna je od najpoznatijih kantautorki zabavne muzike sa prostora bivše Jugoslavije, autorka brojnih urbanih šansona i šlagera iz kasnih ‘70ih i ‘80ih godina. Svoju muzičku karijeru započela je u grupi Kombo 6. Prvi put je samostalno nastupila 1968. godine na festivalu „Mladi pjevaju proljeću“. Neposredno nakon toga, odlazi na odmor kod ujaka koji je imao svoj džez sastav u Njemačkoj. Međutim, njegov basista je napustio bend, pa je nju zaposlio kao basistu i tako je obišla nekoliko evropskih zemalja. Svirajući materijal zasnovan na blues, jazz i country muzici u inostranstvu je ostala pune tri godine, najčešće nastupajući po klubovima. Nakon toga odlučila je da se ipak vrati u Sarajevo kako bi završila srednju likovnu školu. Kada se vratila u Sarajevo, mislila je da će nastaviti putem slikarstva, međutim prilike su bile takve da je morala zarađivati za život, glumila je u nekim predstavama, pravila muziku, pjevala uživo… Posao u pozorištu bio je prava odskočna daska za njenu muzičku karijeru.
Muzičku karijeru započela je izvodeći pretežno svoje akustičarske kompozicije, afirmisala se početkom sedamdesetih godina u emisiji Duška Trifunovića „Na ti“, gdje je objavljen prvi snimak obrade narodne pjesme „Čaje šukarije“. Jadranka je učestvovala na jugoslovenskom izboru za Pjesmu Evrovizije 1972. godine sa pjesmom “Tik, tika, taka”, a sljedeće godine je na Šlageru sezone izvodila pjesmu “Pajaco”. Već 1973. godine, nastupila je na Omladinskom festivalu u Subotici, gdje je osvojila prvu nagradu pjesmom Vlade Miloša „Ti ne znaš dom gdje živi on“.
Omladinski festival Subota 1973. godine
Nakon toga, odlazi na turneju po SSSR-u koja je trajala par mjeseci, i ponovo nastupa na domaćim festivalima. Njen prvi singl, objavio je PGP RTB, jer tada u Sarajevu još nije postojala diskografska kuća, nakon toga uslijedile su „Muzika je svirala“ 1974. godine i „Sve smo mogli mi“ 1975 godine. U to vrijeme često je izvodila i Bregovićevu pjesmu “Ima neka tajna veza” u akustičnoj verziji. U drugoj polovini sedamdesetih godina objavljuje čitavu seriju singlova koje često snima sa članovima sastava S vremena na vreme ili grupom 071. Krajem ‘70ih uglavnom se bavila obradom sevdalinski, starih ljubavnih pjesama, ali i obradom pjesama Alekse Šantića i Desanke Maksimović u novom muzičkom aranžmanu. Uporedo se bavila slikarstvom, imala je nekoliko samostalnih izložbi, pretežno ulja i serigrafija. Na otvaranjima izložbi, često je držala koncerte pod nazivom „Pjevam pjesnike“, na kojima je izvodila kompozicije na tekstove Desanke Maksimović, Antuna Branka Šimića, Duška Trifunovića i drugih.
Za emisije TV Sarajevo komponovala je muziku za dječije serije “Kaži mi, kaži” i “Putovanja”. U listu “Oslobođenje” pisala je o novim grupama u rubrici “Mladi koji dolaze”. Godine 1981. objavljuje LP “Svitanje” na kojoj je autor muzike urađene po tekstovima Desanke Maksimović, Duška Trifunovića, Marine Tucaković. Najveći uspjeh postiže pjesma “Što te nema”, obrada stare bosanske sevdalinke, na tekst Alekse Šantića. Aranžmane za pjesme je radio Rajko Dujmić iz Novih fosila. Sljedeće godine izlazi LP “Da odmoriš malo dušu” na kome su radijski hitovi “Svijet se dijeli na dvoje” i “Sve smo mogli mi”.
Za Zimsku olimpijadu u Sarajevu koja je održana 1984. godine Jadranka je komponovala i izvela glavnu muzičku temu. Za vrijeme trajanja Olimpijade, Jadranka je svakog dana pjevala na minus 20 u Skenderiji na dodjeli medalja sportistima. U to vrijeme Diskoton je izdao njen album sa etno pjesmama koji se dijelio novinarima iz svijeta. Jedan primjerak došao je u ruke japanskog novinara, koji je radio kao dopisnik iz Beograda. Na osnovu tih snimaka, Jadranka je dobila poziv u Japan. U Beogradu 1988. godine potpisala je četvorogodišnji ugovor sa Japancima, međutim tamo ostaje do 2011. godine. Postiže ogroman uspjeh i za producentsku kuću “Toshiba-EMI” izdaje sedam albuma i pet singlova. Malo je poznato da je Jadranka pisala muziku za video igrice, jedna od njih bila je Vandal hearts. To je bila tema na kraju otpjevana, a na početku samo jedna strofa. Pravilo je bilo, ako dođete do kraja igrice, tek tada možete čuti kompletnu numeru. Za vrijeme svog boravka u Japanu, naučila je svirati domaće japanske instrumente.
Nažalost, bolest motornog neurona, koja joj je ustanovljena nakon pada na bini 2009. godine, iz dana u dan oduzima joj sve više snage. Naime, nastupala je u sjedištu Toyote, kada ju je publika pozvala na bis, a pošto Japanci vole dramatičan izlazak na scenu u potpunom mraku, Jadranka se saplela o kablove za rasvjetu, pala i teško se povrijedila. Od tada, Jadrankino zdravlje postajalo je sve gore, uprkos brojnim terapijama u rehabilitacionim centrima. Jadrankin život bio je težak još od samog djetinjstva, uprkos svim nedaćama koje joj je život priredio, ona je hrabra i optimista, uvijek pristupačna sa osmijehom i vedrinom u očima. Jadranka danas živi skromnim životom u jednom Domu za stare u Banjaluci, njena najveća podrška danas su upravo njeni prijatelji i brojni fanovi, koji joj svakim danom daju snagu da izdrži. Iako prolazi kroz najteži period u život, pamti samo lijepe trenutke i hrabro se bori sa bolešću koja ju je odvojila od scene.
Sve smo mogli mi
Ref.
Sve smo mogli mi
da je duži bio dan
da si našao
za me malo vremena
Sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan kao nekada
Kako naći put
koji vodi do tebe
kako naći mir
kad je svega nestalo
Sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan kao nekada
Nikoga nema u sivom gradu
ulice moje korake kradu
i ja kao sjena sad lutam
U tvome srcu padaju kiše
i sve se naše polako briše
iz svijeta tog
eTrafika.net – Nataša Mihajlović